Bible

 

Ponovljeni Zakon 4

Studie

   

1 A sada, Izrailju, čuj uredbe moje i zakone, koje vas učim da tvorite, da biste poživeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je nasledili.

2 Ništa ne dodajte k reči koju vam ja zapovedam, niti oduzmite od nje, da biste sačuvali zapovesti Gospoda Boga svog koje vam ja zapovedam.

3 Oči su vaše videle šta učini Gospod s Velfegora; jer svakog čoveka koji pođe za Velfegorom istrebi Gospod Bog tvoj između tebe.

4 A vi koji se držaste Gospoda Boga svog, vi ste svi živi danas.

5 Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji koju idete da je nasledite.

6 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: Samo je ovaj veliki narod mudar i razuman.

7 Jer koji je veliki narod kome je Gospod blizu kao što je Gospod Bog naš kad Ga god zazovemo?

8 I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?

9 Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš one stvari koje su videle oči tvoje, i da ne iziđu iz srca tvog dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih.

10 Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: Saberi mi narod da im kažem reči svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;

11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samog neba i beše na njoj tama i oblak i mrak;

12 I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od reči čuste, ali osim glasa lik ne videste;

13 I objavi vam zavet svoj, koji vam zapovedi da držite, deset reči, koje napisa na dve ploče kamene.

14 I meni zapovedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je nasledite.

15 Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne videste nikakav lik u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,

16 Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kakvu god sliku od čoveka ili od žene,

17 Sliku od kakvog živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kakve ptice krilate koja leti ispod neba;

18 Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kakve ribe koja je u vodi pod zemljom;

19 I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i videvši sunce i mesec i zvezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svim narodima pod celim nebom;

20 A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod nasledni, kao što se vidi danas.

21 Ali se Gospod razgnevi na me za vaše reči, i zakle se da neću preći preko Jordana ni ući u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo.

22 I ja ću umreti u ovoj zemlji i neću preći preko Jordana; a vi ćete preći i naslediti onu dobru zemlju.

23 Pazite da ne zaboravite zavet Gospoda Boga svog, koji učini s vama, i da ne gradite sebi lik rezani, sliku od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj.

24 Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje.

25 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i načinite sliku rezanu od kakve tvari i učinite šta nije ugodno Gospodu Bogu vašem, dražeći Ga,

26 Svedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je nasledite, nećete biti dugo u njoj, nego ćete se istrebiti.

27 Ili će vas rasejati Gospod među narode, i malo će vas ostati među narodima u koje vas odvede Gospod;

28 I služićete onde bogovima koje su načinile ruke čovečije, od drveta i od kamena, koji ne vide ni čuju, niti jedu ni mirišu.

29 Ali ako i onde potražiš Gospoda Boga svog, naći ćeš Ga, ako Ga potražiš svim srcem svojim i svom dušom svojom.

30 Kad budeš u nevolji i sve te to snađe, ako se u poslednje vreme obratiš ka Gospodu Bogu svom, i poslušaš glas Njegov,

31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neće te ostaviti ni istrebiti, jer neće zaboraviti zavet s ocima tvojim, za koji im se zakleo.

32 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre tebe, od onog dana kad stvori Bog čoveka na zemlji, i od jednog kraja neba do drugog, je li kad bila ovakva stvar velika, i je li se kad čulo šta takvo?

33 Je li kad čuo koji narod glas Božji gde govori isred ognja, kao što si ti čuo i ostao živ?

34 Ili, je li Bog pokušao da dođe te uzme sebi narod iz drugog naroda kušanjem, znacima i čudesima i ratom i rukom krepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je učinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oči?

35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugog osim Njega.

36 Dao ti je da čuješ glas Njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i reči Njegove čuo si isred ognja.

37 I što mu mili behu oci tvoji, zato izabra seme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira,

38 Da otera ispred tebe narode veće i jače od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u nasledstvo, kao što se vidi danas.

39 Znaj dakle i pamti u srcu svom da je Gospod Bog, gore na nebu i dole na zemlji, nema drugog.

40 I drži uredbe Njegove i zapovesti Njegove, koje ti ja danas zapovedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje zasvagda.

41 Tada odeli Mojsije tri grada s ove strane Jordana prema istoku,

42 Da bi bežao u njih krvnik koji ubije bližnjeg svog nehotice ne mrzevši pre na nj, i kad pobegne u koji od tih gradova, da bi ostao živ:

43 Vosor u pustinji, na ravnici u zemlji plemena Ruvimovog, i Ramot u Galadu u plemenu Gadovom, Golan u vasanskoj u plemenu Manasijinom.

