Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.

3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.

4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako.

5 A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekoše: Šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7 I uze šest stotina kola izabranih i šta još beše kola misirskih, i nad svima vojvode.

8 I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i pođe u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9 I teravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.

11 I rekoše Mojsiju: Zar ne beše grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira.

12 Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prođi nas se, neka služimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji.

13 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, nećete ih nikada više videti do veka.

14 Gospod će se biti za vas, a vi ćete ćutati.

15 A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.

17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć.

21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane.

23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.

25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.

27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.

28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.

29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane.

30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.

31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 573

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

573. I broj vojnika na konjma bijaše dvjesta hiljada hiljada (dvije mirijade mirijada). – Da ovo označava bezbrojne obmane od zla, od kojih nastaju rezonovanja koja se protive istinama od dobra, vidi se iz značenja vojnika, koji označavaju obmane od zla, o kojima u onome što sledi; i iz značenja konjanika, koji označavaju rezonovanja iz ovih obmana; jer konji, u Reči, označavaju razumevanje istine, a u obrnutom smislu, razumevanje izokrenuto i razoreno, kao što se može videti gore (br. 355, 364, 372, 381, 382); konjanici, stoga, u ovome smislu, označavaju rezonovanja od obmana, jer ove su izokrenuto i razrušeno razumevanje; i iz značenja dve mirijade mirijada, što označava da ih je bezbroj i da idu za uništenjem istina od dobra; a izraz mirijade koristi se u odnosu na istine, kao što se može videti gore (br. 336). A kaže se dve mirijade mirijada, jer bezbrojne stvari koje se povezuju, i sjedinjavaju, ovde označavaju povezanost, sporazum, i jedinstvo, kao što se može videti gore (br. 283, 384). Razlog da se kaže da su protiv istina od dobra, je to što se u onome što sledi govori o razbanju istine pomoću vojske ovakvih konjanika. Iz ovih razmatranja sada je jasno, da broj vojske na konjima dve mirijade mirijada, označava da su obmane od zla, od kojih i radi kojih postoje rezonovanja, da su bezbrojne i da idu za uništenjem istina od dobra. U Reči, izraz vojske često se koristi, a i Gospod se naziva Jehovom nad vojskama ili Savaotom, a vojskama se označavaju istine od dobra koje se bore protivu obmana od zla, a u obrnutom smislu, obmane od zla koje se bore protivu istina od dobra. Vojske označavaju stvari, u Reči, jer se tu pominju ratovi, kako u istorijskim tako i u proročkim delovima, a koji označavaju, u unutrašnjem smislu, duhovne ratove protiv pakla i đavolske čete, a takvi se ratovi odnose na istine i dobra koji se bore protivu obmana i zala, pa se zbog toga vojskama označavaju istine od dobra, a u obrnutom smislu, sve obmane od zla. Da označavaju sve istine od dobra, vidi se iz toga što se sunce, mesec, zvezde, kao i anđeli, nazivaju vojskama Jehovinim, jer označavaju sve istine od dobra i njihovoj svoj širini. Isto tako i sinovi Izrailjevi, jer i oni označavaju istine i dobra od Gospoda, a On se sam bori za sve u nebu, i za sve u crkvi, protivu obmana i zala iz pakla, pa se stoga naziva Jehovom Savaotom, to jest, Jehovom nad vojskama.

3. Da se sunce, mesec, zvezde nazivaju vojskama, jasno je iz brojnih odlomaka. Tako kod Mojsija:Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova (Postanje 2:1). Tako kod Davida: Riječju Gospodovom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovih sva vojska nebeska (Psalam 33:6)). Opet: Hvalte ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove. Hvalite ga, sunce, mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde sjajne! (Psalam 148:2, 3). I kod Isaije: I sva će se vojska nebeska rastopiti, saviće se nebesa kao knjiga; sva vojska njihova popadaće kao što pada list s vinove loze i kao što pada sa smokve (34:4).

Ponovo, kod istoga proroka: Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest (XLV12). Ponovo: Podignite oči svoje i vidite; ko je to stvorio? Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu? (40:26). Kod Jeremije: Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski (34:22). U ovim odlomcima se sunce, mesec, i zvezde, nazivaju vojskom nebeskom. Jer sunce označava dobro ljubavi, mesec, istinu od dobra, dok zvezde označavaju poznavanja istine i dobra, stoga označavaju dobra i istine u celoj njihovoj širini, pa se nazivaju i vojskom, jer se opiru zlima i obmanama, i neprestano ih pobeđuju kao neprijatelje.

