Bible

 

Ponovljeni Zakon 7

Studie

   

1 Kad te Gospod Bog tvoj uvede u zemlju u koju ideš da je naslediš, i otera ispred tebe narode mnoge, Heteje i Gergeseje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, sedam naroda većih i jačih od tebe,

2 I preda ih Gospod Bog tvoj tebi, i ti ih razbiješ, potri ih, ne hvataj s njima vere, niti se smiluj na njih;

3 Niti se prijatelji s njima; kćeri svoje ne daj za sina njihovog, niti kćeri njihove uzimaj za sina svog.

4 Jer bi otpadila sina tvog od mene, i služio bi bogovima drugim, te bi se razgnevio Gospod na vas i potro vas brzo.

5 Nego im ovo učinite: oltare njihove raskopajte, i likove njihove polomite, lugove njihove isecite, i rezane bogove njihove ognjem spalite.

6 Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svom, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji.

7 Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas; jer vas beše manje nego ikog drugog naroda;

8 Nego što vas Gospod miluje i što drži zakletvu kojom se zakleo ocima vašim, zato vas je Gospod izveo rukom krepkom i izbavio vas iz kuće ropske, iz ruke Faraona, cara misirskog.

9 I tako znaj da je Gospod Bog tvoj Bog, Bog veran, koji drži zavet svoj i milost svoju do hiljadu koljena onima koji Ga ljube i drže zapovesti Njegove,

10 I plaća onima koji mrze na nj, svakome istrebljujući ga, i ne odgađa onome koji mrzi na nj, plaća svakome.

11 Zato drži zapovesti i uredbe i zakone, koje ti danas ja zapovedam, da ih tvoriš.

12 I ako ove zakone uzaslušate i uzdržite i ustvorite i Gospod će Bog držati tebi zavet i milost, za koju se zakleo ocima tvojim;

13 I milovaće te i blagosloviće te i umnožiće te; blagosloviće plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, žito tvoje i vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati.

14 Bićeš blagosloven mimo sve narode: neće biti u tebi ni muškog ni ženskog neplodnog, ni među stokom tvojom.

15 I ukloniće od tebe Gospod svaku bolest, od ljutih zala misirskih koja znaš neće nijedno pustiti na tebe, nego će pustiti na one koji mrze na te.

16 I istrebi sve narode koje ti Gospod Bog tvoj preda, neka ih ne požali oko tvoje, i nemoj služiti bogovima njihovim, jer bi ti to bila zamka.

17 Ako bi rekao u srcu svom: Veći su ovi narodi od mene, kako ih mogu izgnati?

18 Ne boj ih se; pamti dobro šta je učinio Gospod Bog tvoj s Faraonom i sa svim Misircima,

19 Velika kušanja, koja videše oči tvoje, i znake i čudesa i ruku krepku i mišicu podignutu, kojom te izvede Gospod Bog tvoj; onako će učiniti Gospod Bog tvoj sa svim narodima od kojih bi se uplašio.

20 I stršljene će poslati Gospod Bog tvoj na njih dokle ne izginu koji bi ostali i sakrili se od tebe.

21 Ne plaši se od njih, jer je Gospod Bog tvoj usred tebe, Bog veliki i strašni.

22 Gospod će Bog tvoj malo po malo potrti te narode ispred tebe; nećeš ih moći odjedanput istrebiti, da se ne bi umnožilo na tebe zverje poljsko.

23 Ali će ih predati Gospod Bog tvoj tebi, i zatiraće ih zatiranjem velikim dokle se ne zatru.

24 I predaće careve njihove u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom, neće se nijedan održati pred tobom, dokle ih ne potreš.

25 Rezane bogove njihove spali ognjem, nemoj da se polakomiš na srebro ili zlato što je na njima i da ga uzmeš, da ti ne bude zamka, jer je gadno pred Gospodom Bogom tvojim.

