Bible

 

Ponovljeni Zakon 12

Studie

   

1 Ovo su uredbe i zakoni koje ćete držati i tvoriti u zemlji koju ti je Gospod Bog otaca tvojih dao da je naslediš, dokle ste god živi na zemlji.

2 Raskopajte sasvim sva mesta u kojima su služili bogovima svojim narodi koje ćete naslediti, po visokim brdima i po humovima i pod svakim zelenim drvetom.

3 Oborite oltare njihove i razbijte likove njihove, i lugove njihove popalite ognjem, i rezane bogove njihove izlomite, i istrebite ime njihovo sa onog mesta.

4 Ne činite tako Gospodu Bogu svom.

5 Nego Ga tražite u mestu koje izabere Gospod Bog vaš između svih plemena vaših sebi za stan da onde namesti ime svoje, i onamo idite.

6 Onamo nosite žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje i desetke svoje i prinose ruku svojih i zavete svoje i dragovoljne prinose svoje i prvine stoke svoje krupne i sitne.

7 I jedite onde pred Gospodom Bogom svojim, i veselite se vi i porodice vaše svačim, za šta se prihvatite rukom svojom, čim te blagoslovi Gospod Bog tvoj.

8 Ne činite kako mi sada ovde činimo, šta je kome drago.

9 Jer još niste došli do odmora i nasledstva, koje ti daje Gospod Bog tvoj.

10 Nego kad pređete preko Jordana, i stanete živeti u zemlji koju vam daje Gospod Bog vaš da je nasledite, i smiri vas od svih neprijatelja vaših unaokolo, te stanete živeti bez straha,

11 Onda u mesto koje izabere Gospod Bog vaš da u njemu nastani ime svoje, donesite sve što vam ja zapovedam, žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje, desetke svoje i prinose ruku svojih i sve što bude najbolje u onome što zavetujete Gospodu.

12 I veselite se pred Gospodom Bogom svojim vi i sinovi vaši i kćeri vaše i sluge vaše i sluškinje vaše, i Levit koji je u mestu vašem, jer on nema deo ni nasledstvo s vama.

13 Čuvaj se da ne prinosiš žrtava svojih paljenica na kome god mestu, koje ugledaš;

14 Nego na onom mestu koje izabere Gospod Bog u jednom od tvojih plemena, onde prinosi žrtve svoje paljenice, i onde čini sve što ti zapovedam.

15 Ali ćeš moći klati i jesti meso kako ti duša zaželi u svakom mestu svom po blagoslovu Gospoda Boga svog, koji ti da; čist i nečist može jesti kao srnu i jelena.

16 Samo krv ne jedite; prolijte je na zemlju kao vodu.

17 Nećeš moći jesti u mestu svom desetka od žita svog ni od vina svog ni od ulja svog, ni prvina od stoke svoje krupne i sitne, ni onog što zavetuješ; ni prinosa dragovoljnih, ni prinosa ruku svojih.

18 Nego to jedi pred Gospodom Bogom svojim na mestu koje izabere Gospod Bog tvoj, ti, sin tvoj i kći tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit koji je u mestu tvom; i veseli se pred Gospodom Bogom svojim svačim za šta se prihvatiš rukom.

19 Čuvaj se da ne ostaviš Levita dok si god živ na zemlji.

20 Kad raširi Gospod Bog tvoj međe tvoje, kao što ti je kazao, ako kažeš: Da jedem mesa, kad duša tvoja želi da jede mesa, jedi mesa po svoj želji duše svoje.

21 Ako bi bilo daleko od tebe mesto koje Gospod Bog tvoj izabere da onde namesti ime svoje, zakolji od stoke svoje krupne ili sitne, koju ti da Gospod, kao što sam ti zapovedio, i jedi u svom mestu po želji duše svoje.

22 Kako se jede srna i jelen, onako jedi; i čist i nečist neka jede.

23 Samo pazi da ne jedeš krv; jer je krv duša, pa ne jedi dušu s mesom.

24 Ne jedi je; nego prolij na zemlju kao vodu.

25 Ne jedi je, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, kad činiš ono što je ugodno Gospodu.

26 Ali stvari svoje svete, koje imaš, i što zavetuješ, uzmi i dođi na mesto koje izabere Gospod.

27 I prinesi žrtve svoje paljenice, meso i krv, na oltaru Gospoda Boga svog; krv pak od drugih žrtava tvojih neka se prolije na oltar Gospoda Boga tvog, a meso jedi.

28 Čuvaj i slušaj sve ove reči koje ti ja zapovedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe doveka kad činiš šta je dobro i pravo pred Gospodom Bogom tvojim.

