Bible

 

Ponovljeni Zakon 15

Studie

   

1 Svake sedme godine opraštaj.

2 A opraštanje da biva ovako: kome je ko dužan šta, neka oprosti šta bi mogao tražiti od bližnjeg svog; neka ne traži od bližnjeg svog i od brata svog, jer je opraštanje Gospodnje oglašeno.

3 Od tuđina traži, ali šta bi imao u brata svog, ono neka mu oprosti ruka tvoja,

4 Da ne bi bilo siromaha među vama, jer će te obilno blagosloviti Gospod u zemlji koju ti Gospod Bog tvoj da u nasledstvo da je tvoja.

5 Samo ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svog gledajući da činiš sve ove zapovesti, koje ti ja zapovedam danas,

6 Blagosloviće te Gospod Bog tvoj, kao što ti je kazao, te ćeš davati u zajam mnogim narodima, a ni od koga nećeš uzimati u zajam, i vladaćeš mnogim narodima, a oni tobom neće vladati.

7 Ako bude u tebe koji siromah između braće tvoje u kome mestu tvom, u zemlji tvojoj, koju ti daje Gospod Bog tvoj, nemoj da ti se stvrdne srce tvoje i da stisneš ruku svoju bratu svom siromahu.

8 Nego otvori ruku svoju i pozajmi mu rado koliko mu god treba u potrebi njegovoj.

9 Čuvaj se da ne bude kakvo nevaljalstvo u srcu tvom, pa da kažeš: Blizu je sedma godina, godina oprosna; i da oko tvoje ne bude zlo prema bratu tvom siromahu, pa da mu ne daš, a on zato da vapije ka Gospodu na te, i bude ti greh.

10 Podaj mu, i neka ne žali srce tvoje kad mu daš; jer će za tu stvar blagosloviti tebe Gospod Bog tvoj u svakom poslu tvom i u svemu za šta se prihvatiš rukom svojom.

11 Jer neće biti bez siromaha u zemlji; zato ti zapovedam i kažem: otvaraj ruku svoju bratu svom, nevoljniku i siromahu svom u zemlji svojoj.

12 Ako ti se proda brat tvoj Jevrejin ili Jevrejka, neka ti služi šest godina, a sedme godine otpusti ga od sebe slobodnog.

13 A kad ga otpustiš od sebe slobodnog, nemoj ga otpustiti praznog.

14 Daruj ga čim između stoke svoje i s gumna svog i iz kace svoje; podaj mu čim te je blagoslovio Gospod Bog tvoj.

15 I opominji se da si bio rob u zemlji misirskoj i da te je izbavio Gospod Bog tvoj; zato ti ja zapovedam ovo danas.

16 Ako li ti kaže: Neću da idem od tebe, zato što te ljubi i dom tvoj, jer mu je dobro kod tebe,

17 Tada uzmi šilo i probuši mu uho na vratima, i biće ti sluga doveka; i sluškinji svojoj učini tako.

18 Nemoj da ti bude teško kad ga otpuštaš od sebe slobodna, jer je dvojinom onoliko koliko najamnik zaslužio u tebe za šest godina, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svemu što radiš.

19 Sve prvence u stoci svojoj krupnoj i sitnoj što bude muško, posveti Gospodu Bogu svom; ne radi na prvencu od krave svoje, i ne striži prvenca od ovaca svojih.

20 Pred Gospodom Bogom svojim jedi ih ti i porodica tvoja svake godine na mestu koje izabere Gospod.

21 Ako li na njemu bude mana, ako bude hromo ili slepo, ili koja god zla mana bude na njemu, ne kolji ga Gospodu Bogu svom.

