710. Stih 2. I bješe trudna, označava rađajuću doktrinu iz dobra nebeske ljubavi. Ovo se vidi iz značenja izraza "I bješe trudna" [ili u materici, utrobi] kao rađajuće doktrine (istine iz dobra nebeske ljubavi), koja se odnosi na crkvu, koju označava žena. To stoga, što "utroba" označava najveću bračnu ljubav, a potom i nebesku ljubav u celokupnosti; a embrion u materici (utrobi) označava istinu o doktrini iz dobra nebeske ljubavi, jer ima slično značenje kao "muško, sin", koga je rodila žena opisana u petom stihu, što označava doktrinu istine od dobra ljubavi, ali s tom razlikom da se embrion, dok je još uvek u utrobi, više sjedinjava sa dobrom nevinosti nego nakon što se rodi. Stoga i embrion i muško dete - oboje - označavaju doktrinu istine, i to: potonji - samu doktrinu, a prethodni - rađajuću doktrinu. Iz ovoga je jasno da "I bješe trudna" označava nauku o istini iz doba nebeske ljubavi.

[2] "Utroba (materica)" označava najviše dobro ljubavi, jer svi organi posvećeni prokreaciji, kako kod muškaraca, tako i kod žena, označavaju bračnu ljubav a "utroba" je najuzvišenija, jer tamo je fetus začet i raste, sve dok se ne rodi; Štaviše, to je najunutarnji deo genitalnih organa, a iz materice se dobija i majčinska ljubav, koja se zove "naklonost [στοργή porodična ljubav, - prim. M. V. ]". Zato što je i čovek, koji se regeneriše, takođe začet u materici, i rođen, a pošto se regeneracija ostvaruje istinom iz dobra ljubavi, sledi da "nositi u materici", u duhovnom smislu, označava doktrinu istina iz dobra ljubavi. Postoji i korespondencija materice sa najvišim dobrom ljubavi, pošto celo nebo odgovara svim stvarima u čoveku (o tim korespondencijama vidi u delu "Nebo i pakao", broj 87-102); a time i svim organima posvećenim prokreaciji; ovo se tiče nebeske ljubavi. Postoji i influks te ljubavi sa nebesa koji utiče u majke, kao i u embrione, tokom trudnoće, a od njega, istovrmeno, izvire ljubav majki prema bebama, i nevinost beba. Ovo pokazuje zašto "utroba" označava najviše dobro ljubavi, a "nositi u utrobi" označava nauku o istini iz dobra ljubavi.

[3] Da je ovo značenje "materice" i "ležanja u materici", može se videti iz sledećih pasusa u Reči. U Isaiji: Slušajte me, dome Jakovljev i svi koji ste ostali od doma Izrailjeva, koje nosim od utrobe, koje držim od rođenja. I do starosti vaše ja ću biti isti, i ja ću vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja ću nositi, ja ću vas nositi i izbaviću. (Isa. 46:3, 4). Ovo govori o reformaciji crkve i o obnavljanju ljudi crkve od strane Gospoda. Crkva je označena "domom Jakovljevim" i "domom Izraeiljevim", spoljašnja crkva "domom Jakovljevim", a unutrašnja - "domom Izraeiljevim". Izraz "Koje nosim od utrobe" označava one, koje Gospod regeneriše, a " ja ću vas nositi do sijeda vijeka" označava one, koji se regenerišu. Zato što je čovek, koji se regeneriše, najpre začet od strane Gospoda, a potom se rađa, i na kraju se obrazuje i usavršava, a pošto se regeneracija u tom pogledu odvija slično kao prirodna prokreacija čoveka, onda "nositi iz utrobe" označava stanje čoveka koji treba da se regeneriše – u periodu od začeća do rođenja; samo rođenje, a zatim obrazovanje i savršenstvo, označava se sa "I do starosti vaše ja ću biti isti, i ja ću vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja ću nositi, ja ću vas nositi i izbaviću;" "ja sam stvorio i ja ću nositi, ja ću vas nositi i izbaviću, " ima slična značenja; prvo znači regeneraciju dobra ljubavi i milosrđa, a drugo - obnavljanje od tih istina iz tog dobra; "izbaviti" znači odneti i ukloniti zla i nepravde koji su iz pakla.

