Bible

 

Izlazak 19

Studie

   

1 Prvog dana trećeg meseca, pošto izađoše sinovi Izrailjevi iz Misira, tog dana dođoše u pustinju Sinajsku.

2 Krenuvši se iz Rafidina dođoše u pustinju Sinajsku, i stadoše u logor u pustinji, a logor načiniše Izrailjci onde pod gorom.

3 I Mojsije izađe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreći: Ovako kaži domu Jakovljevom, i reci sinovima Izrailjevim:

4 Videli ste šta sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi.

5 A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja.

6 I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su reči koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.

7 A Mojsije dođe i sazva starešine narodne; i kaza im sve ove reči koje mu Gospod zapovedi.

8 A sav narod odgovori složno i reče: Šta je god kazao Gospod činićemo. I Mojsije javi Gospodu reči narodne.

9 A Gospod reče Mojsiju: Evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad ti stanem govoriti i da ti veruje do veka. Jer Mojsije beše javio Gospodu reči narodne.

10 I reče Gospod Mojsiju: Idi k narodu, i osveštaj ih danas i sutra, i neka operu haljine svoje;

11 I neka budu gotovi za treći dan, jer će u treći dan sići Gospod na goru Sinajsku pred svim narodom.

12 A postavićeš narodu među unaokolo, i reći ćeš: Čuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njenog; šta se god dotakne gore, poginuće;

13 Toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustreli, bilo živinče ili čovek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežući onda neka pođu na goru.

14 I Mojsije siđe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje.

15 I reče narodu: Budite gotovi za treći dan, i ne ležite sa ženama.

16 A treći dan kad bi ujutru, gromovi zagrmeše i munje zasevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji beše u logoru.

17 Tada Mojsije izvede narod iz logora pred Boga, i stadoše ispod gore.

18 A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siđe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora trešaše veoma.

19 I truba sve jače trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom.

20 I Gospod sišavši na goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izađe Mojsije.

21 A Gospod reče Mojsiju: Siđi, opomeni narod da ne prestupe međe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene.

22 I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod.

23 A Mojsije reče Gospodu: Neće moći narod izaći na goru Sinajsku, jer si nas Ti opomenuo rekavši: Načini među gori i osveštaj je.

24 A Gospod mu reče: Idi, siđi, pa onda dođi ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe međe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio.

25 I siđe Mojsije k narodu, i kaza im.

   

Komentář

 

Touch

  

Imagine having your mother touch your cheek. Then imagine having your spouse or someone you love romantically touch your cheek. Then imagine having a baby touch your cheek. Then imagine having someone you hate and fear touch your cheek. They're very different feelings, aren't they? They all involve the same nerve endings, stimulated in basically the same ways, but with emotional content that varies to every point of the compass. This is because the sense of touch communicates and actually conveys emotion, communicates and conveys love (both good and bad) between people. That's why the Lord so often touched people as a way of healing them; through touch he could convey His love, which is life itself, to the people he touched. It's also why the people of Israel were not to touch the Ark of the Covenant -- their base loves would be conveyed to the holiness represented by the Ark.