Bible

 

Izlazak 2

Studie

   

1 A neko od plemena Levijevog otide i oženi se kćerju Levijevom.

2 I ona zatrudne i rodi sina; i videći ga lepog krijaše ga tri meseca.

3 A kad ga ne može više kriti, uže kovčežićod site, i obli ga smolom i paklinom, i metnu dete u nj, i odnese ga u trsku kraj reke.

4 A sestra njegova stade podalje da vidi šta će biti od njega.

5 A kći Faraonova dođe da se kupa u reci, i devojke njene hodahu kraj reke; i ona ugleda kovčežiću trsci, i posla dvorkinju svoju te ga izvadi.

6 A kad otvori, vide dete, i gle, dete plakaše; i sažali joj se, i reče: To je jevrejsko dete.

7 Tada reče sestra njegova kćeri Faraonovoj: Hoćeš li da idem da ti dozovem dojkinju Jevrejku, da ti doji dete?

8 A kći Faraonova reče joj: Idi. I otide devojčica, i dozva mater detinju.

9 I kći Faraonova reče joj: Uzmi ovo dete, i odoj mi ga, a ja ću ti platiti. I uze žena dete i odoji ga.

10 A kad dete odraste, odvede ga ka kćeri Faraonovoj, a ona ga posini; i nadede mu ime Mojsije govoreći: Jer ga iz vode izvadih.

11 I kad Mojsije beše velik, izađe k braći svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vide gde nekakav Misirac bije čoveka Jevrejina između braće njegove.

12 I obazrev se i tamo i amo, kad vide da nema nikoga, ubi Misirca, i zakopa ga u pesak.

13 I sutradan izađe opet, a to se dva Jevrejina svađahu, i reče onom koji činjaše krivo: Zašto biješ bližnjeg svog?

14 A on reče: Ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? Hoćeš li da me ubiješ kao što si ubio Misirca? Tada se Mojsije uplaši i reče: Zaista se doznalo.

15 I Faraon čuvši za to tražaše da pogubi Mojsija. Ali Mojsije pobeže od Faraona i dođe u zemlju madijansku, i sede kod jednog studenca.

16 A sveštenik madijanski imaše sedam kćeri, i one dođoše i stadoše zahvatati vodu i nalivati u pojila da napoje stado oca svog.

17 A dođoše pastiri, i oteraše ih; a Mojsije usta i odbrani ih, i napoji im stado.

18 I one se vratiše k ocu svom Raguilu; a on reče: Što se danas tako brzo vratiste?

19 A one rekoše: Jedan Misirac odbrani nas od pastira, i nali nam i napoji stado.

20 A on reče kćerima svojim: Pa gde je? Zašto ostaviste tog čoveka? Zovite ga da jede.

21 I Mojsije se skloni da živi kod onog čoveka, i on dade Mojsiju kćer svoju Seforu.

22 I ona rodi sina, i on mu nadede ime Girsam, jer sam, reče, došljak u zemlji tuđoj.

23 A posle mnogo vremena umre car misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; i vika njihova radi nevolje dođe do Boga.

24 I Bog ču uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zaveta svog s Avramom, s Isakom i s Jakovom.

25 I pogleda Bog na sinove Izrailjeve, i vide ih.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 745

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

745. Sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova, označava da sada Gospod ima moć svoje Božanske istine kako bi spasao one koji su iz Njegove crkve, a koji primaju Božansku istinu srcem i dušom. To je vidljivo iz značenja "spasenja", kao da se spasimo; i od značenja "sile", kao posedovanja sposobnosti, a time i mogućnosti (o čemu uskoro); iz značenja "carstva", kao neba i crkve (vidi u prethodnom tekstu, br. 48, 685); iz značenja "Boga našega", kao Gospoda u odnosu na Njegovo Božansko; i od značenja izraza "oblast Hrista njegova", kao delotvornosti Božanske istine, dakle efikasnosti putem Božanske istine. Da "Hrist" znači Gospoda u odnosu na Božansku istinu, može se videti u prethodnom tekstu (br. 684, 685); a da "oblast" označava, u odnosu na Gospoda, spasenje ljudske rase, može se videti u prethodnom tekstu (br. 293); kao i da Gospod ima moć spasavanja svojom Božanskom istinom (br. 333, 726); i zato što Gospod može spasiti samo one, koji primaju Božansku istinu od Njega srcem i dušom, što je takođe označeno. Iz ovoga je jasno da "Sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova" označava da, od ovog časa, Gospod ima moć da, po svojoj Božanskoj istini, spasi one koji su iz Njegove crkve, što prima božansku istinu srcem i dušom.

