Bible

 

Izlazak 2

Studie

   

1 A neko od plemena Levijevog otide i oženi se kćerju Levijevom.

2 I ona zatrudne i rodi sina; i videći ga lepog krijaše ga tri meseca.

3 A kad ga ne može više kriti, uže kovčežićod site, i obli ga smolom i paklinom, i metnu dete u nj, i odnese ga u trsku kraj reke.

4 A sestra njegova stade podalje da vidi šta će biti od njega.

5 A kći Faraonova dođe da se kupa u reci, i devojke njene hodahu kraj reke; i ona ugleda kovčežiću trsci, i posla dvorkinju svoju te ga izvadi.

6 A kad otvori, vide dete, i gle, dete plakaše; i sažali joj se, i reče: To je jevrejsko dete.

7 Tada reče sestra njegova kćeri Faraonovoj: Hoćeš li da idem da ti dozovem dojkinju Jevrejku, da ti doji dete?

8 A kći Faraonova reče joj: Idi. I otide devojčica, i dozva mater detinju.

9 I kći Faraonova reče joj: Uzmi ovo dete, i odoj mi ga, a ja ću ti platiti. I uze žena dete i odoji ga.

10 A kad dete odraste, odvede ga ka kćeri Faraonovoj, a ona ga posini; i nadede mu ime Mojsije govoreći: Jer ga iz vode izvadih.

11 I kad Mojsije beše velik, izađe k braći svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vide gde nekakav Misirac bije čoveka Jevrejina između braće njegove.

12 I obazrev se i tamo i amo, kad vide da nema nikoga, ubi Misirca, i zakopa ga u pesak.

13 I sutradan izađe opet, a to se dva Jevrejina svađahu, i reče onom koji činjaše krivo: Zašto biješ bližnjeg svog?

14 A on reče: Ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? Hoćeš li da me ubiješ kao što si ubio Misirca? Tada se Mojsije uplaši i reče: Zaista se doznalo.

15 I Faraon čuvši za to tražaše da pogubi Mojsija. Ali Mojsije pobeže od Faraona i dođe u zemlju madijansku, i sede kod jednog studenca.

16 A sveštenik madijanski imaše sedam kćeri, i one dođoše i stadoše zahvatati vodu i nalivati u pojila da napoje stado oca svog.

17 A dođoše pastiri, i oteraše ih; a Mojsije usta i odbrani ih, i napoji im stado.

18 I one se vratiše k ocu svom Raguilu; a on reče: Što se danas tako brzo vratiste?

19 A one rekoše: Jedan Misirac odbrani nas od pastira, i nali nam i napoji stado.

20 A on reče kćerima svojim: Pa gde je? Zašto ostaviste tog čoveka? Zovite ga da jede.

21 I Mojsije se skloni da živi kod onog čoveka, i on dade Mojsiju kćer svoju Seforu.

22 I ona rodi sina, i on mu nadede ime Girsam, jer sam, reče, došljak u zemlji tuđoj.

23 A posle mnogo vremena umre car misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; i vika njihova radi nevolje dođe do Boga.

24 I Bog ču uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zaveta svog s Avramom, s Isakom i s Jakovom.

25 I pogleda Bog na sinove Izrailjeve, i vide ih.

   

Komentář

 

Much

  
You do so much for me, thank you

Intellectual things -- ideas, knowledge, facts, even insight and understanding -- are more separate and free-standing than emotional things, and it's easier to imagine numbering them as individual things. Our loves and affections tend to be more amorphous -- they can certainly be powerful, but would be harder to measure. Using words like “much,” “many,” myriad” and “multitude” to describe a collection of things gives the sense that there is an exact number, even if we don't know what it is and don't want to bother trying to count. These words, then, are used in the Bible in reference to intellectual things -- our thoughts, knowledge and concepts. Words that indicate largeness without the idea of number -- “great” is a common one -- generally refer to loves, affections and the desire for good. Here's one way to think about this: Say you want to take some food to a friend who just had a baby. That's a desire for good (assuming you're doing it from genuinely good motives). To actually do it, though, takes dozens of thoughts, ideas, facts and knowledges. What does she like to eat? What do you have to cook? What do you cook well? Can you keep it hot getting to her house? Is it nutritious? Does she have any allergies? So one good desire can bring a multitude of ideas into play.