Bible

 

Izlazak 15

Studie

   

1 Tada zapeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pevaću Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.

2 Sila je moja i pesma moja Gospod, koji me izbavi; On je Bog moj, i slaviću Ga; Boga oca mog, i uzvišavaću Ga.

3 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod.

4 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u crvenom moru.

5 Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen.

6 Desnica Tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica Tvoja, Gospode, satre neprijatelja.

7 I mnoštvom veličanstva svog oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnev svoj, i proždre ih kao slamu.

8 Od daha nozdrva Tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teče; stinuše se vali usred mora.

9 Neprijatelj reče: Teraću, stignuću, deliću plen; nasitiće ih se duša moja, izvući ću mač svoj, istrebiće ih ruka moja.

10 Ti dunu vetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi.

11 Ko je kao Ti među silnima. Gospode? Ko je kao Ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da čini čudesa?

12 Ti pruži desnicu svoju, i proždre ih zemlja.

13 Vodiš milošću svojom narod, koji si iskupio, vodiš krepošću svojom u stan svetosti svoje.

14 Čuće narodi, i zadrhtaće; muka će spopasti one koji žive u zemlji filistejskoj.

15 Tada će se prepasti starešine edomske, junake moavske spopašće drhat, uplašiće se svi koji žive u hananskoj.

16 Spopašće ih strah i trepet; od veličine ruke Tvoje zamuknuće kao kamen, dokle ne prođe narod Tvoj, Gospode, dokle ne prođe narod koji si zadobio.

17 Odvešćeš ih i posadićeš ih na gori nasledstva svog, na mestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su Tvoje ruke utvrdile.

18 Gospod će carovati doveka.

19 Jer uđoše konji Faraonovi s kolima njegovim i s konjicima njegovim u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi pređoše suvim posred mora.

20 I Marija proročica, sestra Aronova, uze bubanj u ruku svoju; a za njom iziđoše sve žene s bubnjevima i sviralama.

21 I otpevaše im Marija: Pevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.

22 Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenog, i pođoše u pustinju Sur; i tri dana išavši po pustinji ne nađoše vodu.

23 Odande dođoše u Meru, ali ne mogoše piti vodu u Meri, jer beše gorka; otuda se prozva mesto Mera.

24 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreći: Šta ćemo piti?

25 I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Onde mu dade uredbu i zakon, i onde ga okuša.

26 I reče: Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svog, i učiniš što je pravo u očima Njegovim, i ako prigneš uho k zapovestima Njegovim i sačuvaš sve uredbe Njegove, nijednu bolest koju sam pustio na Misir neću pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, lekar tvoj.

27 I dođoše u Elim, gde beše dvanaest izvora i sedamdeset palmi; i onde stadoše u logor kod vode.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Revealed # 411

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 962  
  

411. And many people died from the water, because it was made bitter. This symbolizes the extinction of spiritual life in many people because of the falsification of the Word's truths.

"Many people died" symbolizes the extinction of spiritual life, as a person is called living by virtue of the spiritual life in him, and on the other hand is called dead when his natural life is divorced from spiritual life. "From the water, because it was made bitter," symbolically means, because of the falsification of the Word's truths. That waters are the Word's truths may be seen just above in no. 410. Bitterness symbolizes falsification because the bitterness of wormwood is meant, and wormwood symbolizes hellish falsity (no. 410).

[2] Spiritual life, for a Christian, comes only from the Word's truths, for in them is life. But when the Word's truths have been falsified, and a person interprets them and views them in accordance with falsities connected with his religion, then the spiritual life in him is extinguished. That is because the Word communicates with heaven. Consequently, when a person reads it, the truths in it ascend into heaven, while the falsities to which truths have been attached or joined lead to hell. As a result the person is torn apart, which extinguishes the Word's life. This occurs, however, only in the case of people who use the Word to defend falsities, but not in the case of people who do not defend them.

I have seen people thus torn apart, and I have heard coming from them a noise like that of wood in a fireplace split apart by the fire.

[3] Bitterness symbolizes falsification also in the following passages:

Woe to those who speak good of evil, and evil of good...; who put bitter for sweet, and sweet for bitter! (Isaiah 5:20)

They shall not drink wine with a song; strong drink is bitter to those who drink it. (Isaiah 24:9)

Something similar is symbolically meant by the little book eaten, which was sweet in the mouth, but made the stomach bitter (Revelation 10:9-10). And by the following:

They came to Marah, but they could not drink the waters for their bitterness... But Jehovah showed him a piece of wood, which he cast into the waters, and the waters were made sweet. (Exodus 15:23-25)

Wood in the Word symbolizes goodness.

Something similar is symbolically meant also by the gourds put into the stew, which caused the company of prophets to cry out, "There is death in the pot!" which Elisha cured by putting in some flour (2 Kings 4:38-41).

Flour symbolizes truth arising from goodness.

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.