4. Tako kod Danila: I rog jednoga jarca naraste do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvijezda, i pogazi ih. I naraste do poglavara toj vojsci i uze mu svagdašnju žrtvu, i sveti stan njegov obori. I vojska bi dana u otpad od žrtve svagdanje, i obori istinu na zemlju, i što činjaše, napredovaše mu. Tada čuh jednoga sveca gdje govoraše; i jedan svetac reče nekome koji govoraše: dokle će trajati ta utvara za svagdanju žrtvu i optad pustoši da se gazi svetinja i vojska. I reče mi: do dvije hiljadei tri stotine dana i noći; onda će se svetinja očistiti (8:10-14). Značenje jarca, ovde pomenuog, njegovih rogova, i jednog roga koji poraste velik do vojske nebeske, može se vdeti gore (br. 316:1, 336, 535). Vojskama nebeskim, koje je bacio na zemlju, označavaju se istine i dobra neba; jer ovde se govori o poslednjem stanju crkve, kada se misli da istine i dobra nisu važna, i kada se odbacuju, što je označeno njihovim gaženjem po zemlji. Poglavar vojske označava Gospoda, koji se naziva i Jehovom Savaotom. Da će nestati svo bogoštovanje iz dobra ljubavi i istine vere, označeno je neprekidnom žrtvom koja se od njega oduzima, i svetinjom koja se gazi. A da će se ovo desiti na kraju crkve, kad Gospod dođe u svet, označava se večerom i jutrom, gde veče označava poslednje vreme stare crkve, a jutro, početak nove crkve. Da se anđeli nazivaju vojskama, vidi se iz sledećih odlomaka. 5 Tako kod Joila: Jehova pusti glas svoj nad vojskama svojim; jer je okol njegov vrlo velik (2:11). I kod Zaharije: I postaviću oko pored doma svojega suprot vojsci, suprot onima koji odlaze i dolaze, i nadstojnik neće više prolaziti kroz njih (9:8). I od Davida: Blagosiljajte Gospoda, sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu (103:21). I u prvoj knjizi o Carevima: Mihej prorok reče caru: vidjeh Jehovu gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s ljeve strane. Jedan reče na jedan način, a drugi na drugi (22:19, 20). Tako i u Apokalipsi: I vojske nebeske iđahu za njim na konjma bijelim, obučeni u svilu bijelu i čistu (19:14). I opet: I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojnke njihove skupljene da se pobiju s onijem što sjedi na konju i s vojskama njegovijem (19:19). Razlog da se anđeli sakupljeni ili udruženi nazivaju vojskama, je to što anđeli, kao vojska, označavaju Božanske istine i dobra, jer su oni prijemnici ovih od Gospoda, o čemu vidi gore (br. 130, 200, 202).

6. Iz istoga se razloga sinovi Izraljevi nazivaju vojskama, jer označavaju istine i dobra crkve. Tako kod Mojsija: Izvedite sinove Izrailjeve iz zemlje Egipatske u četama nihovijem (Izlazak 6:16). Ponovo: I ja ću metnuti ruku svoju na Egipat. I izvešću narod svoj, sinove Izrailjeve iz zemlje Egipatske sudovima velikim (Izlazak 7:4;12:17). Ponovo: U isti dan izađoše sve vojske Jehovine iz zemlje Egipatske (12:41). I opet: i izbrojaćeš svako koji ide u vojsku (Brojevi 1:3). Opet se kaže: da se okol (logor) postavi oko šatora od sastanka, i da bude po četama njihovim (Brojevi 2:3, 9, 24); i opet: da se Leviti biraju da služe službu u šatoru od sastanka (Brojevi 4:3, 32, 30, 39). Sinovi Izrailjevi su se nazivali vojskama Jehovinim, jer su predstavljali crkvu, i označavali sve istine i dobra, kao što se može videti u Tajnama Nebeskim (br. 5414, 5801, 5803, 8805, 9340). Nazivali su se vojskama u množini, jer se svako pleme nazivalo vojskom, kao što se vidi kod Mojsija, jer kad je bilo naloženo da se izbroje prema svojim četama, bili su izbrojani po svojim plemenima (Brojevi 1:3), i sledeći stihovi). Slično i kad je okol postavljen pored šatora od sastanka prema plemenima, pa se kaže: po četama njihovijem (Brojevi 2:3, 9 i sledeći stihovi). Plemena su se nazivala vojskama, jer su predstavljala sve istine 7 dobra crkve, a svako pleme neko sveopšte suštinsko u tom: vidi gore br. 431). Iz ovih se razmatranja vidi da su istine i dobra neba i crkve bila označena vojskma u Reči; iz ovih je stvari savršeno jasan razlog da se Jehova u Reči naziva Jehovom Savaotom, Jehovom Bogom Savaotom, to jest, od vojska (kao kod Isaije, 9, 24; 2:12; 3:1, 15; 5:7) 17:3:31:4, 5; 37:16;38:17; 36:16; Jeremija 5:14; Zaharija 1:3; Malahija 2:12; i mnoga druga mesta.