29 Kad istrebi Gospod Bog tvoj ispred tebe narode ka kojima ideš da naslediš zemlju njihovu, i nasledivši je kad se nastaniš u zemlji njihovoj,

30 Čuvaj se da se ne uhvatiš u zamku pošavši za njima pošto se potru ispred tebe, i da ne potražiš bogove njihove, i kažeš: Kako su ovi narodi služili svojim bogovima, tako ću i ja činiti.

31 Ne čini tako Gospodu Bogu svom; jer oni činiše svojim bogovima sve što je gadno pred Gospodom i na šta On mrzi; jer su i sinove svoje i kćeri svoje sažizali bogovima svojim.

32 Šta vam god ja zapovedam sve držite i tvorite, niti šta dodajte k tome ni oduzmite od toga.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2959

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2959. Zemlja vrijedi četiri stotine sikala, označava cenu otkupljivanja pomoću istine. Ovo je vidljivo iz značenja četiri stotine sikala (o čemu vidi niže); i iz značenja srebra, što znači istinu (vidi br. 1551, 2948, 1937). Razlog što četiri stotine sikala označavaju cenu otkupljivanja je to što četiri stotine označavaju pustošenje, a sika (šekel) označava cenu. A na šta se misli pod pustošenjem, vidi br. 2455, 2682, 2694, 2699, 2701, 2704, naime, da je ono dvostruko, jedna vrsta je kadCrkva sasvim nestane, to jest, kada u njoj nema više ljubavi prema bližnjemu ili vere; za Crkvu se tada kaže da je opustošena ili pusta; druga vrsta je kada se oni koji su u Crkvi svedu na stanje neznanja, a tako isto i na iskušenje, da bi se zla i obmane kod njih odvojili, i kao raspršili. Oni koji iziđu iz ovih pustošenja, za njih se kaže da su otkupljeni, jer njih se tada poučava u dobrima i istinama vere, i onda ih

Gospod obnavlja i preporađa. O ovima pogledaj gore navedene odlomke. Sada, pošto četiri stotine, kada se odnose na vreme, kao na četiri stotine godina, označavaju trajanje pustošenja, tako, kada se odnosi na šekele, oni (četiri stotine) označavaju cenu otkupljivanja: a kada se srebro pomene u isto vreme, oni označavaju cenu otkupljivanja pomoću istine. Da četiri stotine godina označavaju trajanjepustošenja, može da se vidi iz onoga što je rečeno Avramu: Jehova reče Avramu: znaj za cijelo da će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, paće joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina (Postanje 15:13); gde možda izgleda se pod četiri stotine godina misli na boravak sinova Izrailjevih u Egiptu; ali se ovde ne misli na njihov boravak u Egiptu, nego nešto što je vidljivo samo onome ko je u unutrašnjem smislu, i po tome što si sinovi Izrailjevi boravili u Egiptu polovinu toga vremena, što je savim jasno po Jakovljevim naraštajima kako su zabeleženi kod Mojsija; jer od Jakova je potekao Levi, od Levija Kehat, od Kehata Amram, i od Amrama Aron i Mojsije (Izlazak 6:16 do 20); Levi i njeov sin Kehat došli su s Jakovom u Egipat (Postanje XIVI. 11); od sledećeg pokolenja rođen je Mojsije, a Mojsije je bio osamdeset godina star kad je govorio Faraonu (Izlazak 7:7); otuda je očitoda je od dolaska Jakova u Egipat, do odlaska iz Egipta, prošlo oko 215 godina. Dalje se može videti da se pod četiri stotine u Reči misli na nešto drugo nego ono što se izražava samo brojeima u istorijskom smislu, jer se kaže, A baviše se sinovi Izrailjevi u Egiptu četiri stotine godina i trideset godina, I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan iziđoše sve vojske Gospodove iz zemlje Egipatske (Izlazak 12:40. 41); a u stvari boraak sinova Izrailjevih u Egiptu bio je samo pola ovih godina, ali je bilo 430 godina od Avrmovog ulaska u Egipat, pa je to tako izraženo radi unutrašnjeg smisla koji leži sakriven u onim rečima. U unutrašnjem smislu, boravak sinova Izrailjevih u Egiptu predstavlja i označava pustošenje Crkve, čije je stanje i trajanje opisano brojevima trideset i četiri stotine; sa trideset stanje pustošenja sinova Jakovljevih, jer nije bilo pustošenja, jer su oni bili takvi da se nisu mogli reformisati ni jednim pustošenjem (označenju broja trideset vidi br. 2276), a sa četiri stotine godina označava se opšte stanje pustošenja onih koji su pripadali Crkvi. Stoga se za one koji izađu iz pustošenja kaže da su otkupljeni, a što je jasno i iz reči koje su upućene Mojsiju: Za to kaž inovima Izrailjevimja sam Jehova, izvešću vasipod bremena Egipatskih, i oprostiću vas ropstva njihova, i izbaviću vas mišicom podignutom i sudovima velikim. I na drugome mestu: Jehova vas je izveo rukom krjepkom, iz ruke Faraona cara Egipatskoga (Zak. Pon. (7:8; 13:5); i na drugome mestu: Pamti da si bio sluga u zemlji Egipatskoj, ali da te je Jehova Bog tvoj otkupio (Zak. Pon. (15:15, pogl. (24:18).

