Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.

3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.

4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako.

5 A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekoše: Šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7 I uze šest stotina kola izabranih i šta još beše kola misirskih, i nad svima vojvode.

8 I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i pođe u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9 I teravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.

11 I rekoše Mojsiju: Zar ne beše grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira.

12 Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prođi nas se, neka služimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji.

13 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, nećete ih nikada više videti do veka.

14 Gospod će se biti za vas, a vi ćete ćutati.

15 A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.

17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć.

21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane.

23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.

25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.

27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.

28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.

29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane.

30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.

31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8099

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8099. Na Sufskome moru (Crvenome Moru). Da ovo označava prokletstvo kroz koje su prvo morali da prođu, vidi se iz značenja Sufskog mora, što označava pakao gde su oni koji su u veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjemu, i u životu zla; a pošto Sufsko more označava pakao, stoga se ovim označava i prokletstvo. Što se tiče toga da su prvo morali proći kroz iskušenja, ovakav je slučaj: oni koji su pripadali duhovnoj crkvi, i koji su bili držani u nižoj zemlji do dolaska Gospodovog , a gde su ih napadali oni koji su bili u veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjemu (o čemu se govorilo u prethodnim poglavljima), kada su bili od tamo izbavljeni, nis dmah bili uzneseni u nebo, nego su pre toga dovedeni u novo stanje čišćenja, a to su iskušenja; jer se istine i dobra vere ne mogu ni potvrditi ni povezati bez iskušenja; a pre nego se ovi [istine i dobra] potvrde, oni ne mogu da budu uzdigniti u nebo. Ove su stvari bile pretstavljene sinovima Izrailjevim koji nisu odmah bili uvedeni u zemlju Hananejsku, nego su pre toga zavedeni u pustinju, gde su ostali četrdeset godina, da bi u međuvremenu bili podvrgnuti iskušenjima koja se iznose u Mojsijevim Knjigama. Što se tiče činjenice da su prvo prošlikroz Sufsko more, kojim je označen pakao onih koji su u veri odvojenoj i u životu zla, a kojim je označeno i prokletstvo, treba znatida je ovaj pakao ispred, duboko ispod paklova preljubočinitelja, i koji se prostire široko na levo, i na taj je način odvojen od pakla preljubočinitelja vodama kao morem. Tamo na desno, a duboko ispod, sakupljeni su oni koji su u istini vere ali ne i u dobru vere, a koji su označeniFilistejcima (o kojima upravo gore, br. 8096); ali niža zemlja, gde su oni koji su napadani, je ispod stopala noge, malo napred. Oni koji se izbavljaju od napada, oni se vode na desno, dok su tamo već oni koji su označeni Filistejcima, ali se [oni koji se izbavljaju] vode na levo, po sred pakla o kome se maločas govorilo, i oni izlaze na levo, gde su kao u pustinji. Dva puta mi je bilo dato da vidim one koji se izbavljaju od napada, kako prolaze tim putem. Dok prolaze, Gospod ih štiti da im se ne može desiti ni najmanje zlo, a najmanje prokletstvo, jer su tada opkonjeni (zaštićeni) stupom anđela s kojima je Gospod prisutan: ovo je bilo pretstavljeno prolazom sinova Izrailjevih preko Sufskog mora. A to je označeno i ovim rečima kod Isaije: Probudi se, probudi se, obuci se u slu, mišicoJehovina!. . . . . Nijesi li ti isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni? (Isaija 51:9, 10) Mišica Jehovina označava Gospoda u pogledu Božanskog Ljudskog; voda bezdana velikoga i dubinamorska označavaju pakao, gde su oni koji suu veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjem, i u životu zla; dubina morska ispod koje su, su obmane, jer u drugom životu obmane se pokazuju kao gusti i tamni oblaci, a isto tako i kao vodene poplave (br. 739, 4428, 7307); iskupljeni, koji prolaze, označavaju one koje Gospod izbavlja.

Kod Istoga: Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastiron stada svojega? gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? (Isaija 63:11. U ovom proročkom iskazu, Mojsijem se označava Gospod, koji je pastir stada; a narod koji izvede iz mora označava one koji su bili izbavljen rokletstva.

Kod Jeremije: Od praske padanja njihova zemlja će se tresti, i vika će se njihova čuti na Sufskome moru Jeremija 49:21. Sufsko more (Crveno More) označava pakao, jer se ovde govori i Edomu i njegovom prokletstvu, pa se kaže vika će se njegova čuti na Sufskome moru, a nisu se ovde potopili oni, nego Egipćani; otuda je jasno da Sufsko more označava pakao i prokletstvo. Edomom su označeni oni koji, zbog zla ljubavi prema sebi, odbace istine nauka (doktrine), i prigrle obmane (br, 3322): Iz svega ovoga može da bude jasno šta je označeno Sufskim morem u unutrašnjem reprezentativnom smislu, a šta prolazom kroz njega sinova Izrailjevih, kao i potapanjem Egipćana u njemu, kao što se opisuje u sledećem poglavlju.

  
/ 10837