Bible

 

Izlazak 15

Studie

   

1 Tada zapeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pevaću Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.

2 Sila je moja i pesma moja Gospod, koji me izbavi; On je Bog moj, i slaviću Ga; Boga oca mog, i uzvišavaću Ga.

3 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod.

4 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u crvenom moru.

5 Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen.

6 Desnica Tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica Tvoja, Gospode, satre neprijatelja.

7 I mnoštvom veličanstva svog oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnev svoj, i proždre ih kao slamu.

8 Od daha nozdrva Tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teče; stinuše se vali usred mora.

9 Neprijatelj reče: Teraću, stignuću, deliću plen; nasitiće ih se duša moja, izvući ću mač svoj, istrebiće ih ruka moja.

10 Ti dunu vetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi.

11 Ko je kao Ti među silnima. Gospode? Ko je kao Ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da čini čudesa?

12 Ti pruži desnicu svoju, i proždre ih zemlja.

13 Vodiš milošću svojom narod, koji si iskupio, vodiš krepošću svojom u stan svetosti svoje.

14 Čuće narodi, i zadrhtaće; muka će spopasti one koji žive u zemlji filistejskoj.

15 Tada će se prepasti starešine edomske, junake moavske spopašće drhat, uplašiće se svi koji žive u hananskoj.

16 Spopašće ih strah i trepet; od veličine ruke Tvoje zamuknuće kao kamen, dokle ne prođe narod Tvoj, Gospode, dokle ne prođe narod koji si zadobio.

17 Odvešćeš ih i posadićeš ih na gori nasledstva svog, na mestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su Tvoje ruke utvrdile.

18 Gospod će carovati doveka.

19 Jer uđoše konji Faraonovi s kolima njegovim i s konjicima njegovim u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi pređoše suvim posred mora.

20 I Marija proročica, sestra Aronova, uze bubanj u ruku svoju; a za njom iziđoše sve žene s bubnjevima i sviralama.

21 I otpevaše im Marija: Pevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.

22 Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenog, i pođoše u pustinju Sur; i tri dana išavši po pustinji ne nađoše vodu.

23 Odande dođoše u Meru, ali ne mogoše piti vodu u Meri, jer beše gorka; otuda se prozva mesto Mera.

24 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreći: Šta ćemo piti?

25 I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Onde mu dade uredbu i zakon, i onde ga okuša.

26 I reče: Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svog, i učiniš što je pravo u očima Njegovim, i ako prigneš uho k zapovestima Njegovim i sačuvaš sve uredbe Njegove, nijednu bolest koju sam pustio na Misir neću pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, lekar tvoj.

27 I dođoše u Elim, gde beše dvanaest izvora i sedamdeset palmi; i onde stadoše u logor kod vode.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8286

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8286. (Stih 8.) Od daha nozdara [nozdrva] tvojih sabra se voda. Da ovo označava obmane sakupljene zajedno u jednu zbog prisustva neba, vidi se iz značenja daha [vetra] nozdrva Tvojih, što je nebo (o čemu u onome što sledi); iz značenja sabrati se, što je skupiti se u jedno; I iz značenja vode, što su obmane (vidi br. 7307, 8137, 8138). (Da je prokletstvo i bacanje u pakao skupljanje zajedno svih obmana I biti njima okružen, vidi br. 8146, 8210, 8232; I da se ovo dešava zbog samog prisustva Gospodovog, br. 8265.) Da dah nozdrva Jehovinih označava nebo, jer to označava dah života, stoga Božanski život, a pošto to čini život neba, to se dahom nozdrvaJehovinih označava nebo; otuda I to da u izvornom jeziku to označava vetar I duh. Da se vetrom Jehovinim ili dahomNjegovim označava život koji pripada nebu, I čoveku koji je u nebu, to jest, onome koje preporođen, vidi se iz Davida: Riječju Gospodovom nebesa se stvoriše, I duhom usta Njegovijeh sva vojska njegova (Psalam 33:6). Odvratiš lice Svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, I u prah vraćaju. Pošlješ duh Svoj, postaju, I ponavljaš lice zemlji ( Psalam 104:29, 30).

Kod Jezikilja: I reče mi: sine čovječiji, hoćeš li oživjeti ove kosti? A ja rekoh; Gospode, Ti znaš. Tada mi reče: prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječiji, I reci duhu: ovako veli Jehova Bog; od četiri vjetra dođi, duše, I duni na ove pobijene da ožive. I prorokovah kako mi se zapovjedi, I uđe u njih duh, I oživješe, I stadoše na noge, bješe vojska vrlo velika Jezekilj 37:3? 37:9? 37:10).

Kod Jovana: Po tom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, I drže četiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikako drvo. Vjetar ovde označava život neba, to jest, Božanski život; kao kod Jova: Duh Božiji stvorio me je, I dah svemogućega dao mi je život Jov 33:4. Zato što vjetar označava život, stoga, kada Gospod uči o novom rođenju čovekovom, On tako isto kaže: Duh diše gdje hoće, I glas njegov čuješ, a ne znaš od kuda dolazi I kuda ide: tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha Jovan 3:8. Zato što vjetar Jehovin, ili dah Njegov, označava život od Božanskog, stoga gde se opisuje Adamov novi život, kaže se da JehovaI dunu mu u nos duh životni; I posta čovjek duša živa (Postanje 2:7). Kaže se u nos (nozdrve), jer se kroz njega diše, život je u disanju; kao kod Isaije: Prođite se čovjeka kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi? (30:22).

Kod Jeremije: Disanje nozdrva naših, pomazanik Jehovin, za kojega govorismo: da ćemo živjeti pod sjenom njegovijem među narodima, uhvati se u jame njihove Jeremijine tužbalice 4:20. Pomazanik Jehovin označava Gospoda; disanje nozdrva naših, život od Njega.

Kod Jova: Dok je duša moja u meni, I duh Božiji u nozdrvama mojim Dela apostolska 27:3. Pošto se vjetrom [dahom/iz nozdrva Jehovinih označava život koji je od Gospoda, I tako na sveopšti način, nebo, I zato što se

Gospodovim prisustvom, ili prisustvom neba gde je Gospod, bacaju u pakao zla I obmane (br. 8265), stoga je I njegovo delovanje (učinak) označeno vjetrom [dahom] nozdrvaJehovinih kod Davida: I pokazaše se izvori vodeni, I otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, o Jehova, od dihanja duha gnjega tvojega Psalam 18:8, 15; 2 Samuilova 22:16).

Kod Isaije: Kao da nisu posađeni ni posijani, I kao da im stablo nije ukorijenjeno u zemlji, čim dune na njih, posahnu, I vihor [vjetar] kao pljevu raznese ih (Isaija 40:24. I kodDavida: Pošlje riječ svoju, I sve se raskravi; dune duhom svojim, I poteku vode (Psalam 147:18). Otuda to, da se nosom, kada se odnosi na Jehovu, ili Gospoda, označava gnev, stoga kažnjavanje, pustošenje I prokletstvo onih koji su u zlima I u obmanama (kao u Brojevima 25:5; Zak. Ponovljeni 7:4; Sudije 2:14; Isaija 9:12; Jeremija 4:8; Osija 14:4; Psalam 6:1; 86:15; 103:8; 145:8; I u mnogimdrugim odlomcima); a tako isto I duvanjem nozdrvama Idisanjem, označava se biti ljut (David 4:21; Isaija 12:1; Psalam 2:12; 6:1; 60:3; 89:5; 85:5).

  
/ 10837