44 Ovo je zakon koji postavi Mojsije sinovima Izrailjevim.

45 Ovo su svedočanstva i uredbe i zakoni, koje kaza Mojsije sinovima Izrailjevim kad iziđoše iz Misira,

46 S ove strane Jordana u dolini prema Vet-Fegoru u zemlji Siona cara amorejskog, koji življaše u Esevonu, kog ubi Mojsije i sinovi Izrailjevi kad iziđoše iz Misira,

47 I osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga, cara vasanskog, dva cara amorejska, koja je s one strane Jordana prema istoku,

48 Od Aroira, koji je na potoku Arnonu, do gore Siona, a to je Ermon,

49 I sve polje s ove strane Jordana prema istoku do mora uz ravnicu pod Azdot-Fazgom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 827

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

827. Govoreći onima što žive na zemlji da načine ikonu zvijeri, označava ustanovljeni dekret da svi u crkvi treba da podučavaju i da veruju u doktrinu vere bez dela, i da ne smeju verovati ni u šta drugo osim u te stvari. To je vidljivo iz značenja izraza "onima što žive na zemlji", koji označava sve koji pripadaju crkvi (vidi u prethodnom tekstu, br. 826); takođe i iz značenja izraza "ikonu zvijeri", kao doktrine vere odvojene od dobrih dela, i bogopoštovanja otuda, potkrepljenog bukvalnim smislom Reči, pomoću razmišljanja prirodnog čoveka; dakle, izraz "da načine ikonu" označava donošenje dekreta, odnodno, utvrđivanje obaveze podučavanja i verovanja samo u gore pomenute stvari; takođe da je to učinjeno u crkvama u kojima je prihvaćena doktrina odvojene vere. Ovo je značenje izraza "ikona", jer, u duhovnom svetu, sve duhovne stvari mogu biti prikazane pomoću slika, takođe i pomoću idola; i time se mogu prikazati pojedinosti doktrine, koje sam takođe video prikazane na taj način. Zato slike (ikone), kao i idoli, imaju ovo značenje u Reči. Da idoli označavaju neistine doktrine, može se videti u prethodnom tekstu (br. 587, 650, 654, 780). Dakle, ovde, izraz "govoreći onima što žive na zemlji da načine ikonu zvijeri" označava ustanovljeni dekret da svi u crkvi treba da podučavaju i da veruju u doktrinu vere bez dela, i da ne smeju verovati ni u šta drugo osim u te stvari. U onima, koji su pripadali drevnim crkvama, slike su bile reprezentativne za njihovu doktrinu i bogopoštovanje što otuda dolazi; ali je sinovima Izraelovim bilo zabranjeno da ih izrađuju, kao što se vidi iz Reči, zbog sklonosti njihovog uma idolopokloničkom bogosluženju.

