Bible

 

Ponovljeni Zakon 8

Studie

   

1 Držite i tvorite sve zapovesti koje vam ja zapovedam danas, da biste živi bili i umnožili se, i da biste ušli u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima vašim, i da biste je nasledili.

2 I opominji se svega puta kojim te je vodio Gospod Bog tvoj četrdeset godina po pustinji, da bi te namučio i iskušao, da se zna šta ti je u srcu, hoćeš li držati zapovesti Njegove ili nećeš.

3 I mučio te je, glađu te morio; ali te je opet hranio manom za koju ti nisi znao ni oci tvoji, da bi ti pokazao da čovek ne živi o samom hlebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih.

4 Odelo tvoje ne ovetša na tebi niti noga tvoja oteče za ovih četrdeset godina;

5 Zato poznaj u srcu svom da te Gospod Bog tvoj gaji kao što čovek gaji svoje dete.

6 I drži zapovesti Gospoda Boga svog hodeći putevima Njegovim i bojeći se Njega.

7 Jer Gospod Bog tvoj uvešće te sada u dobru zemlju, u zemlju u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima;

8 U zemlju izobilnu pšenicom i ječmom i vinovom lozom i smokvama i šipcima, zemlju izobilnu maslinom, od koje biva ulje, i medom;

9 U zemlju gde nećeš sirotinjski jesti hleba, gde ti neće ništa nedostajati; u zemlju gde je kamenje gvožđe i gde ćeš iz brda njenih seći bronzu.

10 Ješćeš i bićeš sit, pa blagosiljaj Gospoda Boga svog za dobru zemlju koju ti da.

11 I čuvaj se da ne zaboraviš Gospoda Boga svog bacivši u nemar zapovesti Njegove i zakone Njegove i uredbe Njegove, koje ti ja zapovedam danas.

12 I kad uzjedeš i nasitiš se, i dobre kuće načiniš i u njima staneš živeti, i kad se goveda tvoja i ovce tvoje naplode,

13 I kad ti se namnoži srebro i zlato, i šta god imaš kad ti se namnoži,

14 Nemoj da se ponese srce tvoje i zaboraviš Gospoda Boga svog, koji te je izveo iz zemlje misirske, iz kuće ropske;

15 Koji te je vodio preko one pustinje velike i strašne gde žive zmije vatrene i skorpije, gde je suša, a nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrdog kamena;

16 Koji te je hranio u pustinji manom, za koju ne znaše oci tvoji, da bi te namučio i iskušao te, i najposle da bi ti dobro učinio.

17 Niti govori u srcu svom; moja snaga, i sila moje ruke dobavila mi je ovo blago.

18 Nego se opominji Gospoda Boga svog; jer ti On daje snagu da dobavljaš blago, da bi potvrdio zavet svoj, za koji se zakleo ocima tvojim, kao što se vidi danas.

19 Ako li zaboraviš Gospoda Boga svog, i pođeš za drugim bogovima i njima staneš služiti i klanjati se, svedočim vam danas da ćete zacelo propasti.

20 Propašćete kao narodi koje Gospod potire ispred vas, jer ne poslušaste glas Gospoda Boga svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 425

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

425. Svetu je nepoznato u današnje vreme da mjed ili bronza označava prirodnu dobrotu. A isto tako da svaki metal u Reči ima posebno značenje u unutrašnjem smislu: zlato nebesku dobrotu; srebro duhovnu istinu; mjed prirodnu dobrotu; gvožđe prirodnu istinu; i tako dalje i ostali metali, a tako isto i drvo i kamen. To je bilo značenje zlata, srebra, mjedi i drveta, koji su upotrebljeni kod pravljenja kovčega ili skinije, i šatora i hrama, o čemu će, po Gospodovoj Božanskoj milosti, biti reči docnije. Da su to njihova značenja, može se videti kod proroka, kao kod Isaije:

Jer ćeš mlijeko naroda sisati, i sise carske dojićeš, i poznaćeš da sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, silni Jakovljev. Mjesto mjedi donijeću zlata, i mjesto gvožđa donijeću srebra, i mjesto mjedi drva, i gvožđe mjesto kamenja, i postaviću ti za upravitelje mir i za nastojnike pravdu. (Isaije 40:16, 17)

Ovde je reč o Gospodovom dolasku, o Njegovom kraljevstvu i o Nebeskoj crkvi. Umesto mjedi zlato znači da će prirodnu dobrotu zameniti nebeska; umesto gvožđa srebro, da će prirodnu istinu zameniti duhovna; za drvo mjed, da će telesnu dobrotu zameniti prirodna; za kamen gvožđe da će čulnu istinu zameniti prirodna.

Kod Jezekilja:

Javan, Tubal i Mozoh bijahu tvoji trgovci; s dušama ljudskim i sudima mjedenijem dolažahu na sajme tvoje. (Jezekilj 27:13)

Ovde se govori o Tiru, kojim se označavaju oni koji poseduju duhovno i nebesko bogatstvo; sudovi mjedeni su prirodna dobra.

Kod Mojsija:

U zemlju gdje nećeš sirotinjski hljeb jesti, gdje ti neće ništa nedostajati; u zemlju gdje je kamenja gvožđe i gdje ćeš iz brda njezinijeh sjeći mjed. (Ponovljeni zakoni 8:9)

Ovde se kamenjem označava čulna istina; gvođžem prirodna, to jest racionalna; a mjedom prirodna dobrota. Jezekilj je video:

I u svake životinje bijahu četiri lica, i četiri krila u svake; i noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglađena mjed. (Jezekilj 1:7).

I ovde mjed predstavlja prirodnu dobrotu, jer čovekova stopala znače ono što je prirodno. A na sličan način pokazuju se kod Danila:

I podigoh oči svoje i vidjeh, a to jedan čovjek obučen u platno, i pojas bješe oko njega od čistoga zlata iz Ufaza; i ostah sam, i vidjeh tu veliku utvaru, i ne osta snaga u meni, i ljepota mi se nagrdi, i ne imah snage. (Danijel 10:5, 8)

Da zmija od mjedi predstavlja čulnu i prirodnu dobrotu Gospodovu, može se videti iz navedenog.

  
/ 10837