Bible

 

Danilo 9

Studie

   

1 Prve godine Darija, sina Asvirovog od plemena midskog, koji se zacari nad carstvom haldejskim,

2 Prve godine njegovog carovanja ja Danilo razumeh iz knjiga broj godina, koje beše rekao Gospod Jeremiji proroku da će se navršiti razvalinama jerusalimskim, sedamdeset godina.

3 I okretoh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeći Ga molitvom i molbama s postom i s kostreti i pepelom.

4 I pomolih se Gospodu Bogu svom i ispovedajući se rekoh: O Gospode, Bože veliki i strašni, koji držiš zavet i milost onima koji Te ljube i drže zapovesti Tvoje;

5 Zgrešismo i zlo činismo i bismo bezbožni, i odmetnusmo se i odstupismo od zapovesti Tvojih i od zakona Tvojih.

6 I ne slušasmo sluga Tvojih proroka, koji govorahu u Tvoje ime carevima našim, knezovima našim i očevima našim i svemu narodu zemaljskom.

7 U Tebe je, Gospode, pravda, a u nas sram na licu, kako je danas, u Judejaca i u Jerusalimljana i u svih Izrailjaca, koji su blizu i koji su daleko po svim zemljama kuda si ih razagnao za grehe njihove, kojima Ti grešiše.

8 Gospode, u nas je sram na licu, u careva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer Ti zgrešismo.

9 U Gospoda je Boga našeg milost i praštanje, jer se odmetnusmo od Njega,

10 I ne slušasmo glas Gospoda Boga svog da hodimo po zakonima Njegovim, koje nam je dao preko sluga svojih proroka.

11 I sav Izrailj prestupi zakon Tvoj, i odstupi da ne sluša glas Tvoj; zato se izli na nas prokletstvo i zakletva napisana u zakonu Mojsija, sluge Božijeg, jer Mu zgrešismo.

12 I On potvrdi reči svoje koje je govorio za nas i za sudije naše, koje su nam sudile, pustivši na nas zlo veliko, da tako ne bi pod svim nebom kako bi u Jerusalimu.

13 Kako je pisano u zakonu Mojsijevom, sve to zlo dođe na nas, i opet se ne molismo Gospodu Bogu svom da bismo se vratili od bezakonja svog i pazili na istinu Tvoju.

14 I Gospod nasta oko zla i navede ga na nas; jer je pravedan Gospod Bog naš u svim delima svojim koja čini, jer ne slušasmo glas Njegov.

15 Ali sada, Gospode Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje misirske rukom krepkom, i stekao si sebi ime, kako je danas, zgrešismo, bezbožni bismo.

16 Gospode, po svoj pravdi Tvojoj neka se odvrati gnev Tvoj i jarost Tvoja od grada Tvog Jerusalima, svete gore Tvoje; jer sa greha naših i s bezakonja otaca naših Jerusalim i Tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas.

17 Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svog i molbe njegove, i obasjaj licem svojim opustelu svetinju svoju, Gospoda radi.

18 Bože moj, prigni uho svoje, i čuj; otvori oči svoje, i vidi pustoš našu i grad, na koji je prizvano ime Tvoje, jer ne radi svoje pravde nego radi milosti Tvoje padamo pred Tobom moleći se.

19 Gospode usliši, Gospode oprosti, Gospode pazi i učini, ne časi sebe radi Bože moj, jer je Tvoje ime prizvano na ovaj grad i na Tvoj narod.

20 A dok ja još govorah i moljah se i ispovedah greh svoj i greh naroda svog Izrailja, i padah moleći se pred Gospodom Bogom svojim za svetu goru Boga svog,

21 Dok još govorah moleći se, onaj čovek Gavrilo, kog videh pre u utvari, dolete brzo i dotače me se o večernjoj žrtvi.

22 I nauči me i govori sa mnom i reče: Danilo, sada iziđoh da te urazumim.

23 U početku molitve tvoje iziđe reč, i ja dođoh da ti kažem, jer si mio; zato slušaj reč, i razumi utvaru.

24 Sedamdeset je nedelja određeno tvom narodu i tvom gradu svetom da se svrši prestup i da nestane greha i da se očisti bezakonje i da se dovede večna pravda, i da se zapečati utvara i proroštvo, i da se pomaže Sveti nad svetima.

25 Zato znaj i razumi: Otkada iziđe reč da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biće sedam nedelja, i šezdeset i dve nedelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vreme.

26 A posle te šezdeset i dve nedelje pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati; narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju; i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka rata.

