Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4281

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4281. Da se stegnom iz zglavka koje je bilo iščašeno kod njega, označava da je ovo povezivnje bilo oštećeno i pomereno (izgubljeno) kod Jakovljevog potomstva, vidi se iz značenja iz zglavka (izglavljenog, iščašenog), u smislu koji mu se daje, a to je da je pomereno (izgubljeno), to jest da je povređeno. Da zglavak kod bedra označava povezivanje, vidi se iz onoga što je gore rečeno (br. 4280); i da u Reči Jakov označava ne samo Jakova, nego i njegovo potomstvo, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči (Brojvi 23:7, 10, 21, 23, 24:5, 17, 19; Zak. Ponovljeni 32:10; Isaija 40:27; 43:22; 44:1, 2, 21; (48:12; 59:20; Jer. 10:1, Jeremija ccc25; 30:7, 10, 18; 31:7. (Jeremija ccc11; 46:27, 28; Osija 10:11; Amos 7:2; Mijeha 2:12; 3:8; Ps. 14:7; 24:6; 59:13; 78:5; 99:4; i na drugim mestima) 2. Da su Jakov i njgovo potomstvio bili takovoga karaktera, da se kod njih nebeska i duhovna ljubav nije mogla povezati sa prirodnim dobrom, to jest, unutrašnji ili duhovni čovek sa spoljašnjim ili prirodnim čovekom, jasno je iz svega što je rečeno o toj naciji u Reči; jer oni nisu znali, a nisu ni želeli da znaju, šta je unutrašnji ili duhovni čovek, pa se to stoga nije njima ni otkrilo; jer oni veruju da u čoveku postoji samoono što je spoljašnje i prirodno. U svom njihovom bogoštovanju, oni su samo gledali na to, tako da je Božansko bogoštovanje kod njih bilo idolopoklonstvo; jer kad je unutrašnje bogoštovanje odvojeno od spoljašnjeg, ostaje samo idolopoklonstvo. Crkva koja je bila kod njih ustanoljena, nije bila crkva, nego samo reprezentacija crkve; to je razlog da se ona naziva reprezentativnom crkvom. Da je reprezentativ crkve moguć kod takvog naroda, može se videti, br. 1361, 3670, 4208).

3. jer kod reprezentacije ne misli se o osobi, nego o onome što je predstavljeno; stoga su Božanske, nebeske, i duhovne stvari mogle da budu predstavljene ne samo osobama, nego i bezživotnim stvarima, kao Aronovim haljinama, kovčegom, oltarom, volovima i ovcama koje su bile prinošene na žrtvu, svećnjakom sa svećama, hlebovima na zlatnom stolu, uljem kojim su pomazivani, tamjanom, i drugim sličnim stvarima. To je razlog da su njihovi carevi, kako zli kao i dobri, predstavljali Gospodovu kraljevsku službu; i vrhovni svešenici, kako zli tako i dobri, predstavljali su ono što pripadaGospodovom Božnskom sveštenstvu, kad su obavljali svoju službu u spoljašnjoj formi u skladu sa odredbama i zapovestima. Kako bi, stoga, mogla postojati među njima reprezentacija crkve, date su im ovakve odredbe i zapovesti preko otkrivenja, koji su bili sasvim repreentativni; stoga, sve dok su bili u njima i dok su ih strogo održavali, sve su dotle mogli da predstavljaju crkvu; ali kada su se otkrenuli od njih (od reprezentativa), kao i od odredaba i zapovesti njihove nacije, a posebno kad su počeli da se klanjaju drugome bogu, bili su lišeni toga da budu reprezentativ. Iz toga su razloga bili izgnani spoljašnjim sredstvima, kao ropstvima, nesrećama, pretnjma i čudima kako bi bili prisiljeni da održavaju zakone i uredbe koje su istinski reprezentativi, ali ne unutrašnjim sredstvima, kao što se to radi s onima koji imaju unutrašnje bogoštovanje u spojašnjem. Ove su stavri označene iščašenim stegnom kod Jakova, kad se to razume u unutrašnjem istorijskom smislu. uodnosu na Jakova i njegovo potomstvo.

  
/ 10837