Bible

 

Danilo 7

Studie

   

1 Prve godine Valtasara, cara vavilonskog, usni Danilo san i vide utvaru glave svoje na postelji; tada napisa san i pripovedi ukratko.

2 Danilo progovori i reče: Videh u utvari svojoj noću, a to četiri vetra nebeska udariše se na velikom moru.

3 I četiri velike zveri iziđoše iz mora, svaka drugačija.

4 Prva beše kao lav, i imaše krila orlova; gledah dokle joj se krila poskuboše i podiže se sa zemlje i stade na noge kao čovek, i srce ljudsko dade joj se.

5 Potom, gle, druga zver beše kao medved, i stade s jedne strane, i imaše tri rebra u ustima među zubima svojim, i govoraše joj se: Ustani, jedi mnogo mesa.

6 Potom videh, i gle, druga, kao ris, imaše na leđima četiri krila kao ptica, i četiri glave imaše zver, i dade joj se vlast.

7 Potom videh u utvarama noćnim, i gle, četvrta zver, koje se trebaše bojati, strašna i vrlo jaka, i imaše velike zube gvozdene, jeđaše i satiraše, i gažaše nogama ostatak, i razlikovaše se od svih zveri pređašnjih, i imaše deset rogova.

8 Gledah rogove, i gle, drugi mali rog izraste među onima, a tri prva roga iščupaše se pred njim; i gle, oči kao oči čovečije behu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari.

9 Gledah dokle se postaviše prestoli, i starac sede, na kome beše odelo belo kao sneg, i kosa na glavi kao čista vuna, presto Mu beše kao plamen ognjeni, točkovi Mu kao oganj razgoreo.

10 Reka ognjena izlažaše i tečaše ispred Njega, hiljada hiljada služaše Mu, i deset hiljada po deset hiljada stajahu pred Njim; sud sede, i knjige se otvoriše.

11 Tada gledah radi glasa velikih reči koje govoraše onaj rog; i gledah dokle ne bi ubijena zver i telo joj se raščini i dade se da izgori ognjem.

12 I ostalim zverima uze se vlast, jer dužina životu beše im određena do vremena i do roka.

13 Videh u utvarama noćnim, i gle, kao Sin čovečiji iđaše sa oblacima nebeskim, i dođe do starca i stade pred Njim.

14 I dade Mu se vlast i slava i carstvo da Mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je Njegova vlast večna, koja neće proći, i carstvo se Njegovo neće rasuti.

15 Meni Danilu prenemože duh moj u telu mom, i utvare glave moje uznemiriše me.

16 Pristupih k jednom od onih koji stajahu onde, i zamolih ga za istinu od svega toga. I progovori mi i kaza mi šta to znači:

17 Ove četiri velike zveri jesu četiri cara, koji će nastati na zemlji.

18 Ali će sveci Višnjeg preuzeti carstvo, i držaće carstvo na vek i doveka.

19 Tada zaželeh znati istinu o četvrtoj zveri, koja se razlikovaše od svih i beše vrlo strašna, i imaše zube gvozdene i nokte bronzane, i jeđaše i satiraše, a ostatak nogama gažaše,

20 I o deset rogova šta joj behu na glavi, i o drugom koji izraste i tri otpadoše pred njim, o rogu koji imaše oči i usta koja govorahu velike stvari i beše po viđenju veći od drugih.

21 Gledah, i taj rog vojevaše sa svecima i nadvlađivaše ih,

22 Dokle dođe starac, i dade se sud svecima Višnjeg, i prispe vreme da sveci preuzmu carstvo.

23 Ovako reče: Četvrta zver biće četvrto carstvo na zemlji, koje će se razlikovati od svih carstava, i izješće svu zemlju i pogaziti i satrti.

24 I deset rogova jesu deset careva, koji će nastati iz tog carstva, a posle njih nastaće drugi, i on će se razlikovati od pređašnjih, i pokoriće tri cara.

25 I govoriće reči na Višnjeg, i potiraće svece Višnjeg, i pomišljaće da promeni vremena i zakone; i daće mu se u ruke za vreme i za vremena i za po vremena.

26 Potom će sesti sud, i uzeće mu se vlast, te će se istrebiti i zatrti sasvim.

27 A carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svim nebom daće se narodu svetaca Višnjeg; Njegovo će carstvo biti večno carstvo, i sve će vlasti Njemu služiti i slušati Ga.

28 Ovde je kraj ovoj reči. A mene, Danila vrlo uznemiriše misli moje, i lice mi se sve promeni; ali reč sačuvah u srcu svom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Bozanska Promisao # 134