8. Iz ovih se stvari sada vidi da vojske označavaju istine i dobra neba i crkve u svoj njihovoj širini; a pošto sve stvari u Reči imaju i obrnuto značenje, tako ga imaju i vojske, u kojem smislu označavaju obmane i zla u svoj njihovoj širini. Ovo će se pokazati iz sledećih odlomaka u Reči. Tako kod Jeremije: Na krovovima kuća kadiše svoj vojsci nebeskoj i ljevaše naljeve drugim bogovima (19:13). Kod Sofonije: Klanjaju će vojsci nebeskoj na krovovima (1:5). I kod Mojsija: Da se ne bi klanjao suncu, i mjesecu, i zvijezdama, i svoj vojsci nebeskoj (Zak. Ponov. 4:19; 17:3). I kod Jeremije: I prostrće se prema suncu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše (8:2). Ovde se pod vojskom nebeskom misli na sunce, mesec, i zvezde, jer označavaju sva dobra i istine u skupu; jer sunce, u obrnutom smislu, kao ovde, označava svo zlo koje izvire iz ljubavi prema sebi, mesec, obmane vere, dok zvezde označavaju obmane uopšte. Da se suncem, mesecem, i zvezdama, u prirodnom svetu, kad im se klanja umesto suncu i mesecu anđeoskoga neba, označavaju odvratna zla i obmane, vidi se u Nebu i Paklu (br. 122, 123), i gore (br. 401, 402, 525). I pošto se istine od dobra bore protivu obmana od zla, i u suprotnom, obmane od zla protivu istina od dobra, stoga se nazivaju vojskama. Postoji neprestana borba, jer zla i obmane neprestanu odišu iz paklova, i nastoje da razruše istine od dobra koja su u nebu, i koja pružaju otpor. Jer svuda u duhovnom svetu postoji ravnoteža između neba i pakla, a tamo gde je ravnoteža, gde dve sile deluju jedna protiv druge, jedna deluje, druga se odupire, tada postoji neprestano delovanje i reagovanje, a to je ono što se naziva borbom; i za tu se ravnotežu Gospod neprekidno stara, kao što se može videti u Nebu i Paklu (br. 589-596, i597-6039. I pošto postoji takva neprestana borba između neba i pakla, stoga, se sve stvari u nebu nazivaju vojskama, i isti tako se nazivaju i sve stvari u paklu. 9. Sve stvari u nebu odnose se na bra i istine, a sve stvari u paklu, na zla i obmane. Otuda u sledećim odlomcima vojske označavaju obmane od zla. Tako kod Isaije: Jer se Jehova razgnjevio na sve narode, i razljutio se na svu vojsku njihovu, zatrće ih, i predati ih na pokolj (34:2). Ovde narodi označavaju zla, a vojska, obmane od zla, potpuno razbijanje ovih označeno je sa, da će iz istrebiti i da ih je predao na pokolj. 10 Ponovo: Vika stoji ljudstva na gorama kao da je velik narod, vika i vreva carstva skupljenih naroda; Jehova nad vojskama pregleda vojsku ubojitu (13:4). Ovde vika naroda na gorama označava obmane d zla, a ljudstvo označava obmane, dok gore označavaju zla. Kao od velikoga ljudstva, označava izgled kao da je to glas istine od dobra, a narodi označavaju obmane, a gore, zla. Kao od velikoga mnoštva, označava izgled da je to od istine od doba, dok reči, kao od, označavaju da je to samo izgled; narod označava one koji su u istinama, pa stoga istine, dok se velik koristi u odnlosu na dobro. Glas ljudstva i vreva carstava naroda sakupljenih, označava protivljenje u crkvi koje izvire iz zala i obmana u njoj, a vika mnoštva označava neslaganje u crkvi koje izvire iz zala i obmana u njoj, gde vika označava neslaganje u crkvi, koje izvire iz zla i obmane, dok vika mnoštva označava protivljenje, a carstva crkvu u odnosu na istine i obmane, a narodi skupljeni zajedno, u pogledu zala i obmana, koji se udružuju protiv dobara i istina crkve. Jehova Savaot koji vodi vojske, označava da je to učino Gospod, jer se ovo pripisuje Gospodu, kao što je jasno iz stiha koji odmah sledi, u kojemu se kaže: Jehova dolazi oružan gnjevom svojim, da sruši svu zemlju. To se pripisuje Gospodu, kao i zlo, da je to kazna za zlo, pa se i razbijanje crkve tako isto pripisuje Njemu u 11 drugim odlomacima Reči, jer je izgled takav, jer je smisao slova Reči napisan u izgledima. Ali u duhovnom smislu. Ovakve stvari znače da ih čini čovek crkve. Opet kod Jeremije: I ne žalite mladića njegovih; potrite mu svu vojsku (51:5). Predmet o kome se ovde govori je Vavilon, a ne poštedeti njegovih mladića, označava razaranje potvrđenih obmana; potiranje vojske označava potpuno razaranje obmana od zala koja mu pripadaju, stoga razaranje Vavilona. Obmane od zla označene su mnogom vojskom Haldejskom, i vojskom Faraonovom (Jeremija 37:7-11, i sledeći stihovi); i kod Mojsija: I vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom (Izlazak XOV 28; 15:4); ovo je objašnjeno gore (br. 355:37), i u Tajnama Nebeskim (br. 8230, 8275).