[4] U Osiji: Jefremova će slava odletjeti kao ptica od rođenja i od utrobe i od začetka. Ako li i othrani sinove svoje, ja ću ih učiniti da budu bez djece, da ne ostane nijedan; i teško njima kad otstupim od njih. Podaj im, Gospode; šta ćeš im dati? podaj im utrobu pometljivu i dojke usahle. Udaren bi Jefrem; korijen im posahnu, neće roditi roda; ako i rode, ubiću mili porod utrobe njihove. (Os. 9:11, 12, 14, 16). "Jefrem" znači crkvu u pogledu razumevanja istine i dobra; da više neće biti nikakvog shvatanja Božanske istine u crkvi označeno izrazom "Jefremova će slava odletjeti kao ptica", gde "slava" označava Božansku istinu, dok "odleteti" znači da se istine rasipaju; izraz "odleteti" se koristi zato što se odnosi na pticu, a ptica se spominje jer označava stvari koje pripadaju razumevanju i promišljanju odatle; "od rođenja i od utrobe i od začetka" označava disperziju sve istine, od poslednjih stvari, pa sve do do prvih, gde "rođenje" označava poslednje stvari, jer se označava ono, što je rođeno; "i od utrobe i od začetka" označava ono što je pre rođenja, tako da sve stvari - od poslednjih, pa sve do prvih, jer - kada poslednje stvari stradaju, takođe sukcesivno nestaju; "Ako li i othrani sinove svoje, ja ću ih učiniti da budu bez djece, da ne ostane nijedan," označava da, iako su stekli istinu za sebe, ipak će biti lišeni inteligencije, gde "sinovi" označavaju istinu crkve i "ljudsku" inteligenciju, te stoga izraz "ja ću ih učiniti da budu bez djece, da ne ostane nijedan" označava da i dalje nemaju inteligenciju.

[5] "Podaj im, Gospode; šta ćeš im dati? podaj im utrobu pometljivu i dojke usahle," označava da više nema istine koja potiče od dobra, već postoje samo lažnosti od zla; izrada "utrobu pometljivu" označava obmane od zla na mestu istine od dobra, "dojke usahle" imaju slično značenje, a "utroba" označava istine iz dobra ljubavi, a "dojke" - istine iz dobra milosti, a ovde - lažnosti od zla, suprotne tim istinama; "Udaren bi Jefrem; korijen im posahnu, neće roditi roda," označava da više nema nikakvog shvatanja istine čak i ni od prvih stvari, "Jefrem" ovde, kao i u prethodnom tekstu, znači razumevanje istine crkve a "koren" - njene prve stvari. ; "neće roditi roda" označava nedostatak dobra, jer gde nema istina, nema dobra; "ako i rode, ubiću mili porod utrobe njihove," označava da, iako su sami stekli istine, ipak će propasti, "mili porod utrobe njihove" označava stečene istine; rečeno je "utroba" umesto materice, jer utroba izgleda kao da raste u rođenju, a ipak se koristi pojam "utroba", kojim se tretiraju istine, a "materica" se upotrebljava na mestu gde se obrađuje dobro. [U srpskom prevodu Daničića se koristi samo izraz "utroba" u oba slučaja - prim. M. V. ]

[6] U Davidu Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. Za tobom pristajem od rođenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj. (Ps. 22:9, 10). Ovo takođe opisuje obnavljanje duhovnog čoveka takvim stvarima koje pripadaju prirodnoj generaciji od majke; stoga "Ta, ti si me izvadio iz utrobe" označava da je Gospod obnavljao i stvorio čoveka crkve; "ti si me umirio na sisi matere moje" označava da se potom vodi i duhovno obrazuje, "majčinske grudi" označavaju duhovnu hranu u crkvenim stvarima, gde "majka" znači crkvu; "Za tobom pristajem od rođenja" označava da je Gospod učinio sve stvari iz dobra ljubavi, dok "od utrobe matere moje ti si Bog moj" označava da je On sve činio putem istina, jer, kako je gore navedeno, tamo gde se bavimo dobrom ljubavi, koristi se izraz "materica", a gde se bavimo istinama iz tog dobra - koristi se izraz "utroba"; stoga je rečeno: "Ti si moj Bog", jer gde se bavimo dobrom ljubavi od Gospod a, koristi se izraz "Jahve", a gde se obrađuju istine, on se zove "Bog".

[7] U Jevanđeljima: A teško trudnima i dojilicama u te dane. (Mat. 24:19; Marko 13:17; Luka 21:23). Ova poglavlja obrađuju svršetak doba, što znači kraj crkve, kada je biva i Poslednji Sud; stoga, izrazi "trudnima" i "dojilicama u te dane", nad kojima se lamentira, znače one, koji tada primaju dobra od ljubavi i istine od takvog dobra; "trudnima" znači one, koji primaju dobro ljubavi, dok "dojilicama" znači one, koji primaju istine tog dobra, jer "mleko" koje se daje označava istinu od dobra ljubavi. Kaže se: "A teško njima", jer oni, koji primaju dobra i istine, ih ne mogu zadržati, zbog toga što u takvom stanju prevladava pakao, koji otima i grabi dobra i istine, a potom dolazi profanacija. Pakao tada prevladava, jer na kraju crkve vladaju neistine zla i posledično se uklanjaju istine dobra; to stoga, jer se čovek održava između neba i pakla, a pred poslednjim sudom ono što izvire iz pakla prevladava nad onim što silazi s neba. (Videti u vezi ovoga u radu "Nebo i pakao", br. 538, 540, 541, 546, 589-596, te u malom radu Poslednji Sud 73, 74.)