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 340  
  

134. II. Niko se ne popravlja pomoću vizija i razgovora sa mrtvima zato što oni primoravaju. Vizije su od dve vrste, Božanske i đavolske. Božanske vizije odvijaju se pomoću predstavnika neba; a đavolske vizije pomoću magije pakla. Postoje i fantastične vizije koje su iluzije zamišljenog uma. Božanske viszije koje, kao što je rečeno, nastaju pomoću predstavnika neba, su onakve kakve su imali proroci, koji, kada su bili u njima, nisu bili u telu već u duhu; jer vizije se ne mogu javiti nikome ko se nalazi u stanju telesne budnosti. Iz tog razloga je rečeno da su proroci, kada su im se one javljale, bili u duhu; što je očigledno iz odlomaka koji slede: Jezekilja kaže: Tada me podiže duh i odnese U UTVARI DUHOM BOŽJIM u Haldejsku k roblju: i UTVARA koju vidjeh otide od mene (Ezekijel 11:1, 24). I ponovo kaže: I podiže me duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u UTVARI BOŽJOJ (Ezekijel 8:3, i naredne strofe). On je na sličan način bio u utvari Božijoj, ili u duhu, kada je video četiri živa stvorenja koja su bila heruvim (gl. 1; 10); kao i kada je video novi hram i novu zemlju, I anđela koji ih premerava (gl. 40; 41; 42; 43; 44; 45; 46; 47; 48). Da je tada bio u utvarama Božjim, on kaže (gl. 40:2); kao i (da je bio) u duhu (gl. 43:5). U sličnom stanju bio je Zaharije kada je video čoveka kako jaše među drvećem mirte (Zah. 1:8, itd.); kada je video četiri roga (1:18); i čoveka u čijoj ruci je bilo uže meračko (2:1, itd.); kada je video svećnjak i dva drveta masline (4:1, etc.); kada je video leteću knjigu i efu (5:1-6); i kada je video četvoro kola koja su izlazila između dve gore, i konje (6:1, itd.). U sličnom stanju bio je Danilo kada je video kako četiri zveri izranjaju iz mora (Dan. 7:1, itd.); i kada je video borbu između ovna i jarca (8:1, itd.). Da je te stvari video u viziji svog duha rečeno je (7:1-2, 7, 13; 8:2; 10:1, 7-8); kao i da je anđela Gavrila video u viziji (9:21). Jovan je takođe bio u viziji duha kada je video ono što je opisao u Apokalipsi; kao kada je video sedam svećnjaka i usred njih Sina Čovekova (Apok. 1:12-16); kada je video presto na nebu i Nekoga kako sedi na prestolu, i četiri životinje koje su bile heruvim, ukrug oko njega (gl. 4); kada je video da Jagnje uzima knjigu života (gl. 5); kada je video konje kako izlaze iz knjige (gl. 6); kada je video sedam anđela sa trubama (gl. 8); kada je video otvoren studenac bezdana i dim koji izlazi iz njega (gl. 9); kada je video aždahu i njenu borbu sa Mihailom (gl. 12); kada je video dve zveri, jednu kako izlazi iz mora i drugu iz zemlje (gl. 13); kada je video ženu koja sedi na zveri crvenoj (gl. 17); i pali Vavilon (gl. 18); kada je video belog konja i Njega Koji sedi na njemu (gl. 19); kada je video novo nebo i novu zemlju i sveti Jerusalim kako silazi s neba (gl. 21); i kada je video reku vode života (gl. 12). Da je te stvari video u viziji duha, to je rečno (1:10; 4:2; 5:1; 6:1; 21:1-2). Takve su bile vizije koje su im dolazile od neba, pred duhovnim, a ne telesnim vidom. Takve (vizije) se danas više ne pojavljuju, jer kada bi (se pojavljivale) ne bi ih razumeli; jer su one načinjene putem predstavmika u kojima sve ukazuje na unutarnje stvari crkve i na tajne nebeske. Osim toga, Danilo je predskazao (9:24), da će one prestati kada Gospod dođe u svet. Ali đavolske vizije se ponekad pokazuju, pobuđene entuzijastičnim i vizionarskim duhovima koji iz delirijuma u kome se nalaze sebe nazivaju Duhom Svetim. Ali ti duhovi su sada sakupljeni i bačeni u pakao odvojen od paklova ostalih. Iz ovoga je očigledno da niko ne može biti popravljen pomoću bilo kojih drugih vizija osim onih iz Reči. Postoje i fantastične vizije ali one su samo iluzije zamišljenog uma.

134. (a). Da se niko ne popravlja ni putem razgovora sa mrtvima jasno je iz reči Gospoda o bogatašu u paklu i Lazaru u naručju Avraama; jer bogataš kaže: Molim te dakle, oče, da pošalješ Lazara kući oca mojega, jer imam pet braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja. Reče mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. A on reče: ne, oče Avraame! Nego ako im dođe ko iz mrtvijeh pokajaće se. A Avraam mu reče: ako ne slušaju Mojsija i prorokâ, da ko i iz mrtvijeh ustane neće vjerovati (Luka 16:27-31). Razgovor sa mrtvima proizveo bi efekat poput onog sa čudima, kao što je gore napomenuto; naime, da bi čovek bio ubeđen i naveden na klanjanje za kratko vreme; ali pošto to lišava čoveka razboritosti i u isto vreme zatvara njegova zla, kao što je napred rečeno, ova čin ili unutarnja spona se oslobađa, i zatvorena zla izbijaju, sa bogohuljenjem i skrnavljenjem. Ali to se dešava samo kada duhovi podstiču neku dogmu religije; što ni u jednoj prilici ne čini bilo koji dobar duh, a još manje neki anđeo neba.

  
/ 340