[2] Kaže se "ko prima srcem i dušom", što znači s ljubavlju i verom, isto tako s voljom i razumevanjem; jer, u Reči, kada se spominju "duša i srce", izraz "duša" označava veru, jednako i razumevanje, a "srce" označava ljubav, a isto tako i volju; zbog toga što duša [anima] znači, u krajnjem smislu, disanje čoveka, koje se naziva i njegov "duh" [ili dah], a glagol animare znači disati; i kad čovek umre, rečeno je "da se odriče duha" [emittere animam et spirituum]. Štaviše, takođe je, iz korespondencije, očigledno da "duša" označava veru, a takođe i razumevanje, dok "srce" označava ljubav, kao i volju; jer vera i razumevanje odgovaraju disanju [animatio] ili disanju pluća, a ljubav i volja korespondiraju kretnjama i pulsiranju srca (o čijoj korespondenciji vidi u prethodnom tekstu, br. 167, i "Nebeskim tajnama" br. 2930, 3883-3896, 9050).

[3] "Sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega" označava da je Gospod sada u stanju da spasava; tako da "sila" ovde označava sposobnost, a time i mogućnost, jer Gospod nije mogao spasiti one koji su bili od Njegove crkve pre nego što su zmaj i njegovi anđeli bili odbačeni, tj. Odvojeni od neba. Onaj, ko ne poznaje zakone božanskog reda, veruje da Gospod može spasiti svakoga koga voli, a time i zle, jednako kao i dobre; zbog toga neki smatraju da će se, na kraju, svi, koji su u paklu spasiti. Ali da se niko ne može spasiti neposrednim milosrđem, već samo posredovanjem, međutim, iz čistog milosrđa su spaseni oni koji primaju Božansku istinu od Gospoda srcem i dušom, može se videti u delu "Nebo i pakao" (br. 521-527).

[4] Ovo se takođe označava i sledećim Jovanovim rečima: K svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. (Jovan 1:11-13). "Svoji" koji su primili Njega ne znači one koji su iz crkve gdje je Reč i kojima Gospod može biti poznat kroz Reč; stoga su oni koji su bili iz Jevrejske Crkve ovde su označeni pomoću izraza "svoji". Oni koji Gospoda "primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo" označava da On daje nebo onima 1 koji primaju Božanske istine od Njega u duši i srcu, ili u veri i životu; izraz "koji vjeruju u ime njegovo" znači prihvatiti Gospoda u veri i životu, jer "ime Gospodnje" označava sve pomoću čega se bogopoštuje; "Božji sinovi" označavaju one, koje Gospod regeneriše; "Koji se ne rodiše od krvi" označava one, koji nisu krivotvorili i skrnavili Reč; "ni od volje tjelesne" označava onoha, ko nije u zlu od onoga, što je njihovo vlastito [proprium]; "ni od volje muževlje" označava onoga, ko nije u neistinama od onoga što je njihovo vlastito [proprium], jer "volja" označava ono, što je čovekovo [proprium], "tijelo" označava zlo, a "čovjek" označava obmanu; "biti rođen od Boga" označava one, koji su se regenerisali istinama iz Reči i životom prema njima. Iz toga se može videti da se ne mogu spasiti oni, koji nisu spremni da ih Gospod obnavlja i reformiše, što se postiže prihvatanjem Božanske istine u veri i životu.

Poznámky pod čarou:

1. Latinski tekst ima "onima koji primaju", umesto "za njih".

  
/ 1232