22 U svom mestu pojedi ga; i čist i nečist neka jede kao srnu i jelena.

23 Samo krv od njega ne jedi; prolij je na zemlju kao vodu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2959

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2959. Zemlja vrijedi četiri stotine sikala, označava cenu otkupljivanja pomoću istine. Ovo je vidljivo iz značenja četiri stotine sikala (o čemu vidi niže); i iz značenja srebra, što znači istinu (vidi br. 1551, 2948, 1937). Razlog što četiri stotine sikala označavaju cenu otkupljivanja je to što četiri stotine označavaju pustošenje, a sika (šekel) označava cenu. A na šta se misli pod pustošenjem, vidi br. 2455, 2682, 2694, 2699, 2701, 2704, naime, da je ono dvostruko, jedna vrsta je kadCrkva sasvim nestane, to jest, kada u njoj nema više ljubavi prema bližnjemu ili vere; za Crkvu se tada kaže da je opustošena ili pusta; druga vrsta je kada se oni koji su u Crkvi svedu na stanje neznanja, a tako isto i na iskušenje, da bi se zla i obmane kod njih odvojili, i kao raspršili. Oni koji iziđu iz ovih pustošenja, za njih se kaže da su otkupljeni, jer njih se tada poučava u dobrima i istinama vere, i onda ih

Gospod obnavlja i preporađa. O ovima pogledaj gore navedene odlomke. Sada, pošto četiri stotine, kada se odnose na vreme, kao na četiri stotine godina, označavaju trajanje pustošenja, tako, kada se odnosi na šekele, oni (četiri stotine) označavaju cenu otkupljivanja: a kada se srebro pomene u isto vreme, oni označavaju cenu otkupljivanja pomoću istine. Da četiri stotine godina označavaju trajanjepustošenja, može da se vidi iz onoga što je rečeno Avramu: Jehova reče Avramu: znaj za cijelo da će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, paće joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina (Postanje 15:13); gde možda izgleda se pod četiri stotine godina misli na boravak sinova Izrailjevih u Egiptu; ali se ovde ne misli na njihov boravak u Egiptu, nego nešto što je vidljivo samo onome ko je u unutrašnjem smislu, i po tome što si sinovi Izrailjevi boravili u Egiptu polovinu toga vremena, što je savim jasno po Jakovljevim naraštajima kako su zabeleženi kod Mojsija; jer od Jakova je potekao Levi, od Levija Kehat, od Kehata Amram, i od Amrama Aron i Mojsije (Izlazak 6:16 do 20); Levi i njeov sin Kehat došli su s Jakovom u Egipat (Postanje XIVI. 11); od sledećeg pokolenja rođen je Mojsije, a Mojsije je bio osamdeset godina star kad je govorio Faraonu (Izlazak 7:7); otuda je očitoda je od dolaska Jakova u Egipat, do odlaska iz Egipta, prošlo oko 215 godina. Dalje se može videti da se pod četiri stotine u Reči misli na nešto drugo nego ono što se izražava samo brojeima u istorijskom smislu, jer se kaže, A baviše se sinovi Izrailjevi u Egiptu četiri stotine godina i trideset godina, I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan iziđoše sve vojske Gospodove iz zemlje Egipatske (Izlazak 12:40. 41); a u stvari boraak sinova Izrailjevih u Egiptu bio je samo pola ovih godina, ali je bilo 430 godina od Avrmovog ulaska u Egipat, pa je to tako izraženo radi unutrašnjeg smisla koji leži sakriven u onim rečima. U unutrašnjem smislu, boravak sinova Izrailjevih u Egiptu predstavlja i označava pustošenje Crkve, čije je stanje i trajanje opisano brojevima trideset i četiri stotine; sa trideset stanje pustošenja sinova Jakovljevih, jer nije bilo pustošenja, jer su oni bili takvi da se nisu mogli reformisati ni jednim pustošenjem (označenju broja trideset vidi br. 2276), a sa četiri stotine godina označava se opšte stanje pustošenja onih koji su pripadali Crkvi. Stoga se za one koji izađu iz pustošenja kaže da su otkupljeni, a što je jasno i iz reči koje su upućene Mojsiju: Za to kaž inovima Izrailjevimja sam Jehova, izvešću vasipod bremena Egipatskih, i oprostiću vas ropstva njihova, i izbaviću vas mišicom podignutom i sudovima velikim. I na drugome mestu: Jehova vas je izveo rukom krjepkom, iz ruke Faraona cara Egipatskoga (Zak. Pon. (7:8; 13:5); i na drugome mestu: Pamti da si bio sluga u zemlji Egipatskoj, ali da te je Jehova Bog tvoj otkupio (Zak. Pon. (15:15, pogl. (24:18).