Kod Samuila:

Narod tvoj koji si otkupio iz Egipta (7:23). Zato što se za one koji izađu it stanja pustošenja kaže da su otkupljeni, stoga se sa četiri stotine šekela označava cena otkupljenja. Da šekel (sikal) označava cenu ili procenu, jasno je iz sledećih odlomaka u Reči.

Kod Mojsija: A svaka cijena tvoja neka bude na sikle (šekele) svete, a u siklu ima dvadeset novaca (Levitska 27:25); i na drugome mestu: Ko se prevari, te se ogriješi nehotice o stvari posvećene Jehovi, neka prinese na žrtvu za prijestupovna zdrava sa cijenom, kojom ti procijeniš stvar na sikle srebrene, po siklima svetim, prema prijestupu (Levitska 5:15); otkuda je jasno dase šekelom označava cena ili procena; naziva se sveti šekel (šekel svetosti), jer se cena ili procena odnosi na istinu i dobro od Gospoda, pošto su istina i dobro sama svetinja u Crkvi; otuda se naziva šekelom svetosti (svetim šekelom) na mnogim mestima u Reči, kao u Izlasku 30:24; Levitska 26:3; Bojevi 3:47, 50; pogl. (7:13, 19, 25, 31, 37, 43, 55, 61, 67, 73; pogl. (18:16. Da je šekel cena onoga što je sveto, vrlo je vidljivo kod Jezikilja, gde se govori o svetoj zemlji i svetom gradu. Kaže se za šekel: A sikal da je dvadeset gera, a mina da vam je dvadeseti pet sikala, i petnaest sikala (XLV12), da se šekelom (sikalom) i minom (funtom), i brojevima označavaju svete stvari, to jest dobro i istina, svako može videti, jerse tu govori o svetoj zemlji, i svetom gradu, ili Novom Jerusalimu, čime se u stvari govori o Gospodovom carstvu, gde nema ni šekela, ni mina, ni brojanja, i gde brojevi , po značenjima u unutrašnjem smislu, određuju cenu dobra i istine.

Kod Mojsija: svaki neka da otkup za život svoj Jehovi, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo nanjih kako zlo, i neka da svaki koji ide u broj po sikla, po siklu svetom, ataj je sikal dvadeset novčića); po sikla biće prilog Jehovi (Izlazak 30:12, 13); gdesu deset gera pola šekela, a to su ostaci kojisuodGospoda. Ostaci su dobra i istine sačuvaneu čovekum, i oni su označeni sa deset (vidi br. 576, 1738, 1906, 2284; da su ostaci (reliquiae) dobraiistine koje Gospod čuva kod čoveka, vidi br. 1906, 2284; otudase nazivaju i terume, ili ponude (prilozi) Jehovi, pa se kaže, da se njima otkupljuje duša. Razlog da se ponekad kaže da je šekel dvadeset gera, kao u navedenom odlomku, kao i u Leviskoj 26:25, Brojevi 3:47; pogl. (18:16; i na drugim mestima, je zato što šekel ili dvadeset gera, označavaju cenu (porcenu) dobra u ostacima; da je dvadeset dobro uostacima, vidi br. 2280; stoga je šekel bio i težina, prema kojoj je cena i zlata i srebra bila cenjena (Postanje XCXIV, 22; Izlazak 38:24; Jezikilj ?; pogl. ( ?). cena zlata, jer zlato označava dobro, (vidi br. 113, 1551, 1552); i srebra, zato što srebro označava istinu (vidi br. 1551, 2048). Otuda je jasno da se zemljom za četiri stotine šekela srebra označava cena otkupljivanja pomoću istine; naziva se zemljom iz razloga jer se ovde govori u duhovnoj Crkvi, koju Gospod obnavlja i preporađa pomoću istine (vidi br. 662, 1066, 1067, 1262, 1733, 1850, 2117, 118).

  
/ 10837