26 I nemoj da uneseš gada u dom svoj, da ne budeš proklet kao i on, nego se gadi na nj i grozi se od njega, jer je prokleto.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2913

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2913. I reče sinovima Hetovijem, govoreći, označava one kod kojih je bila jedna nova duhovna Crkva. Ovo je vidljivo iz značenja Heta i Hetićana. U Hananu je bilo puno stanovnika, koji su nabrojani u Reči; među njima su Hetićani (vidi PostanjeXV. 20; Izlazak 3:8, 17; 13:23; Pon. Zak. (7:1; 20:17; Jošua 3:10; 11:3; 12:11; 1 o Carevima 9:20; i na drugim mestima); većina njih pripadala je Drevnoj Crkvi, koja je bila rasprostrta u nekoliko zemalja, i po celom Hananu (vidi br. 1238, 2385). Svi koji su pripadali toj crkvi, priznavali su ljubav ka bližnjemu kao glavno načelo Crkve, i ceo se nauk odnosio na ljubav ka bližnjemu i na život. Oni koji su gajili nauk o vere nazivali su se Hananejci, i bili su odvojeni od drugih stanovnika zemlje Hananske (Brojevi 13:29; vidi br. 1062; 1063, 1076). Hetiti (Hetićani) su bili među boljom vrstom u zemlji Hananskioj, što može da se vidi iz toga što je Avram boravio među njima, a posle i Isak i Jakov; kao i po tome što su oni tamo imali mesto za ukapanje, i po tome što su se oni odnosili sa skromnošću i pobožnošću prema Avramu, što je vrlo jasno iz onoga što je izneseno o njima u ovome poglavlju, osobito u stihovima 5, 6, 10, 14, 15. Otuda je ovim narodom, kao narodom s dobrim naklonostima, bila predstavljena i označena duhovna Crkva, ili istina Crkve. Ali dogodilo se s ovim kao i s drugim narodima u Drevnoj Crkvi, da su se u toku vremena udaljili od ljubavi ka bližnjemu ili dobra vere, i otuda je to da je kasnije njima bila označena obmana Crkve (kao kod Jezikilja ?? 16:45, i na drugim mestima). Ali ipak da su Hetiti bili među časnijima, može se videti iz toga, da su Hetiti služili Davidu, kao Abimeleh, 1 Samuilova 26:6, i Urija, koji je bio Hetićanin, 1 Samuilova 11:3, 6, 17, 21; čija je žena bila Betšeba, od koje je David imao Salamona, 2 Sam. (12:24. Da Hetićanin označava spoljašnja poznavanja koja se odnose na život, i koja su spoljašnje istine duhovne Crkve, vidi br. 1203. Predmet o kom se govori u ovome stihu je jedna nova Crkva, koju je Gospod ustanovio kad je pređašnja izdahnula; a predmet o kome se govori u sledećem stihu je primanje vere muđu ljudima te Crkve. Ne govori se o nekoj Crkvi među sinovima Hetovijem, nego uopšte o tome kako se Gospod podigao duhovnu Crkvu, pošto je pređašnja nestala ili bila završena; sinovi Hetovi su samo oni koji predstaljaju i označavaju. Vidi što je bilo rečeno o Crkvama; naime, da Crkva tokom vremena opada, ida je kao zaražena (br. 494, 501, 137, 2422).

Da s daljava od ljubavi ka bližnjem, i samo stvara zla i obmane (vidi br. 1834, 1836).

Da se tada kaže za Crkvu da je opustošena i razorena (br. 407, 411, 2243).

Da je Crkva ustanovljena među Neznabošcima, i zašto (br. 1366).

Da se uvek sačuva nešto u Crkvi, u Crkvi koja se pustoši, kao nukleus (br. 468, 637, 931, 2422).

Da bi ljudska rasa nestala da nema Crkve na zemlji (isto mesto). Da je Crkva srce i pluća u najvećem telu, to jest, u ljudskoj rasi (br. 637, 931, 2054, 2853). O tome kakva je duhovna Crkva (br. 765, 2669).

Da ljubav ka bližnjem, a ne vera odvojena od ljubavi ka bližnjem, sačinjava Crkvu (br. 809, 916).

Da bi Crkva bila jedna kad bi svi imali ljubav ka bližnjemu, bez obzira da li se razlikuju po nauku i po bogoštovanju (br. 1285, 1316, 1798, 1799, 1834, 1844, 2385).

Da svi ljudi na zemlji, koji su u Gospodovoj crkvi, bez obzira što su raspršeni po celoj kugli, da svi čine jednu (Crkvu), kao što je to u nebima (br. 2853).

Da je svaka Crkva i unutrašnja i spoljašnja, i da ovo zajedno sačinjava jedno (br. 409, 1083, 1098, 1100, 1242).

Da spoljašnja Crkva nije ništa, ako nema unutrašnju (br. 1795).

Da se Crkva upoređuje s izaskom i zalaskom sunca, s godišnjim dobima, i sa vremenima dana (br. 1837). I da je poslednji sud posledje vreme Crkve (br. 900, 931, 1850, 2117, 2118).

  
/ 10837