[8] U Luki: Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. (Luka 23:29). To ima slično značenje, jer se govori o posljednjem vremenu crkve; izrazi "nerotkinje" i "utrobama koje ne rodiše" označavaju one, koji nisu primili stvarne istine, to jest, istine iz dobra ljubavi i "i sisama koje ne dojiše" označavaju one, koji nisu primili istinske istine iz dobra ljubavi. Jer sve istine su od dobra; a postoje dve vrste dobra, i to: nebesko dobro, koje je dobro ljubavi prema Gospodu i duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjemu; "sise" imaju slično značenje kao "mlijeko", to jest, označavaju istinu od dobra.

[9] U istom: A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! A on reče: blago i onima koji slušaju riječ Božiju, i drže je. (Luka 11:27, 28). Jer "utrobi koja te je nosila" i "i sisama koje si sao" označavaju regeneraciju čoveka, a, kao što je gore rečeno, Gospod je odgovorio, "blago i onima koji slušaju riječ Božiju, i drže je, " koji opisuje regeneraciju koju ostvaruju istine iz Reči i život prema njima; "slušaju riječ Božiju" označava učenje istina iz Reči, a "drže je" označava život u skladu sa tim istinama.

[10] U Jovanu: Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se? Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. (Jovan 3:4-6). Nikodim je očito shvatao prirodnu prokreaciju umesto duhovne prokreacije o kojoj je govorio Gospod, pa ga Gospod podučava o obnovi, što se postiže istinama iz Reči i životom prema njima, a to je označeno "ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije", jer "voda" znači, u duhovnom smislu, istine iz Reči a "život je duh" ¹ - život prema njima. Da je čovek rođen kao prirodan, a tek naknadno postaje duhovan, ukoliko vodi život prema istinama iz Reči, označeno je izrazom "što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je"; da se prirodni čovek ne može spasiti, osim ako ne postane duhovan, označeno je izrazom "ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije".

[11] Budući da je samo Gospod taj, koji reformiše i regeneriše čoveka, nazvan je u Reči "koji te je sazdao od utrobe", kao u Isaiji: Ovako veli Gospod, koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: ja Gospod načinih sve: razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom; (Isa. 44:2, 24). U istom: Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. (Isa. 49:1, 5). U mnogim odlomcima u Reči Gospod se naziva "Stvoritelj", "Tvorac" i "koji te je sazdao od utrobe", a takođe "Izbavitelj"; iz razloga što On ponovno stvara čoveka, reformiše ga, regeneriše ga i otkupljuje ga. Veruje se da je Gospod tako nazvan, jer je stvorio čoveka i oblikovao ga u utrobi, ali to je, ustvari, duhovno stvaranje i formiranje ("sazdanje") na koje se ovdje misli; jer je Reč prirodna i duhovna; prirodna je za ljude koji su prirodni, a duhovna - za anđele, koji su duhovni, kao što se i može videti iz toga, da se ovde govori o Izraelu, a, u najvišem smislu, o Gospodu. "Izrael" znači crkvu, dakle svakog čoveka crkve; i zato što Gospod zna kakva je priroda svakog čovjea u odnosu na dobro ljubavi i istinitosti vere, rečeno je: "Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje;" ² "pozvati i znati ime" - bilo čije ime, označava saznanje prirode onoga, čije se ime zna; "od utrobe" znači znati ovo u odnosu na dobro ljubavi; a "od utrobe matere moje" - u odnosu na istine tog dobra; "Jakov" koji će mu se ponovo vratiti, i "Izrael", koji će se okupljati k Njemu, označava crkvu, "Jakov" spoljašnju crkvu, a "Izrael" - unutarnju crkvu; unutarnja crkva je u duhovnom čoveku, dok je spoljašnja u prirodnom.

[12] U Jeremiji: Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te. (Jer. 1:5). Ovo se govori o proroku Jeremiji, a "prorok", u duhovnom smislu, označava – onoga koji uči istini, a, u apstraktnom smislu, samu doktrinu istine; stoga "sazdati u utrobi" i "Prije nego te sazdah u utrobi, znah te" označava predviđanje da se putem regeneracije može biti u pravednosti od dobra, tako da se može primiti i podučavati Reč. Izrazi "posvetih te" i "za proroka narodima postavih te" imaju isto značenje; "narodi" su oni koji su u dobru, i koji iz dobra primaju istine.

[13] U Davidu: Tebe se držim od rođenja, od utrobe matere moje ti si branič moj; tobom se hvalim svagda. (Ps. 71:6). Ovo ima isto značenje. U istom: Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega. (Ps. 127:3). Ovdje, kao i drugde u Reči, "sinovi" znače one, koji su u istinama od dobra, a "na čedo utrobe" znači one, koji su u dobru od istina, koji imaju nebo, što je "našljedstva" a takođe i "dar".

