Bible

 

Izlazak 1

Studie

1 Ovo su imena sinova Izrailjevih koji dođoše u Misir, dođoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom:

2 Ruvim, Simeun, Levije i Juda,

3 Isahar, Zavulon i Venijamin,

4 Dan i Neftalim, Gad i Asir.

5 A svega beše ih od bedara Jakovljevih sedamdeset duša s Josifom, koji beše u Misiru.

6 A Josif umre i sva braća njegova i sav onaj naraštaj.

7 I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.

8 Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znaše za Josifa;

9 I reče narodu svom: Gle, narod sinova Izrailjevih veći je i silniji od nas.

10 Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne odu iz zemlje.

11 I postaviše nad njima nastojnike da ih muče teškim poslovima; i građaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu.

12 Ali što ga više mučahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevih.

13 I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove,

14 I zagorčavahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu.

15 I još zapovedi car misirski babicama jevrejskim, od kojih jednoj beše ime Sefora, a drugoj Fuva,

16 I reče: Kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.

17 Ali se babice bojahu Boga, i ne činjahu kako im reče car misirski, nego ostavljahu decu u životu.

18 A car misirski dozva babice, i reče im: Zašto to činite, te ostavljate u životu mušku decu?

19 A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jače su; dok im dođe babica, one većrode.

20 I Bog učini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma;

21 I što se babice bojahu Boga, načini im kuće.

22 Tada zapovedi Faraon svemu narodu svom govoreći: Svakog sina koji se rodi bacite u vodu, a kćeri sve ostavljajte u životu.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6692

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6692. I Faraon zapovijedi svemu narodu. Ovo označava opšti influks u spoljašnja-znanja suprotna istinama Crkve. Ovo se vidi iz značenja zapovijediti, što označava influks (vidi br. 5486, 5732), u ovome slučaju, opšti influks, zato što to dolazi od Faraona kojim je pretstavljeno Spoljašnje-znanje u opšte (br. 6015); i iz značenja njegovog naroda, što označava spoljašnja-znanja koja su suprotna istinama Crkve (da se Egipćanima, koji su ovde narod, označavaju spoljašnja-znanja, bilo je često pokazano, vidi br. 6638.) Razlog da Egipćani označavaju spoljašnje-znanje koje je suprotno istinama Crkve, je u tome što su pretstave i značenjaDrevne Crkve, koja je Crkva bila među njima, da su bili izokrenuti u magiju, jer je pomoću pretstava i značenja Crkve postojala tada komunikacija s nebom. Ova je komunikacija postojala kod onih koj su živeli u dobru ljubavi prema bližnjemu, pa je ona kod mnogih od njih bila otvorena; ali i oni koji nisu živeliu dobru ljubavi ka bližnjemu, ponekad su imali otvorenu komunikaciju sa zlim duhovima, koji su izokretali sve istine Crkve, i preko njih su razarali njena dobra; otuda je došlo do upotrebe magije. Ovo se može videti i po Egipaskim hieroglifima , a koje su koristili u sveti tvarima, jer su pomoću njih označavali duhovne stvari, i tako izokretali Božanski Red. Magija nije ništa drugo nego izokretanje reda, a osobito zloupotreba korespondencija. Red je onda poštovan kada čovek prima dobra i istine koje proističu od Gospoda. Kada je ovo slučaj, tadapostoji red u svemu što čovek namerava i misli. Ali kada čovek ne prima ova dobra i istineu skladu s redom koji dolazi od Gospoda, nego misli da su sve slepi tokovi (procesi), pa i ako vidi da nešto ide nekom cilju, on smatra da je to zahvaljujući njegovoj pameti, on tada izokreće red, jer tada stvari koje pripadaju redu on 2 pripisuje sebi, tako da misli samo o svome interesu, a ne o interesu bližnjega, osim ako se bližnji s njim sprijateljio. Otuda ono što je za divljenje, a to je da svi oni koji se ubede da se sve događa zahvaljujući njihovoj pameti a ništa Božanskom Proviđenu, u drugom životu naginju magiji, pa se njoj i odaju koliko to mogu; a to čine osobito oni koji se oslanjaju na same sebe i na svoju pamet; oni smišljaju mnoge veštine i lukavstva kako bi se uzdigli iznad ostgalih. Ovi, posle suda kroz koji prolaze u drugom životu, bacaju se u paklove magova, koji su ispod nožnih stopala, na desno, malo prema prednjoj strani, prostirući se na daljinu; u najdubljen od ovih paklova su Egipćani. Otuda to da se Faraonom i Egipćanima označavaju spoljašnja-znanja koja su suprotna istinama Crkve. Stoga kako se pretstave i značenja Crkve ne bi više okretala u magiju, Izrailjski narod je bio izabran da bi se pretstave i značenja Crkve obnovili među njima. Da je ovaj narod bio takvoga karaktera da nisu mogli da isfabrikuju ništa 3magijsko iz onih pretstava i značenja jer su bili samo u spokljašnjim stvarima, i nisu verovali u postojanje bilo čega unutrašnjeg a još manje duhovnog.

Kod naroda ovakvoga karakgtera ništa magijsko ne može da postoji na način kako je to bilo kod Egipćana.

  
/ 10837