Bible

 

Izlazak 1

Studie

1 Ovo su imena sinova Izrailjevih koji dođoše u Misir, dođoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom:

2 Ruvim, Simeun, Levije i Juda,

3 Isahar, Zavulon i Venijamin,

4 Dan i Neftalim, Gad i Asir.

5 A svega beše ih od bedara Jakovljevih sedamdeset duša s Josifom, koji beše u Misiru.

6 A Josif umre i sva braća njegova i sav onaj naraštaj.

7 I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.

8 Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znaše za Josifa;

9 I reče narodu svom: Gle, narod sinova Izrailjevih veći je i silniji od nas.

10 Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne odu iz zemlje.

11 I postaviše nad njima nastojnike da ih muče teškim poslovima; i građaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu.

12 Ali što ga više mučahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevih.

13 I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove,

14 I zagorčavahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu.

15 I još zapovedi car misirski babicama jevrejskim, od kojih jednoj beše ime Sefora, a drugoj Fuva,

16 I reče: Kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.

17 Ali se babice bojahu Boga, i ne činjahu kako im reče car misirski, nego ostavljahu decu u životu.

18 A car misirski dozva babice, i reče im: Zašto to činite, te ostavljate u životu mušku decu?

19 A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jače su; dok im dođe babica, one većrode.

20 I Bog učini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma;

21 I što se babice bojahu Boga, načini im kuće.

22 Tada zapovedi Faraon svemu narodu svom govoreći: Svakog sina koji se rodi bacite u vodu, a kćeri sve ostavljajte u životu.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6652

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6652. Koji ne znadijaše za Josipa. Ovo označava one koji su bili potpuno otuđeni od Unutrašnjeg. Ovo se vidi iz značenja ne znati, što označava biti otuđen, jer onaj ko ne zna istinu, i koji ne će da je zna, taj je otuđen od istine Crkve. Da je ovde označeno otuđenje, vidi se iz onoga što sledi, jer je Faraon žestoko i okrutno mučio sinove Izrailjeve, kojima je pretstavljena Crkva (br. 6637). Ovo značenje se vidi i iz reprezentacije Josipa, koji označava Unutrašnje (vidi br. 6177, 6224). Spoljašnja-znanja koja su otuđena od Unutrašnjeg, su spoljašnja-znanja koja se protive Crkvi; jer dobro i istine, koji sačinjavaju Crkvu, ulivaju se preko Unutrašnjeg, i ako ih Prirodno ne primi, Unutrašnje se zatvara, i tako se čovek otuđuje od dobra i istine, i tada, i od spoljašnjih-znanja koja su u Prirodnom, a priznaju se samo ona koja su lažna kao da su istinita spoljašnja-znanja. Ove se obmane tada umnožavaju, dok se istine izgone napolje.

  
/ 10837