[14] U Isaiji: Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe. (Isa. 49:15). To je rečeno, jer u duhovnom smislu, znači regeneraciju, i zato je ovde napravljeno poređenje sa ženom i njenom ljubavlju za svoje dete; slično, predstavlja istinu onoga, koga je Gospod regenerisao.

[15] U Davidu: Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neće otstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. (Ps. 132:11). "David", ovde, kao i drugde u Reči, označava Gospoda u odnosu na duhovno kraljevstvo, koji je njegovo carstvo, stoga "od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu" znači onoga, koga je Gospod regenerisao; takav čovek se naziva "čedo utrobe svoje" jer je u istinama, i u životu prema njima; "prijesto" koga će imati, znači nebo. To je ono, što je označeno ovim rečima u duhovnom smislu, a, u najvišem smislu, znače Gospoda i Njegovo slavljenje.

[16] U istom: Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. (Ps. 139:13). "Jer si ti stvorio što je u meni" znači očistiti istine od neistina (vidi u prethodnom tekstu, br. 167); a "sastavio si me u utrobi matere moje" označava obranu od obmana od zla, koje su iz pakla, a ona nastaje od početka regeneracije i kasnije traje neprekidno.

[17] U istom: Od samoga rođenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreći laž. (Ps. 58:3). To ne znači da se bezbožnici otuđuju od utrobe, i lutaju izlazeći iz trbuha, to jest od rođenja; jer niko nije otuđen od Boga i ne odstupa od Njega od rođenja; a "Od samoga rođenja zastraniše" označava da se neko od prvoga dana odmakne od dobra ka zlu, iako se može reformisati, dok "od utrobe materine tumaraju" označava da se, u sličnom maniru, odvrati od istina i dovede do neistina; a "govoriti laž" označava veru u neistine. Za takve se kaže da se obrću od dobra i istina, od prvog dana kad se mogu reformisati, jer Gospod nastoji da reformirše sve, bez obzira na to gde bili, počevši od detinjstva i nastavljajući od adolescencije do mladosti, no, za one, koji se ne trude da budu reformisani rečeno je da se obrću.

[18] U Osiji: Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je grijeh njegov. Bolovi kao u porodilje spopašće ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi. (Os. 13:12, 13). "Jefrem" označava razumevanje istine, ovde razumevanje izopačeno, što je razumevanje neistine umjesto istine; njegova neistina označena je "bezakonjem" a zlo lažnosti izrazom "njegovim grijehom"; zato se označava sa "sin je nerazuman"; njegovo neprihvatanje reformacije označava se sa "Bolovi kao u porodilje spopašće ga", i "jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi", što znači da on ne ostaje u stanju reformacije.

[19] U Isaiji: Niti si čuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da ćeš činiti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe materine. (Isa. 48:8). Ovo se govori o "domu Jakovljevom", što znači izopačenu crkvu; "da ćeš činiti nevjeru" označava delovanje suprotno objavljenim istinama; a "da se zoveš prestupnik od utrobe materine" označava odmak od istina od prvog trenutka kada se čovek može reformisati; "biti zvan po imenu" označava kakav je kvalitet u odnosu na istine.

[20] U Osiji: I s Judom ima Gospod parbu i pohodiće Jakova prema putovima njegovijem, platiće mu po djelima njegovijem. (Os. 12:3). Ono što to označava u unutarnjem smislu ne može se znati, ukoliko se ne spozna da su Jakov, i njegovi potomci pa i njihovi očevi, bili isključivo prirodni, i stoga se suprotstavljali dobru neba i crkve; jer, ko je prirodan, a nije istovremeno i duhovan, suprotstavlja se tom dobru, budući da se to dobro ostvaruje jedino kroz povezivanje istine i dobra, prvo u duhovnom čoveku, a posle i u prirodnom; a "Isav" označava prirodno dobro u duhovnom. Sada, zato što su Jakov i njegovi potomci takvi, i zato što su odbacili svako takvo dobro, i to od prvog trenutka, o Jakovu se kaže da "U utrobi uhvati za petu brata svojega". Štaviše, borba Jakova s anđelom, koja je opisana u Postanju 32:24-31, opisuje postojanost kojom su insistirali na posedovanju zemlje Hananske, što znači da je u njima trebalo da bude uspostavljena crkva; ta upornost je prikazana pomenutom borbom Jakova s anđelom, a takođe i onim što je rečeno u sledećem stihu, u Osiji: U utrobi uhvati za petu brata svojega, i u sili svojoj bori se s Bogom; (Os. 12:4). Ali, da će ipak biti lišeni bilo kakvog dobra nebeske i duhovne ljubavi, ozmačava se sa: A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje. (Pos. 32:24, 31). Jer stegno označava povezanost dobre i istine, a "njegovo hramanje – iskakanje iz zgloba" označava da u Jakovu i njegovim potomcima nije bilo veze istine s dobrim; to označava "A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore". (A o tome vidi "Nebeske tajne", br. 4281, gde je objašnjeno, da Izraeliti i jebrejska nacija nisu izabrani, ali su prihvaćeni da predstavljaju crkvu, zbog upornosti s kojom su ustrajavali njihovi očevi i Mojsije, vidi br. 4290, 4293, 7051, 7439, 10430, 10535, 10632.)