12. Tako kod Danila: Jer će car sjeverni opet dignuti vojsku veću od prve; i poslije nekoliko godina doći će s velikom vojskom i velikim blagom. Po tom će podignuti i silu svoju i srce svoje na cara južnoga s velikom vojskom, car će južni doći u boj s velikom i vrlo silnom vojskom, ali neće odoljeti (11:13, 25).

Ovde se govori o ratu između cara severnoga i cara južnoga, a carem severnim označavaju se oni u crkvi koji su u obmanama od zla, a carem južnim oni u crkvi koji su u istinama od dobra; njihov sukob i borba na kraju crkve, u duhovnom smislu, opisuju se njihovim ratom; stoga se vojskom severnoga cara označavaju obmane svake vrste, a vojskom cara južnoga istine svake vrste. Tako kod Luke: I kad vidite da Jerusalim opkoli vojska, onda znajte da se približilo vrijeme da opusti (21:20). U tome poglavlju Gospod govori o svršetku vremena, što označava kraj crkve, dok Jerusalim označava crkvu u pogledu doktrine; kad bude opkoljen vojskom, označava da će biti obuzeta obmanama. Da tada dolazi pustošenje, a odmah i poslednji sud, označeno je sa, da se vreme približilo da opusti. Smatra se da se ovime misli na rušenje Jeruslima od strane Rimljana, ali se iz pojedinosti u tome poglavlju vidi da se radi o razaranju crkve i o njenom kraju; slično kod Mateja XXIV, od prvog do poslednjeg stiha, kao što se vidi iz objašnjenja datog u Tajnama Nebeskim. Ali ovo nije nasuprot doslovnom značenju razaranja Jerusalima, nego znači da razaranje predstavlja kraj; ovo se potvrđuje svakom pojedinosti u poglavlju, ako se 14 razmotri u duhovnom smislu. Opet, kod Davida: Bog nas je povrgao i posramio. Obraćaš nas te bježimo ispred neprijatelja (Psalam 44:9, 10). Ovde Bog koji ne ide s vojskom, znači da ih nije branio, jer su bili u obmanama od zla, jer vojske označavaju obmane od zla; zbog toga se kaže da su povrgnuti (odbačeni) i posramljeni, i da su morali da okrenu 15 leđa neprijatelju, gde neprijatelj označava zlo iz pakla. Ponovo, kod Joila: I naknadiću vam godine koje izjede skakavac, hrušt i crv i gusjenica, velika vojska moja, koju slah na vas (2:25). Da velika vojska označava obmane i zla svake vrste, vidi se iz toga što se onim malim razornim stvorenjima, skakavcem, hruštom, crvom i gusenicom, označavaju obmane i zla koja pustoše ili ruše istine i dobra crkve, kao što se može videti gore (br. 543:9), gde je objašnjen ovaj odlomak, i gde je pokazano da se skakavcem i hruštom označavaju obmane (i zla) čulnoga čoveka. Značenje vojski u Reči u oba smisla u istorijskim delovima Reči slično je. Jer ovi delovi, isto kao i proročki, sadrže duhovni smisao; ali ovaj ne sija tako jasno jer um, zaokupljen u istorijskim okolnostima, teško se uzdiže iznad zemaljskih stvari da bi video duhovne stvari koje su u ovima pohranjene.

  
/ 1232