¹ Kad te Gospod Bog tvoj uvede u zemlju u koju ideš da je naslediš, i otera ispred tebe narode mnoge, Heteje i Gergeseje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, sedam naroda većih i jačih od tebe,

² I preda ih Gospod Bog tvoj tebi, i ti ih razbiješ, potri ih, ne hvataj s njima vere, niti se smiluj na njih;

³ Niti se prijatelji s njima; kćeri svoje ne daj za sina njihovog, niti kćeri njihove uzimaj za sina svog.

⁴ Jer bi otpadila sina tvog od mene, i služio bi bogovima drugim, te bi se razgnevio Gospod na vas i potro vas brzo.

⁵ Nego im ovo učinite: oltare njihove raskopajte, i likove njihove polomite, lugove njihove isecite, i rezane bogove njihove ognjem spalite.

⁶ Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svom, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji.

⁷ Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas; jer vas beše manje nego ikog drugog naroda;

⁸ Nego što vas Gospod miluje i što drži zakletvu kojom se zakleo ocima vašim, zato vas je Gospod izveo rukom krepkom i izbavio vas iz kuće ropske, iz ruke Faraona, cara misirskog.

⁹ I tako znaj da je Gospod Bog tvoj Bog, Bog veran, koji drži zavet svoj i milost svoju do hiljadu koljena onima koji Ga ljube i drže zapovesti Njegove,

¹⁰ I plaća onima koji mrze na nj, svakome istrebljujući ga, i ne odgađa onome koji mrzi na nj, plaća svakome.

¹¹ Zato drži zapovesti i uredbe i zakone, koje ti danas ja zapovedam, da ih tvoriš.

¹² I ako ove zakone uzaslušate i uzdržite i ustvorite i Gospod će Bog držati tebi zavet i milost, za koju se zakleo ocima tvojim;

¹³ I milovaće te i blagosloviće te i umnožiće te; blagosloviće plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, žito tvoje i vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati.

¹⁴ Bićeš blagosloven mimo sve narode: neće biti u tebi ni muškog ni ženskog neplodnog, ni među stokom tvojom.

¹⁵ I ukloniće od tebe Gospod svaku bolest, od ljutih zala misirskih koja znaš neće nijedno pustiti na tebe, nego će pustiti na one koji mrze na te.

¹⁶ I istrebi sve narode koje ti Gospod Bog tvoj preda, neka ih ne požali oko tvoje, i nemoj služiti bogovima njihovim, jer bi ti to bila zamka.

¹⁷ Ako bi rekao u srcu svom: Veći su ovi narodi od mene, kako ih mogu izgnati?

¹⁸ Ne boj ih se; pamti dobro šta je učinio Gospod Bog tvoj s Faraonom i sa svim Misircima,

¹⁹ Velika kušanja, koja videše oči tvoje, i znake i čudesa i ruku krepku i mišicu podignutu, kojom te izvede Gospod Bog tvoj; onako će učiniti Gospod Bog tvoj sa svim narodima od kojih bi se uplašio.

²⁰ I stršljene će poslati Gospod Bog tvoj na njih dokle ne izginu koji bi ostali i sakrili se od tebe.

²¹ Ne plaši se od njih, jer je Gospod Bog tvoj usred tebe, Bog veliki i strašni.

²² Gospod će Bog tvoj malo po malo potrti te narode ispred tebe; nećeš ih moći odjedanput istrebiti, da se ne bi umnožilo na tebe zverje poljsko.

²³ Ali će ih predati Gospod Bog tvoj tebi, i zatiraće ih zatiranjem velikim dokle se ne zatru.

²⁴ I predaće careve njihove u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom, neće se nijedan održati pred tobom, dokle ih ne potreš.

²⁵ Rezane bogove njihove spali ognjem, nemoj da se polakomiš na srebro ili zlato što je na njima i da ga uzmeš, da ti ne bude zamka, jer je gadno pred Gospodom Bogom tvojim.

²⁶ I nemoj da uneseš gada u dom svoj, da ne budeš proklet kao i on, nego se gadi na nj i grozi se od njega, jer je prokleto.

¹ Verily, verily, I say unto you, He that entereth not by the door into the sheepfold, but climbeth up some other way, the same is a thief and a robber.

² But he that entereth in by the door is the shepherd of the sheep.

³ To him the porter openeth; and the sheep hear his voice: and he calleth his own sheep by name, and leadeth them out.

⁴ And when he putteth forth his own sheep, he goeth before them, and the sheep follow him: for they know his voice.

⁵ And a stranger will they not follow, but will flee from him: for they know not the voice of strangers.

⁶ This parable spake Jesus unto them: but they understood not what things they were which he spake unto them.

⁷ Then said Jesus unto them again, Verily, verily, I say unto you, I am the door of the sheep.

⁸ All that ever came before me are thieves and robbers: but the sheep did not hear them.

⁹ I am the door: by me if any man enter in, he shall be saved, and shall go in and out, and find pasture.

¹⁰ The thief cometh not, but for to steal, and to kill, and to destroy: I am come that they might have life, and that they might have it more abundantly.

¹¹ I am the good shepherd: the good shepherd giveth his life for the sheep.

¹² But he that is an hireling, and not the shepherd, whose own the sheep are not, seeth the wolf coming, and leaveth the sheep, and fleeth: and the wolf catcheth them, and scattereth the sheep.

¹³ The hireling fleeth, because he is an hireling, and careth not for the sheep.

¹⁴ I am the good shepherd, and know my sheep, and am known of mine.

¹⁵ As the Father knoweth me, even so know I the Father: and I lay down my life for the sheep.

¹⁶ And other sheep I have, which are not of this fold: them also I must bring, and they shall hear my voice; and there shall be one fold, and one shepherd.