[21] U Mojsiju: A Isaku bješe četrdeset godina kad se oženi Revekom, kćerju Vatuila Sirina iz Mesopotamije, sestrom Lavana Sirina. I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer bješe nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudnje Reveka žena njegova. Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezinoj, te reče: ako je tako, na što sam? I otide da pita Gospoda. A Gospod joj reče: dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugoga naroda, i veći će služiti manjemu. I kad dođe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. I prvi izađe crven, sav kao runo rutav, i nadješe mu ime Isav. A poslije izađe brat mu, držeći rukom za petu Isava; i nadješe mu ime Jakov. A bješe Isaku šezdeset godina, kad ih rodi Reveka. (Pos. 25:20-26). Ove istorijske tvrdnje uključuju ono što je upravo rečeno o Jakovu i njegovom potomstvu, naime, da su samo prirodni, i stoga nisu bili prirodno dobro od duhovnog, što je označavao "Isav". Da je Jakovljev potomak bio lišen tog dobra, označava se Jakovljevim držanjem Isavljeve pete kada je izašao iz materine utrobe, gde "peta" označava ono, što je najniže prirodno. (A i ovo je objašnjeno u "Nebeskim tajnama")

[22] U istom: Od silnoga Boga oca tvojega, koji će ti pomagati, i od svemogućega, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice. (Pos. 49:25). Ovo je blagoslov Josifa od njegovog oca Izrailja, koji se objašnjava u "Nebeskim tajnama" (broj 6428-6434), gde se pokazuje da "blagoslovi od dojaka" označavaju naklonosti dobru i istinama, dok se izrazom "blagoslovima od materice" označava konjukcija dobra i istine, a time i regeneracija.

[23] U istom: I milovaće te i blagosloviće te i umnožiće te; blagosloviće plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, žito tvoje i vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati. (Pon. Zak. 7:13). I drugde: I da ti da blagoslov Avramov, tebi i sjemenu tvojemu s tobom, da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu. (Pon. Zak. 28:4) To je rečeno sinovima Jakovljevim, koji su to razumeli samo na prirodan način, to jest, prema bukvalnom smislu pisma, jer su bili samo prirodni, i ni najmanje duhovni; a ovi "blagoslovi" označavaju duhovne blagoslove, koji su od neba i od večnog života, "plod utrobe tvoje" označava dobro ljubavi i istinu tog dobra; "plod zemlje tvoje" znači sve od crkve; "Žito tvoje i vino tvoje" - sve dobro i istine u prirodnom čoveku; "plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih" označava ljubavi prema dobru i istini – unutrašnjim i spoljašnjim. Uopšteno, sve ovo označava stvaranje i umnožavanje istine i dobra.

[24] U Isaiji: Evo, ja ću podignuti na njih Mide, koji neće mariti za srebro, niti će zlata iskati. Nego će iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neće se smilovati, niti će djece žaliti oko njihovo. (Isa. 13:17, 18). "Mide" znači one koji ne obraćaju pažnju na istinu i dobro crkve, i koji uništavaju stvari razumevanja i ljubavi koja su od nje; "srebro" označava one, koje neće poštovati, a "zlato" - one, koji koje neće uživati u istini i dobru neba i crkve, "srebro" označava istinu, a "zlato" - dobro neba i crkve. ; Izraz "Nego će iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neće se smilovati," označava da će neistine doktrine uništiti svo razumevanje istine i sve dobro ljubavi; "luk" znači lažnost doktrine, "djeca" razumevanje istine, a "plod u utrobi" dobro ljubavi; "niti će djece žaliti oko njihovo" označava da će njihovo izopačeno razumevanje i ludost uništiti svaku istinu crkve, "sinovi" znače istine, a "oko" izopačeno razumevanje, što je ludost. Treba znati da izraz "Mide" ne znači bukvalno Mide, već znači osobe i stvari u Crkvi, koje je uništavaju.

