Bible

 

Ponovljeni Zakon 18

Studie

   

1 Sveštenici, Leviti i sve pleme Levijevo da nemaju deo ni nasledstvo s ostalim sinovima Izrailjevim; neka jedu ognjene žrtve Gospodnje i njegovo nasledstvo.

2 Nasledstvo, dakle, da nemaju među braćom svojom: Gospod je nasledstvo njihovo, kao što im je kazao.

3 Ali ovo pripada sveštenicima od naroda, od onih koji prinesu žrtvu, bilo vola ili jagnje: da se daje svešteniku pleće i obe vilice i želudac.

4 Prvine od žita svog, od vina svog i od ulja svog, i prvine od vune s ovaca svojih podaj mu.

5 Jer njega izabra Gospod Bog tvoj između svih plemena tvojih da stoji i služi u ime Gospodnje on i sinovi njegovi doveka.

6 I kad dođe koji Levit iz kog god mesta tvog iz svega Izrailja, gde nastava, kad dođe po želji duše svoje u mesto koje izabere Gospod,

7 Neka služi u ime Gospoda Boga svog kao i druga braća, njegova Leviti, koji onde stoje pred Gospodom.

8 Neka jedu jednak deo, osim onog što bi koje prodao u porodici otaca svojih.

9 Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uči se činiti gadna dela onih naroda.

10 Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svog ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik,

11 Ni bajač, ni koji se dogovara sa zlim duhovima, ni opsenar ni koji pita mrtve.

12 Jer je gad pred Gospodom ko god tako čini, i za takve gadove tera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe.

13 Drži se sasvim Gospoda Boga svog.

14 Jer ti narodi koje ćeš naslediti, slušaju gatare i vračare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj.

15 Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte,

16 Po svemu što si iskao od Gospoda Boga svog na Horivu na dan sabora svog govoreći: Da više ne čujem glas Gospoda Boga svog i da više ne gledam oganj taj veliki, da ne poginem.

17 Zato mi reče Gospod: Dobro rekoše šta rekoše.

18 Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću reči svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovedim.

19 A ko god ne bi poslušao reči moje, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.

20 Ali prorok koji bi se usudio govoriti šta u moje ime što mu ja ne zapovedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi.

21 Ako li kažeš u srcu svom: Kako ćemo poznati reč koje nije Gospod rekao?

22 Šta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je reč koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christianity # 129

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

129. The Lord was willing to undergo spiritual tests, including even the suffering on the cross, because he was the ultimate prophet. The prophets stood for the church's teachings from the Word. As a result they represented the nature of the church in various ways - even by doing unjust, harsh, and wicked things that God commanded them to do. In the Lord's case, however, he was the Word itself. During his suffering on the cross he was the ultimate prophet, representing the way the Jewish church had desecrated the Word.

An additional reason why the Lord was willing to suffer on the cross was that by doing so he would come to be acknowledged in the heavens as the Savior of both worlds. Every aspect of his suffering meant something related to the desecration of the Word. When people in the church understand these aspects in physical terms, angels understand them in spiritual terms.

The following passages make it clear that the Lord was the ultimate prophet: "The Lord said, 'A prophet is nowhere less honored than in his own country and in his own house'" (Matthew 13:57; Mark 6:4; Luke 4:24). "Jesus said, 'It is not right for a prophet to die away from Jerusalem'" (Luke 13:33). "Fear took hold of them all. They were praising God and saying that a great prophet had risen among them" (Luke 7:16). They called Jesus "that prophet from Nazareth" (Matthew 21:11; John 7:40-41). It says in Deuteronomy that a prophet would be raised up from among his brothers and sisters, and they would obey his words (Deuteronomy 18:15-19).

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.