Kod Samuila:

Narod tvoj koji si otkupio iz Egipta (7:23). Zato što se za one koji izađu it stanja pustošenja kaže da su otkupljeni, stoga se sa četiri stotine šekela označava cena otkupljenja. Da šekel (sikal) označava cenu ili procenu, jasno je iz sledećih odlomaka u Reči.

Kod Mojsija: A svaka cijena tvoja neka bude na sikle (šekele) svete, a u siklu ima dvadeset novaca (Levitska 27:25); i na drugome mestu: Ko se prevari, te se ogriješi nehotice o stvari posvećene Jehovi, neka prinese na žrtvu za prijestupovna zdrava sa cijenom, kojom ti procijeniš stvar na sikle srebrene, po siklima svetim, prema prijestupu (Levitska 5:15); otkuda je jasno dase šekelom označava cena ili procena; naziva se sveti šekel (šekel svetosti), jer se cena ili procena odnosi na istinu i dobro od Gospoda, pošto su istina i dobro sama svetinja u Crkvi; otuda se naziva šekelom svetosti (svetim šekelom) na mnogim mestima u Reči, kao u Izlasku 30:24; Levitska 26:3; Bojevi 3:47, 50; pogl. (7:13, 19, 25, 31, 37, 43, 55, 61, 67, 73; pogl. (18:16. Da je šekel cena onoga što je sveto, vrlo je vidljivo kod Jezikilja, gde se govori o svetoj zemlji i svetom gradu. Kaže se za šekel: A sikal da je dvadeset gera, a mina da vam je dvadeseti pet sikala, i petnaest sikala (XLV12), da se šekelom (sikalom) i minom (funtom), i brojevima označavaju svete stvari, to jest dobro i istina, svako može videti, jerse tu govori o svetoj zemlji, i svetom gradu, ili Novom Jerusalimu, čime se u stvari govori o Gospodovom carstvu, gde nema ni šekela, ni mina, ni brojanja, i gde brojevi , po značenjima u unutrašnjem smislu, određuju cenu dobra i istine.

Kod Mojsija: svaki neka da otkup za život svoj Jehovi, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo nanjih kako zlo, i neka da svaki koji ide u broj po sikla, po siklu svetom, ataj je sikal dvadeset novčića); po sikla biće prilog Jehovi (Izlazak 30:12, 13); gdesu deset gera pola šekela, a to su ostaci kojisuodGospoda. Ostaci su dobra i istine sačuvaneu čovekum, i oni su označeni sa deset (vidi br. 576, 1738, 1906, 2284; da su ostaci (reliquiae) dobraiistine koje Gospod čuva kod čoveka, vidi br. 1906, 2284; otudase nazivaju i terume, ili ponude (prilozi) Jehovi, pa se kaže, da se njima otkupljuje duša. Razlog da se ponekad kaže da je šekel dvadeset gera, kao u navedenom odlomku, kao i u Leviskoj 26:25, Brojevi 3:47; pogl. (18:16; i na drugim mestima, je zato što šekel ili dvadeset gera, označavaju cenu (porcenu) dobra u ostacima; da je dvadeset dobro uostacima, vidi br. 2280; stoga je šekel bio i težina, prema kojoj je cena i zlata i srebra bila cenjena (Postanje XCXIV, 22; Izlazak 38:24; Jezikilj ?; pogl. ( ?). cena zlata, jer zlato označava dobro, (vidi br. 113, 1551, 1552); i srebra, zato što srebro označava istinu (vidi br. 1551, 2048). Otuda je jasno da se zemljom za četiri stotine šekela srebra označava cena otkupljivanja pomoću istine; naziva se zemljom iz razloga jer se ovde govori u duhovnoj Crkvi, koju Gospod obnavlja i preporađa pomoću istine (vidi br. 662, 1066, 1067, 1262, 1733, 1850, 2117, 118).

  
/ 10837