[25] U Mateju: I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li čovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu? A on odgovarajući reče im: nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih? I reče: zato ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja. Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a iz početka nije bilo tako. Nego ja vama kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu; i koji uzme puštenicu čini preljubu. Rekoše mu učenici njegovi: ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti. A on reče im: ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi. (Mat. 19:3-12). Da ovo sadrži unutrašnju tajnu, može se videti iz Gospodnje izreke: "Ne mogu svi primiti tijeh riječi do onih koje su dano". Unutarnja tajna, sadržana u tim rečima koje govori Gospod, jedva da je shvaćena od strane ljudi, ali je shvataju svi anđeli na nebu, jer takve reči Gospodnje shvataju duhovno, a tajna sadržana u njima je duhovna. Tajne o kojima se ovde govori, se sastoje u tome, da na nebesima postoje i brakovi, kao i na zemlji, a, na nebu, brakovi se formiraju između parova ljudi koji su duhovno slični; jer je muškarac rođen da deluje iz razumevanja, a žena iz ljubavi. Razumevanje kod muškaraca je razumevanje istine i dobra, a naklonost kod žena je naklonost ka istini i dobru; a, kako svako razumevanje oživljava iz naklonosti, tako je dvoje spojeno u jedno, pri čemu je ljubav, koja pripada volji, povezana sa korespondentnom misli, koja pripada razumevanju. Razumevanje je drugačije kod svakoga ponaosob, jer su istine koje čine razumevanje različite. Uopšteno, postoje nebeske istine, duhovne istine, moralne istine, građanske istine, pa čak i prirodne istine; a za svaku vrstu istina postoje bezbrojne podvrste i sorte; a, kao posledica toga, razumevanje jednoga nikada se ne poklapa sa razumevanjem drugoga, niti ljubav jednoga liči na ljubav drugoga. Da bi razumevanje i ljubav, ipak, mogli delovati kao jedno, oni su povezani na nebu na taj način, da je korespondentna naklonost, koja pripada ženi, povezana sa korespondentnim razumevanjem koje pripada muškarcu; a kao rezultat, oboje po korespondenciji imaju život pun ljubavi. Sada, zato što dve različite naklonosti ne mogu odgovarati jednom razumevanju, stoga na nebu jedan muškarac nikad nema, i nikada ne može imati nekoliko žena.

[26] Iz toga se može videti i zaključiti šta ove reči Gospodnje takođe znače u duhovnom smislu, kao i šta znači izraz "zato ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo", to jest daj čovek mora napustiti zla i neistine koje je dobio od svoje vere, a koje skrnave njegovo razumevanje, tj. ono, koje je dobio od oca i majke, a njegovo razumevanje (odvojeno od takvih zla i neistina) mora biti povezano s korespondentnom ljubavlju koja pripada ženi (supruzi), tako da njih dvoje postaju jedna ljubav istine i dobra; to se podrazumeva pod "jednim tijelom" koju oboje moraju postati, gde "tijelo" označava, u duhovnom smisludobro, koje je od ljubavi ili od naklonosti. Izraz "I biće dvoje jedno tijelo" označava da razumevanje dobra i istine, kao i ljubav prema dobrom i istinitom, ne predstavljaju dvoje, nego su jedno, na isti način kao što su volja i razumijevanje dvoje, pa ipak su jedno; a slično vredi za istinu i dobro, kao i za veru i ljubav, koji su doista dvoje, ali ipak su - jedno, tj. kada je istina od dobra i dobro je od istine, tako i kad je vera od ljubavi i ljubav je od vere; i to je takođe izvor bračne ljubavi.

[27] "Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene, " jer su Izraelci i Jevreji bili prirodni, a ne duhovni, a oni, koji su čisto prirodni, takođe su tvrdog srca, budući da nisu u ikakvoj bračnoj ljubavi, nego u lascivnoj ljubavi, kao što je ljubav prema preljubi. Rečeno je da "ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu, " jer bludnost označava neistinu, a u ženi je ljubav zla i neistine, odnosno ljubav koja se uošte ne slaže s razumevanjem istine i dobra; i budući da je takvim neslaganjem bračna ljubav, koja je od istine i dobra, a odatle neba i crkve u čoveku - potpuno uništena, jer kada unutarnji spoj, koji je sačinjen od umova i dispozicija, više ne postoji, brak se raspada. Kaže se: "I koji uzme puštenicu čini preljubu, " stoga što odbačenost zbog bludnosti znači naklonost ka zlu i neistini, kao što je opisano u prethodnom tekstu, i to ne sme biti spojeno s razumevanjem istine i dobra, jer razumevanje u tom slučaju biva izopačeno i pretvara se u razumevanje neistine i zla; spajanje lažnosti i zla je duhovna preljuba, jer je veza istine i dobra duhovni brak.

