Bible

 

Izlazak 15

Studie

   

1 Tada zapeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pevaću Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.

2 Sila je moja i pesma moja Gospod, koji me izbavi; On je Bog moj, i slaviću Ga; Boga oca mog, i uzvišavaću Ga.

3 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod.

4 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u crvenom moru.

5 Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen.

6 Desnica Tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica Tvoja, Gospode, satre neprijatelja.

7 I mnoštvom veličanstva svog oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnev svoj, i proždre ih kao slamu.

8 Od daha nozdrva Tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teče; stinuše se vali usred mora.

9 Neprijatelj reče: Teraću, stignuću, deliću plen; nasitiće ih se duša moja, izvući ću mač svoj, istrebiće ih ruka moja.

10 Ti dunu vetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi.

11 Ko je kao Ti među silnima. Gospode? Ko je kao Ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da čini čudesa?

12 Ti pruži desnicu svoju, i proždre ih zemlja.

13 Vodiš milošću svojom narod, koji si iskupio, vodiš krepošću svojom u stan svetosti svoje.

14 Čuće narodi, i zadrhtaće; muka će spopasti one koji žive u zemlji filistejskoj.

15 Tada će se prepasti starešine edomske, junake moavske spopašće drhat, uplašiće se svi koji žive u hananskoj.

16 Spopašće ih strah i trepet; od veličine ruke Tvoje zamuknuće kao kamen, dokle ne prođe narod Tvoj, Gospode, dokle ne prođe narod koji si zadobio.

17 Odvešćeš ih i posadićeš ih na gori nasledstva svog, na mestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su Tvoje ruke utvrdile.

18 Gospod će carovati doveka.

19 Jer uđoše konji Faraonovi s kolima njegovim i s konjicima njegovim u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi pređoše suvim posred mora.

20 I Marija proročica, sestra Aronova, uze bubanj u ruku svoju; a za njom iziđoše sve žene s bubnjevima i sviralama.

21 I otpevaše im Marija: Pevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.

22 Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenog, i pođoše u pustinju Sur; i tri dana išavši po pustinji ne nađoše vodu.

23 Odande dođoše u Meru, ali ne mogoše piti vodu u Meri, jer beše gorka; otuda se prozva mesto Mera.

24 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreći: Šta ćemo piti?

25 I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Onde mu dade uredbu i zakon, i onde ga okuša.

26 I reče: Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svog, i učiniš što je pravo u očima Njegovim, i ako prigneš uho k zapovestima Njegovim i sačuvaš sve uredbe Njegove, nijednu bolest koju sam pustio na Misir neću pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, lekar tvoj.

27 I dođoše u Elim, gde beše dvanaest izvora i sedamdeset palmi; i onde stadoše u logor kod vode.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8318

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8318. (Stih 16.) Spopašće ih strah I trepet. Da ovo označava da su bili izgubili nadu da će vladati, vidi se iz značenja straha I trepeta, kada se odnosi na one koji su u ljubavi prema sebi a otuda I u obmanama I zlima, koji su označeni starješinama (glavarina) Edomskim I junacimaMoapskim, a što znači da su bili bez nadeda će vladati; jer oni koji su u ljubavi prema sebi nepretanožele da vladaju; I kada ih spopadne strah zbog pobedničih neprijatelja, tada gube svaku nadu da će vladati. Trebada se zna da zla imaju dvostruko poreklo; naime, od ljubavi prema sebi, I od ljubavi prema svetu. Oni koji su u ljubavi prema sebi, vole samo sebe, a preziru druge osim one koji s njima čine jedno, voleći one koji ne vole njih, nego sami sebe, jer u njima vide sebe. Zla ovoga porekla su najgora od svih ; jer oni koji su u njima, ti ne samo preziru druge kad ih uporede sa sobom, nego ih progone I vređaju, I mrze ih iz najmanjeg uzroka, I tada dišu željom da ih unište. Na ovaj način osveta I okrutnost postanu uživanje njihovog života. Oni koji su u zlu ove ljuavi, ti su u paklu na dubini koja odgovara osobini I veličini ove ljubavi [prema sebi]. Dok oni koji su u ljubavi prema svetu, ni oni ne cene svoga bližnjega, a cene ga samo zbog njegovog bogatstva, a ne njega samoga. Oni žele da poseduju sve što pripada njihovom bližnjem, I kada su u ovoj požudi, tada nemaju ni ljubavi prema bližnjemu ni milosti. Jer lišiti bližnjega njegovih dobara, uživanje j jihovog života, osobito kod onh koji su prljave tvrdice, to jest, koji vole zlato I srebro radi samog zlata I srebra, a ne radi toga što su korisni. Oni kodkojih vlada ova ljubav [prema svetu], I oni su u paklovima, ali ne u tako dubokim kao oni koji su u ljubavi prema sebi. Pored ova dva porekla zla, postoji I treće, a to je činiti zlo vođen načelima lažne religije; ali ovo zlo treba smatrati zlom samo u slučaju onih koji su u ljubavi prema sebi I svetu; ali ne u slučaju onih koji su u ljubavi prema bližnjemu I u njihovom dobru; jer njihov cilj je dobro, a cilj odeđuje osobine svim stvarima (vidi 8311).

  
/ 10837