27 I utvrdiće zavet s mnogima za nedelju dana, a u polovinu nedelje ukinuće žrtvu i prinos; i krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka određenog izliće se na pustoš.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Bozanska Promisao # 134

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 340  
  

134. II. Niko se ne popravlja pomoću vizija i razgovora sa mrtvima zato što oni primoravaju. Vizije su od dve vrste, Božanske i đavolske. Božanske vizije odvijaju se pomoću predstavnika neba; a đavolske vizije pomoću magije pakla. Postoje i fantastične vizije koje su iluzije zamišljenog uma. Božanske viszije koje, kao što je rečeno, nastaju pomoću predstavnika neba, su onakve kakve su imali proroci, koji, kada su bili u njima, nisu bili u telu već u duhu; jer vizije se ne mogu javiti nikome ko se nalazi u stanju telesne budnosti. Iz tog razloga je rečeno da su proroci, kada su im se one javljale, bili u duhu; što je očigledno iz odlomaka koji slede: Jezekilja kaže: Tada me podiže duh i odnese U UTVARI DUHOM BOŽJIM u Haldejsku k roblju: i UTVARA koju vidjeh otide od mene (Ezekijel 11:1, 24). I ponovo kaže: I podiže me duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u UTVARI BOŽJOJ (Ezekijel 8:3, i naredne strofe). On je na sličan način bio u utvari Božijoj, ili u duhu, kada je video četiri živa stvorenja koja su bila heruvim (gl. 1; 10); kao i kada je video novi hram i novu zemlju, I anđela koji ih premerava (gl. 40; 41; 42; 43; 44; 45; 46; 47; 48). Da je tada bio u utvarama Božjim, on kaže (gl. 40:2); kao i (da je bio) u duhu (gl. 43:5). U sličnom stanju bio je Zaharije kada je video čoveka kako jaše među drvećem mirte (Zah. 1:8, itd.); kada je video četiri roga (1:18); i čoveka u čijoj ruci je bilo uže meračko (2:1, itd.); kada je video svećnjak i dva drveta masline (4:1, etc.); kada je video leteću knjigu i efu (5:1-6); i kada je video četvoro kola koja su izlazila između dve gore, i konje (6:1, itd.). U sličnom stanju bio je Danilo kada je video kako četiri zveri izranjaju iz mora (Dan. 7:1, itd.); i kada je video borbu između ovna i jarca (8:1, itd.). Da je te stvari video u viziji svog duha rečeno je (7:1-2, 7, 13; 8:2; 10:1, 7-8); kao i da je anđela Gavrila video u viziji (9:21). Jovan je takođe bio u viziji duha kada je video ono što je opisao u Apokalipsi; kao kada je video sedam svećnjaka i usred njih Sina Čovekova (Apok. 1:12-16); kada je video presto na nebu i Nekoga kako sedi na prestolu, i četiri životinje koje su bile heruvim, ukrug oko njega (gl. 4); kada je video da Jagnje uzima knjigu života (gl. 5); kada je video konje kako izlaze iz knjige (gl. 6); kada je video sedam anđela sa trubama (gl. 8); kada je video otvoren studenac bezdana i dim koji izlazi iz njega (gl. 9); kada je video aždahu i njenu borbu sa Mihailom (gl. 12); kada je video dve zveri, jednu kako izlazi iz mora i drugu iz zemlje (gl. 13); kada je video ženu koja sedi na zveri crvenoj (gl. 17); i pali Vavilon (gl. 18); kada je video belog konja i Njega Koji sedi na njemu (gl. 19); kada je video novo nebo i novu zemlju i sveti Jerusalim kako silazi s neba (gl. 21); i kada je video reku vode života (gl. 12). Da je te stvari video u viziji duha, to je rečno (1:10; 4:2; 5:1; 6:1; 21:1-2). Takve su bile vizije koje su im dolazile od neba, pred duhovnim, a ne telesnim vidom. Takve (vizije) se danas više ne pojavljuju, jer kada bi (se pojavljivale) ne bi ih razumeli; jer su one načinjene putem predstavmika u kojima sve ukazuje na unutarnje stvari crkve i na tajne nebeske. Osim toga, Danilo je predskazao (9:24), da će one prestati kada Gospod dođe u svet. Ali đavolske vizije se ponekad pokazuju, pobuđene entuzijastičnim i vizionarskim duhovima koji iz delirijuma u kome se nalaze sebe nazivaju Duhom Svetim. Ali ti duhovi su sada sakupljeni i bačeni u pakao odvojen od paklova ostalih. Iz ovoga je očigledno da niko ne može biti popravljen pomoću bilo kojih drugih vizija osim onih iz Reči. Postoje i fantastične vizije ali one su samo iluzije zamišljenog uma.

134. (a). Da se niko ne popravlja ni putem razgovora sa mrtvima jasno je iz reči Gospoda o bogatašu u paklu i Lazaru u naručju Avraama; jer bogataš kaže: Molim te dakle, oče, da pošalješ Lazara kući oca mojega, jer imam pet braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja. Reče mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. A on reče: ne, oče Avraame! Nego ako im dođe ko iz mrtvijeh pokajaće se. A Avraam mu reče: ako ne slušaju Mojsija i prorokâ, da ko i iz mrtvijeh ustane neće vjerovati (Luka 16:27-31). Razgovor sa mrtvima proizveo bi efekat poput onog sa čudima, kao što je gore napomenuto; naime, da bi čovek bio ubeđen i naveden na klanjanje za kratko vreme; ali pošto to lišava čoveka razboritosti i u isto vreme zatvara njegova zla, kao što je napred rečeno, ova čin ili unutarnja spona se oslobađa, i zatvorena zla izbijaju, sa bogohuljenjem i skrnavljenjem. Ali to se dešava samo kada duhovi podstiču neku dogmu religije; što ni u jednoj prilici ne čini bilo koji dobar duh, a još manje neki anđeo neba.

  
/ 340