[28] Gospod je posle toga govorio o evnusima, jer su učenici rekli, "ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti;" takođe i zato, što u jevrejskom narodu, koji je bio narod tvrdog srca, jer su bili u neistinama od zla, brakovi nisu bili brakovi, već su, shvaćeni u duhovnom smislu, bili preljube, te ih je stoga Gospod nazvao "rod zli i kurvarski". Zbog prethodno rečenog je Gospod govorio o uškopljeniku, gde "uškopljenik", označava one, koji nemaju želju da uđu u brak, tj. ne žele biti povezani s naklonošću ka zlu, jer bi razumevanje istine i dobra usled toga bilo izopačeno i raspršeno; tako, "uškopljenici" označavaju - kako oženjene, tako i neudate, u kojima je razumevanje istine i dobra povezano s naklonošću ka istini i dobru. Takvi se nazivaju "uškopljenicima" jer nemaju lascivnost, poput onih koji su, usled sopstvene tvrdoće srca, u kakvoj su bili i Jevreji, ulazili u brak sa više žena, i razvodili se zbog svakakvih razloga koji bi im padali na pamet.

[29] Pre svega, treba da se zna da brak između razumevanja istine i dobra i naklonosti prema istini i dobru, uopšteno, poseduje trostruko poreklo, te prema tome, sadrži i trostruki stepen. U najvišem stepenu, to je brak onih, koji se zovu nebeskim, u nižem stepenu - brak između onih, koji su duhovni, a u najnižem stepenu - između onih, koji su prirodni; jer postoje tri stepena čovjekovog unutarnjeg, a odatle postoje tri nebesa; oni u najvišem nebu zovu se nebeski, oni u nižem, duhovni, a oni u najnižem - prirodni. Brak razumevanja istine i dobra s ljubavlju prema istini i dobru u nebeskim se označava sa "jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine", jer oni, kada se regenerišu, odmah primaju istine u život, i to kroz ljubav prema istinama, dakle oni poznaju istine iz samih istina; njihovo regenerisanje od Gospoda kroz ljubav prema Njemu označava se sa "ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine", dakle, bez lascivnosti preljuba.

[30] Brak razumevanja istine i dobra s naklonošću ka istini i dobru, kod onih, koji su duhovni, označava se sa "eunuše koji su bili eunuci od strane ljudi", jer se takvi ne regenerišu u materici, to jest, kroz ljubav, već kroz istine najpre primljene u sećanje, a potom intelektualno kroz mišljenje, i tako konačno i u život kroz izvesnu duhovnu naklonost; za njih se kaže "a ima uškopljenika koje su ljudi uškopil " jer se reformiraju kroz razumevanje iz sećanja, a "čovek" ovde označava razumijevanje, kao i u prethodnom tekstu, gde se spominju "čovjek i žena". No, brak istine i dobra s naklonošću prema istini i dobru, u onima, koji su prirodni, označava se sa "a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili", jer oni, koji su prirodni, za sebe pribavljaju spoznaje i znanja prirodnim lumenom, i, kroz dobro života prema tim znanjima, stiču ljubav, a odatle i savest; a kako to ne znaju drugačije nego da to sami čine, jer prirodni čovek ne uživa u inteligenciji duhovnog čoveka, niti uživa u percepciji nebeskog čoveka, tako da to znači oni koji su "sami sebe uškopili"; a to se govori zbog pojavnog izgleda, i od pomračene vere, koja je u njima. To je stoga značenje izraza "ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga". Budući da malo ko može da shvati ove stvari, Gospod kaže: "Ko može primiti neka primi. " (A o ilustraciji ove teme videti šta je rečeno u radu "Nebo i pakao", pod glavama Dva kraljevstvana koja su podeljena nebesa i Tri neba u odnosu na tri stepena čovekovog unutarnjeg, br. 20- 40, i Brakovi na nebu, br. 366-386.)

[31] O Jovanu Krstitelju se kaže: Jer će biti veliki pred Bogom, i neće piti vina ni sikera; i napuniće se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; (Luka 1:15, 41, 44). To je značilo da on predstavlja Gospoda u odnosu na Reč, kao što je učinio Ilija; jer u Reči, koja je Božanska Istina, svuda postoji brak Božanskog dobra i Božanske istine, a Božansko dobro ujedinjeno s Božanskom istinom je Božansko proističuće od Gospoda, koji se zove Duh Sveti. Plod u utrobi u "Zdravo Marijo" predstavljao je radost koja proizlazi iz ljubavi zajedništva dobra i istine, a time i radost nebeske bračne ljubavi, koja je u svakom pojedinom delu Reči. (Da je Jovan Krstitelj, kao i Ilija, predstavljao Gospoda u odnosu na Reč, vidi u "Nebeskim tajnama", br. 7643, 9372.)

