Bible

 

Ponovljeni Zakon 20

Studie

   

1 Kad odeš na vojsku na neprijatelja svog i vidiš konje i kola i narod veći od sebe, nemoj se uplašiti od njih, jer je s tobom Gospod Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje misirske.

2 I kad pođete da se pobijete, neka pristupi sveštenik i progovori narodu,

3 I neka im kaže: Slušaj Izrailju! Vi polazite danas u boj na neprijatelje svoje, neka ne trne srce vaše, ne bojte se i ne plašite se, niti se prepadajte od njih.

4 Jer Gospod Bog vaš ide s vama i biće se za vas s neprijateljima vašim da vas sačuva.

5 Potom i vojvode neka progovore narodu, i kažu: Ko je sagradio novu kuću a nije počeo sedeti u njoj? Neka ide nek se vrati kući svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi počeo sedeti u njoj.

6 I ko je posadio vinograd a još ga nije brao? Neka ide, nek se vrati kući svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi ga brao.

7 I ko je isprosio devojku a još je nije odveo? Neka ide, nek se vrati kući svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi je odveo.

8 Još i ovo neka kažu vojvode narodu: Ko je strašljiv i trne mu srce? Neka ide, nek se vrati kući svojoj, da ne bi trnulo srce braći njegovoj kao njemu.

9 I kad vojvode izgovore narodu, onda neka nameste glavare od četa pred narod.

10 Kad dođeš pod koji grad da ga biješ, prvo ga ponudi mirom.

11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav narod koji se nađe u njemu neka ti plaća danak i bude ti pokoran.

12 Ako li ne učini mira s tobom nego se stane biti s tobom tada ga bij.

13 I kad ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškinje u njemu mačem.

14 A žene i decu i stoku i šta god bude u gradu, sav plen u njemu, otmi, i jedi plen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj.

15 Tako čini sa svim gradovima, koji su daleko od tebe i nisu od gradova ovih naroda.

16 A u gradovima ovih naroda, koje ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo, ne ostavi u životu nijednu dušu živu.

17 Nego ih zatri sasvim, Heteje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj.

18 Da vas ne nauče činiti gadna dela koja činiše bogovima svojim, i da ne zgrešite Gospodu Bogu svom.

19 Kad opkoliš kakav grad i budeš dugo pod njim bijući ga da bi ga uzeo, ne kvari drveta njegova sekirom; jer možeš s njih jesti, zato ih ne seci; jer drvo poljsko je li čovek da uđe u grad ispred tebe?

20 Nego drveta koja znaš da im se rod ne jede, njih obaljuj i seci i gradi zaklon od grada koji se bije s tobom, dokle ne padne.

   

Komentář

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.