[2] Da bi se spoznalo da slike (ikone) imaju ovo značenje, sada ću citirati nekoliko odlomaka iz Reči. U Mojsiju: Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; (2. Moj. 20:4, 5). Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. (3. Moj. 26:1). Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od čovjeka ili od žene, Sliku od kakoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba; Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom; (4. Moj. 4:16-18). Izraelcima je bilo zabranjeno da izrađuju idole, isklesane slike i oblike ili likove bilo čega na nebu, na zemlji ili u vodama, jer su drevne crkve, koje su bile pre-izraelitske crkve, bile reprezentativne crkve, a takođe i zbog toga što su Jakovljevi sinovi bili potpuno spoljašnji ljudi. Treba znati da su spoljašnji ljudi u to doba, kada je svekoliko bogopoštovanje bilo reprezentativno, bili skloni idolatriji, tako da su uobičavali da bogopoštuju raznolike stvari, koje bi se pojavile pred njihovim očima. Budući da su drevne crkve bile reprezentativne crkve, ljudi tih crkava napravili su za sebe isklesane slike i oblike različitih objekata, koji su predstavljali i odatle i označavali nebeske stvari; a drevni ljudi su doživljavali ushićenje zbog njihovog značenja, jer, kad bi ih ugledali, podsetili bi se na nebeske stvari koje su objekti i slike predstavljali; a kako su pomenute nebeske stvari pripadale njihovoj religiji, zato su se i klanjali slikama (ikonama). Zato su za njih predviđali i šumske hramove, ili sveta mesta, a takođe i izvajane, livene i slikane figure, koje su bile postavljane ili u šumskim hramovima ili na planinama, ili u hramovima ili, pak, u privatnim kućama. Tako je u Egiptu, gde je cvetala nauka o reprezentacijama, koja je jednaka nauci o korespondencijama, bilo mnoštvo slika, idola i rezbarenih slika, kao i hijeroglifa; i drugi narodi imale su slične slike i figure. Međutim, od onog časa, kada su ljudi iz tih crkava od unutarnjih postali - spoljašnji, nebeski i duhovni sadržaji, koji su bili reprezentovani, i odatle označeni, gube svoj unutarnji smisao, i preostaju kao puka tradicija među njihovim sveštenicima i mudracima, nazivanim magima i žrecima; stoga su obični ljudi, zbog verskog načela koje su njihovi očevi videli u tim stvarima, počeli da ih bogopoštuju, i da ih, posledično, nazivaju bogovima. Kako su Jakovljevi sinovi bili više spoljašnji ljudi od ostalih, a odatle i više skloni idolopoklonstvu, a takođe i magiji, strogo im je zabranjeno da sebi izrađuju rezane likove, slike i figure slične onome što se nalazi na nebu, na Zemlji ili u moru, jer sve što je u svetu reprezentativno, kao leteće bube i ptice, zveri, ribe i gmizavci, oni su idolatrijski bogopoštovali, u doba dok još uvek nisu priznavali Jehovu. Pa ipak, budući da je crkva bila reprezentativna takođe i kod njih, sledi da su i unutar nje postojale materijalne korespondencije nebeskih stvari: sagrađen je šator, u kojem su postavljeni glavni predstavnici nebeskih predmeta, kao što su: sto na kome su bili hlebovi, zlatni oltar na kome se prinosio tamjan, svećnjak sa svetiljkama, kovčeg sa zaklopcem i heruvimima nad njim, i, najzad, oltar, nedaleko od vrata šatora, na kome beše sveti oganj; a kasnije je sagrađen hram, u kome je, tako isto, sve bilo reprezentativno, i to: slika unutar njega, kadice izvan njega, liveno more ispod koga su bili volovi što ga podupiru, a, isto tako, stubovi i tremovi sa zlatnim posudama. Za sve što smo upravo opisali, važi da im je bilo dopušteno da ga poštuju kao sveto, pod pretpostavkom da priznaju šator od sastanka, a potom i hram, za Jehovino prebivalište. To im je omogućavano da bi se sprečilo njihovo prevođenje na idolopoklonstvo i magiju, koja je tada postojala kod mnogo naroda u Aziji, kao što su: Egipat, Sirija, Asirija, Vavilon, Tir i Sidon, Arabija, Etiopija, Mesopotamija, a osobito narodi unutar teritorije Hananske zemlje, i u njenoj okolini.

[3] Iz prethodnog teksta je jasno zašto izraz "idol" označava u Reči neistine religije, dok pojam "ikona" označava doktrine. Da su takve stvari postojale kod različitih naroda u zemljama Azije, postalo je očigledno svedočenjem iz Reči o postojanju idola (kućnih kumira) Lavana Sirijskog koje je ukrala Rahilja, Jakovljeva supruga (1. Moj. 31:19-20); takođe svedočenjem o postojanju teladi i drugih idola u Egiptu; takođe i o postojanju isklesanih i oslikanih hijeroglifa u hramovima, na obeliscima i zidovima; takođe i o postojanju Dagona, idola Filistejaca u Ekronu; očigledno je, isto tako, svedočenjem iz Reči o postojanju idola koje je načinio Solomon, a potom su ih načinili i kraljevi u hramu Jerusalimskom, i Samariji; takođe, svedočenjem o postojanju oltara, stubova, slika i šumskih hramova među narodima zemlje, za koje su sinovi Izraelovi primili zapovest da je unište, što je vidljivo iz raznih odlomaka iz Reči.