[32] Ono što označava "da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu", takođe će se objasniti na narednim stranicama. Od tome se govori u Mojsiju: I kad te uvede Gospod u zemlju Hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i da ti je, Odvajaćeš Gospodu što god otvora matericu, i od stoke tvoje što god otvora matericu, što je muško, da bude Gospodu. A svako magare prvenče otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca čovječijega između sinova svojih otkupi. Sve što otvora matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvora matericu, goveče ili sitna stoka. Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakoga prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom. (Izl. 13:11-15; 34:19, 20). Da su Leviti bili prihvaćeni umjesto njih, pogledajte u istom: Evo uzeh Levite između sinova Izrailjevijeh za sve prvence što otvoraju matericu među sinovima Izrailjevijem; zato će moji biti Leviti. Jer je moj svaki prvenac; od onoga dana kada pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetih sebi svakoga prvenca u Izrailju od čovjeka do živinčeta; moji će biti; ja sam Gospod. Jer su meni dani između sinova Izrailjevijeh; za sve što otvora matericu, za sve prvence između sinova Izrailjevijeh uzeh njih. Jer je moj svaki prvenac među sinovima Izrailjevijem i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetio sam ih sebi. (Broj. 3:12, 13; 8:16, 17). Duhovno značenje koje leži skriveno u ovom zakonu se ne pojavljuje, sve dok se ne uzme u obzir da prirodne prokreacije i rođenja označavaju duhovne prokreacije i rođenja; takođe, da svi organi prokreacije kao korespondencije, odgovaraju nebeskoj ljubavi i njenim primenama, koje se nazivaju istinama te ljubavi. Budući da je to tako, i zbog toga što brak, u duhovnom smislu, označava brak istine i dobra, kao što je već rečeno, vidljivo je ono što, u istom smislu, označava "svakoga prvenca, što god otvora matericu." "Svakoga prvenca, što god otvora matericu" označava ono što je prvorođeno od nebeske ljubavi i od percepcije dobra i istine; i to je očigledno istina od dobra koja služi kao početak onome što sledi; u svojoj esenciji to je duhovno dobro, a ovo dobro uzima formu istine od dobra, ili, što je isto, istina od dobra je, u svojoj suštini, duhovno dobro. To znači izraz "svakoga prvenca, što god otvora matericu", jer "materica" odgovara najunutarnjijoj bračnoj ljubavi koja je u svojoj suštini - nebeska ljubav, a iz te ljubavi proizilazi duhovno dobro, koje uzima formu istine od dobra, a, posebno one istine od dobra, koja je na početku onoga što sledi; ono što se nalazi na mestu početka predstavlja sve ono, koje se tiče njegovog suštinskog u onome što sleduje, jer to je ono što vlada u njima. Kako baš to označava "svakoga prvenca, što god otvora matericu" dakle, to je bilo posvećeno Jahvi, a po njemu je i svo potomstvo koje sledi bilo posvećeno.

[33] Treba znati da je dobro neba i crkve trostepeno; dobro najvišeg stepena, pa tako i najviše nebo, zove se: dobro nebeske ljubavi; dobro nižeg stepena, koje je takođe dobro srednjeg neba, zove se: dobro duhovne ljubavi; a dobro najnižeg stepena, koje je dobro nižeg neba, zove se: prirodno dobro. Ova dobra, opisana kako slede po redu, takođe su i rođena po redu. Dobro prirodne ljubavi rođeno je od dobra duhovne ljubavi, a dobro duhovne ljubavi rođeno je od dobra nebeske ljubavi; i zbog toga izraz "svakoga prvenca, što god otvora matericu", označava dobro duhovne ljubavi, rođeno od dobra nebeske ljubavi.

[34] Jer "živinčad" označavaju naklonost (ljubav), gde izraz "živinčad od goveda" označavaju spoljašnje ljubavi, a izraz "živinčad od sitne stoke" - unutarnje ljubavi, tako da su njihovi prvorođenci bili posvećeni. Da je to tako, takođe je vidljivo iz činjenice da su Leviti zauzeli mesto svih prvorođenaca; Jer "Levi" (i odatle i Levit) označava duhovno dobro od nebeskog dobra; stoga je sveštenstvo, koje označava nebesko dobro, dato Aronu i njegovim sinovima, a sveštenička služba takvom dobru, koje označava istinu od dobra, data je Levitima. (Da je ovo bilo značenje plemena Levi, vidi u prethodnom tekstu, br. 444.) Pravilo poštovanja prvorođenca dato je sinovima Izraelovim jer su svi prvorođeni u Egiptu bili ubijeni, gde izraz "sve prvence u zemlji Misirskoj" označava neistine od zla, koje su oprečne ili suprotne istinama od dobra, dakle - infernalno zlo, oprečno ili suprotno duhovnom dobru; i iz razloga što su ove obmane od zla u čoveku ubijene, to jest uklonjene, omogućeno je da iz Gospoda u čoveka počnu da utiču istine, a najpre utiču - istine iz dobra, to jest, duhovno dobro. Iz toga se vidi je šta se reprezentuje, i, u duhovnom smislu, označava tim Gospodnjim uputstvima o prvorođencima. A to je označeno sa: I Avram se pomoli Bogu, i iscijeli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu. Jer Gospod bješe sasvijem zatvorio svaku matericu u domu Avimelehu radi Sare žene Avramove. (Pos. 20:17, 18), može se videti u "Nebeskim tajnama", gde se objašnjava.

Poznámky pod čarou: