Bible

 

Izlazak 11

Studie

   

1 A Gospod reče Mojsiju: Još ću jedno zlo pustiti na Faraona i na Misir, pa će vas onda pustiti; pustiće sasvim, i još će vas terati.

2 A sada kaži narodu neka svaki čovek ište u suseda svog i svaka žena u susede svoje nakita srebrnih i nakita zlatnih.

3 I Gospod učini te narod nađe ljubav u Misiraca; i sam Mojsije beše vrlo velik čovek u zemlji misirskoj kod sluga Faraonovih i kod naroda.

4 I reče Mojsije: Ovako veli Gospod: Oko ponoći proći ću kroz Misir,

5 I pomreće svi prvenci u zemlji misirskoj, od prvenca Faraonovog, koji htede sedeti na prestolu njegovom, do prvenca sluškinje za žrvnjem, i od stoke šta je god prvenac.

6 I biće vika velika po svoj zemlji misirskoj, kakve još nije bilo niti će je kad biti.

7 A kod sinova Izrailjevih nigde neće ni pas jezikom svojim maći ni među ljudima ni među stokom, da znate da je Gospod učinio razliku između Izrailjaca i Misiraca.

8 I doći će sve te sluge tvoje k meni, i pokloniće mi se govoreći: Idi, i ti i sav narod koji je pristao za tobom. I onda ću izaći. I otide Mojsije od Faraona s velikim gnevom.

9 A Gospod reče Mojsiju: Neće vas poslušati Faraon, da bih umnožio čudesa svoja u zemlji misirskoj.

10 I Mojsije i Aron učiniše sva ova čudesa pred Faraonom, a Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7766

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7766. Još ću jedno zlo pustiti na Faraona i na Egipat, označava kraj pustošenja, što je prokletstvo (osuda). Ovo se vidi iz još jednog zla (pomora), što označava poslednju stvar u pustošenju. Da zla (pomori) pušteni na Egipat označavaju uzastopna stanja pustošenja, vidi se iz objašnjenja onoga što prethodi. Da je prokletstvo (osuda) poslednja stvar u pustošenju, naime, vere odvojene od ljubavi prema bližnjemu, biće očito iz onga što sledi, jer se smrću prvenaca u Egiptu označava osuda (prokletstvo) te vere, gde smrt označava samo prokletstvo, a prvenci, veru. Za veru se kaže da je osuđena onda kada se ono što pripada veri koristi da podrži obmane i zla, u kojem slučaju ono što pripada veri pređe d jihovu stranu, i postaje sredstvo kojim se potvrđuju (obmane i zla): to je slučaj s onima koji, kako u doktrini tako i u životu, odvajaju veru od ljubavi prema bližnjemu. Ali kod tih tamo nema vere; ima samo znanja o takvim stvarima koje se odnose na veru, koje znanje oni nazivaju verom: to je ono što se naziva osuđenom (prokletom) verom. Osim toga, sami subjekti [zli duhovi], u kojima su ovakve stvari vere, pristaju uz obmane i zla, kada prođu kroz pustošenje i kada su osuđeni; prokletstvo se oseća čulno kao smrad i loš zadah koji izbija iz njih, više nego iz onih koji nisu bili u stvarima koje pripadaju veri. Slučaj je isti i u opštem i u pojedinačnom. U opštem, ako zao duh priđe nekom nebeskom društvu, u kome je ljubav prema bližnjemu, kada se prljavi zadah od njega oseća opipljivo; isto je i u pojedinačnom, kada u istom subjektu [zlom duhu] postoji nešto od onoga što je u nebu, i nešto od onoga što je u paklu. Iz ovih se razmatranja sada može videti da još jedno zlo koje će se pustiti na Egipat, označava poslednju stvar pustošenja, što je prokletstvo (osuda); jer Faraon pretstavlja one koji napadaju, a u ovome poglavlju, one koji su osuđeni (prokleti); dok Egipat označava prirodni um (br. 5276, 5278, 5280, 6147, 6252).

  
/ 10837