[4] Štaviše, putem korišćenja nauke o korespondencijama i reprezentacijama, koju su filistejski sveštenici i žreci očigledno dobro poznavali, oni su naterali svoj narod da umilostivi Boga Izrailja, na sledeći način: metnuše kovčeg Gospodnji na kola, i mali kovčežić s mišima zlatnijem i sa slikama svojih šuljeva. i da bi tako trebali slaviti Bogu Izraelovu (1 Sam. 6:11). Jer u to doba su njihovi svećenici i divini znali šta sve te forme i figure predstavljaju; i da su slike šuljeva i miševa označavale neistine njihove religije, koje bi se mogle oprostiti, a narod iskupiti putem pomenutih darova napravljenih od zlata.

[5] Doktrine su takođe označene "slikama" u sledećim odlomcima, koji će se ovde citirati. U Jezekilju: Srebro će svoje pobacati po ulicama, i zlato će njihovo biti kao nečistota; srebro njihovo i zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; neće nasititi duše svoje niti će napuniti trbuha svojega, jer im je bezakonje njihovo spoticanje. Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i načiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje; zato učinih da im je nečistota. (Jez. 7:19, 20). Ovo se bavi razaranjem crkve od strane neistina i zla, što ovde označava odlomak: Napolju mač, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuće od mača; a ko bude u gradu, njega će glad i pomor proždrijeti (stih 15), što opisuje pustošenje. Izrazi "Srebro će svoje pobacati po ulicama, " i "i zlato će njihovo biti kao nečistota," označavaju istinu crkve i njeno dobro pretvorene u neistinu i zlo; izraz "pobacati po ulicama" označava njihovo raspršivanje, dok izraz "će njihovo biti kao nečistota" označava pretvaranje u pakleno zlo, jer to nečistoća, koja je za gnušanje. Izraz " Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i načiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje," označava da su sramotnim i nečistim stvarima ispunili čitavu crkvu i njenu doktrinu, i sve stvari koje su sadržane u njoj; izraz "slavni nakit svoj obratiše (…) na gnusobe svoje" označava crkvu i njenu doktrinu; a izraz "likove gadova svojih, gnusobe svoje" označava sve crkvene stvari, dakle doktrine, dobra i istine koje su bile oskrnavljene; izraz "gnusobe" reprezentuje oskrnavljena dobra, dok izraz "likove gadova svojih" označava oskrnavljene istine.

[6] U istom: I uzevši krasni nakit svoj od moga zlata i od moga srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima. (Jezek. 16:17). Ovo je rečeno o "gadovima Jerusalima", što znači iskrivljenost istine i dobra od doktrine iz Reči; izraz "krasni nakit svoj od moga zlata i od moga srebra" reprezentuje znanja o dobru i istini iz Reči; izraz "načinila si sebi muške likove" označava da doktrine iz neistina izgledaju kao da su od istina; a izraz "i kurvala si se s njima" znači njihovo krivotvorenje.

[7] U istom: One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, ondje im pipaše grudi, i ondje im zgnječiše dojke djevojačke Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susjedima, krasno odjevenijem, vitezima koji jahahu na konjma i svi bijahu lijepi mladići. I ova se još više kurvaše; jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske napisane crvenilom, Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojima, i slaše poslanike k njima u Haldejsku. (Jezek. 23:3, 12, 14, 16). Izraz "Oliva" označava Jerusalim, koji reprezentuje crkvu u odnosu na doktrinu, dakle, nauk crkve; izraz "kurvahu se" označava krivotvorenje i iskrivljavanje Reči; a, kako izraz "Misir" označava prirodne istine, koje se nazivaju naučnim spoznajama [scientifica] dok izraz "Asirija" znači racionalne istine, a, u suprotnon smislu, neistine, jasno je šta se označava putem izraza "Upaljivaše se za njima". Kako su "Haldejci" reprezentovali istine Reči koje su bile oskrnavljene primenom na ljubav prema sebi i svetu, tako, izraz "likove Haldejske" označava doktrine koje zadovoljavaju ove ljubavi; izraz "napisane crvenilom" označava da se one pojavljuju spolja kao da su istine, iako su iznutra nečiste; izraz "ljude napisane na zidu" ima slično značenje, dok izraz "napisane na zidu", reprezentuje izgled doktrine u njenoj spoljašnosti. "Slike" imaju slično značenje u Isaiji (2:16); u Davidu (Ps 73,20); takođe u sledećim odlomcima u Otkrovenju (14:9-11, 15:2, 16:2, 19:20, 20:4). (Videti i ono, što je u prethodnom tekstu rečeno o "idolima" i "rezanim likovima", br. 587, 650, 654, 780, gde su citirani i objašnjeni drugi odlomci iz Reči.)

  
/ 1232