Bible

 

Ponovljeni Zakon 31

Studie

   

1 Potom dođe Mojsije i kaza ove reči svemu Izrailju,

2 I reče im: Meni ima danas sto i dvadeset godina, ne mogu više odlaziti i dolaziti; a i Gospod mi je rekao: Nećeš preći preko tog Jordana.

3 Gospod će Bog tvoj ići pred tobom, i istrebiće one narode ispred tebe, i ti ćeš ih naslediti; Isus će ići pred tobom kao što je kazao Gospod.

4 I učiniće Gospod s njima kako je učinio sa Sionom i Ogom, carevima amorejskim i sa zemljom njihovom, te ih je istrebio.

5 Zato kad vam ih preda Gospod učinite im sasvim onako kako sam vam zapovedio.

6 Budite slobodni i hrabri, i ne bojte ih se i ne plašite se od njih; jer Gospod Bog tvoj ide s tobom, neće odstupiti od tebe, niti će te ostaviti.

7 Potom dozva Mojsije Isusa, i reče mu pred svim Izrailjem: Budi slobodan i hrabar; jer ćeš ući s ovim narodom u zemlju za koju se zakleo Gospod ocima njihovim da će im je dati, a ti ćeš im je razdeliti u nasledstvo.

8 Jer Gospod koji ide pred tobom biće s tobom, neće odstupiti od tebe, niti će te ostaviti, ne boj se i ne plaši se.

9 I Mojsije napisa ovaj zakon, i dade ga sveštenicima, sinovima Levijevim, koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg, i svim starešinama Izrailjevim.

10 I zapovedi im Mojsije govoreći: Svake sedme godine, u određeno vreme godine oprosne, na praznik senica,

11 Kad dođe sav Izrailj i stane pred Gospoda Boga svog na mestu koje izabere, čitaj ovaj zakon pred svim Izrailjem da čuju,

12 Sabravši narod, ljude i žene, decu i došljake, koji budu u mestima tvojim, da čuju i uče da se boje Gospoda Boga vašeg, i drže i tvore sve reči ovog zakona;

13 I sinovi njihovi, koji još ne znaju, neka čuju i uče bojati se Gospoda Boga vašeg, dokle ste god živi na zemlji u koju idete preko Jordana da je nasledite.

14 A Gospod reče Mojsiju: Evo, približi se vreme da umreš. Dozovi Isusa i stanite obojica u šatoru od sastanka, da mu dam zapovesti. I otide Mojsije i Isus, i stadoše u šatoru od sastanka.

15 I javi se Gospod u šatoru u stupu od oblaka, i stajaše stup od oblaka nad vratima od šatora.

16 I reče Gospod Mojsiju: Evo, ti ćeš počinuti s ocima svojim; a narod ovaj ustavši činiće preljubu za tuđim bogovima one zemlje u koju ide, i ostaviće me i pokvariće zavet moj, koji učinih s njima.

17 I onda će se raspaliti moj gnev na njih, i ostaviću ih, i sakriću lice svoje od njih; oni će se proždreti, i snaći će ih zla mnoga i nevolje; i onda će reći: Da me ne snađoše ova zla zato što Bog moj nije posred mene?

18 A ja ću onda sasvim sakriti lice svoje za sva zla koja učiniše obrativši se k drugim bogovima.

19 Zato sad napišite sebi ovu pesmu, i nauči je sinove Izrailjeve; metni im je u usta da mi ta pesma bude svedok na sinove izrailjeve.

20 Jer ću ga odvesti u zemlju za koju sam se zakleo ocima njegovim, u kojoj teče mleko i med; onde će jesti i nasitiće se i ugojiće se, pa će se onda obratiti k drugim bogovima i njima će služiti, a za mene neće mariti, i pokvariće zavet moj.

21 A kad ga snađu zla mnoga i nevolje, onda će ta pesma svedočiti na njih; jer se neće zaboraviti niti će je nestati iz usta semena njihovog. Jer znam misli njihove i šta će još danas činiti, pre nego ih uvedem u zemlju za koju sam se zakleo.

22 I napisa Mojsije tu pesmu onaj dan, i nauči sinove Izrailjeve.

23 I Gospod dade zapovesti Isusu Navinom govoreći: Budi slobodan i hrabar, jer ćeš ti uvesti sinove Izrailjeve u zemlju za koju sam im se zakleo i ja ću biti s tobom.

24 I kad napisa reči ovog zakona u knjigu, sve do kraja,

25 Zapovedi Mojsije Levitima, koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg, govoreći:

26 Uzmite ovu knjigu zakona i metnite je pokraj kovčega zaveta Gospoda Boga svog, da bude onde svedok na vas.

27 Jer znam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dokle sam još živ s vama, do danas, bejaste nepokorni Gospodu; a kamoli kad ja umrem?

28 Skupite meni sve starešine od plemena svojih i upravitelje svoje da im kažem da čuju ove reči, i da im zasvedočim nebom i zemljom.

29 Jer znam da ćete se po smrti mojoj pokvariti, i zaći s puta koji vam zapovedih; i zato će vas zadesiti ovo zlo najposle, kad stanete činiti što je zlo pred Gospodom gneveći Ga delom ruku svojih.

30 I izgovori Mojsije da čuje sav zbor Izrailjev reči ove pesme do kraja.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 1001

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

1001. (Verse 14) For they are the spirits of demons. That this signifies false reasonings from hell, is evident from the signification of the unclean spirits like frogs, as denoting reasonings from mere falsities against Divine truths (concerning which see just above, n. 1000); and from the signification of demons, as denoting reasonings which are from hell. For in hell those are called demons who are in the desire of falsifying truths, which is chiefly effected by reasonings. Hence by demons and demoniacs, in the abstract sense, are signified lusts and falsities, as is evident from the passages in the Word, where they are mentioned.

As in Leviticus 17:7; Deuteronomy 32:17; Isaiah 13:21; 34:14; Psalms 106:37; Matthew 4:24; 8:16, 28, 31; 9:32, 33; 10:8; 12:22; 15:22; Mark 1:32, 34, 39; Luke 4:33-38, 41; 8:2, 26-40; 9:1, 37-42, 49; 13:32; Apoc. 9:20; 18:2.

Continuation concerning the Sixth Precept:-

The angels derive all their beauty from conjugial love, thus each angel derives it according to that love. For all the angels are forms of their affections, because, in heaven, it is not allowed to feign with the face things that have no relation to the affection, therefore their faces are types of their minds. Whilst, therefore, they have conjugial love, they also have love to the Lord, mutual love, the love of good, the love of truth and the love of wisdom. These loves with them fashion their faces, and show themselves as the fires of life in their eyes, to which, moreover, innocence and peace are added, this completing their beauty. Such forms are the forms of the inmost angelic heaven, and they are forms truly human.

  
/ 1232  
  

Translation by Isaiah Tansley. Many thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.