Bible

 

Danilo 2

Studie

   

1 A druge godine carovanja Navuhodonosorovog usni Navuhodonosor san, i uznemiri mu se duh i san ga prođe.

2 I reče car da dozovu vrače i zvezdare i gatare i Haldeje da kažu caru san njegov. I dođoše i staše pred carem.

3 I reče im car: Usnih san, i uznemiri mi se duh kako bih doznao šta sam snio.

4 A Haldeji rekoše caru sirski: Care, da si živ doveka! Pripovedi san slugama svojim, pa ćemo ti kazati šta znači.

5 A car odgovori i reče Haldejima: Zaboravio sam, ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, bićete isečeni i kuće će vaše biti bunjišta.

6 Ako li mi kažete šta sam snio i šta znači, dobićete od mene dare i poklone i veliku čast; kažite mi dakle šta sam snio i šta znači.

7 Odgovoriše opet i rekoše: Neka car pripovedi san slugama svojim, pa ćemo kazati šta znači.

8 Car odgovori i reče: Doista vidim da hoćete vremena da dobijete; jer vidite da sam zaboravio.

9 Ali ako mi ne kažete šta sam snio i šta znači, jedan vam je sud; jer ste se dogovorili da kažete preda mnom laž i prevaru dok se promeni vreme; zato kažite mi san, pa ću videti da mi možete kazati šta znači.

10 Odgovoriše Haldeji caru i rekoše: Nema čoveka na zemlji koji bi mogao kazati caru to šta ište; zato nijedan car ni knez ni vlastelin nije nikada iskao takvo šta od vrača ili zvezdara ili Haldejca.

11 I šta car ište vrlo je teško; niti ima drugog koji bi mogao kazati caru osim bogova, koji ne žive među ljudima.

12 Zato se car razljuti i razgnevi vrlo, i zapovedi da se pogube svi mudraci vavilonski.

13 I kad iziđe zapovest, te ubijahu mudrace, tražahu i Danila i drugove njegove da ih ubiju.

14 Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu zapovedniku stražarskom, koji beše izašao da ubija mudrace vavilonske;

15 Odgovori i reče Ariohu, vlastelinu carevom: Zašto je tako nagla zapovest od cara? Tada Arioh kaza stvar Danilu.

16 A Danilo otide i zamoli cara da mu ostavi vremena, pa će kazati caru šta san znači.

17 Potom otide Danilo kući svojoj, i kaza stvar Ananiji, Misailu i Azariji, drugovima svojim,

18 Da se mole za milost Bogu nebeskom radi te tajne, da ne bi poginuli Danilo i drugovi mu s ostalim mudracima vavilonskim.

19 I objavi se tajna Danilu, u noćnoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskog.

20 Progovori Danilo i reče: Da je blagosloveno ime Gospodnje od veka do veka; jer je Njegova mudrost i sila;

21 I On menja vremena i čase; smeće careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima.

22 On otkriva šta je duboko i sakriveno, zna šta je u mraku, i svetlost kod Njega stanuje.

23 Tebe, Bože otaca mojih, hvalim i slavim, šta si mi dao mudrost i silu, i šta si mi objavio za šta Te molismo objaviv nam stvar carevu.

24 Tada otide Danilo k Ariohu, kog car beše odredio da pogubi mudrace vavilonske; i došav ovako mu reče: Ne gubi mudraca vavilonskih; izvedi me pred cara da kažem caru šta san znači.

25 Tada Arioh brže izvede Danila pred cara, i ovako mu reče: Nađoh čoveka između roblja Judinog, koji će kazati caru šta san znači.

26 A car progovori i reče Danilu, koji se zvaše Valtasar: Možeš li mi kazati san koji sam snio i šta znači?

27 Odgovori Danilo caru i reče: Tajnu koju car ište ne mogu kazati caru mudraci ni zvezdari ni vrači ni gatari.

28 Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru šta će biti do kraja. San tvoj i šta ti je videla glava na postelji tvojoj ovo je:

29 Tebi, care, dođoše misli na postelji šta će biti posle, i Onaj koji objavljuje tajne pokaza ti šta će biti.

30 A meni se ova tajna nije objavila mudrošću koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato da se javi caru šta san znači i da doznaš misli srca svog.

31 Ti, care, vide, a to lik velik; velik beše lik i svetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan beše na očima.

32 Glava tom liku beše od čistog zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od bronze,

33 Noge mu od gvožđa, a stopala koje od gvožđa koje od zemlje.

34 Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala bronzana i zemljana, i satre ih.

35 Tada se satre i gvožđe i zemlja i bronza i srebro i zlato, i posta kao pleva na gumnu u leto, te odnese vetar, i ne nađe mu se mesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju.

36 To je san; a sada ćemo kazati caru šta znači.

37 Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krepost i slavu,

38 I gde god žive sinovi ljudski, zveri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svim tim. Ti si ona glava zlatna.

39 A nakon tebe nastaće drugo carstvo, manje od tvog; a potom treće carstvo, bronzano, koje će vladati po svoj zemlji.

40 A četvrto će carstvo biti tvrdo kao gvožđe, jer gvožđe satire i troši sve, i kao gvožđe što sve lomi, tako će satrti i polomiti.

41 A što si video stopala i prste koje od kala lončarskog koje od gvožđa, biće carstvo razdeljeno, ali će biti u njemu tvrđe od gvožđa, jer si video gvožđe pomešano s kalom lončarskim.

42 I što prsti na nogama behu koje od gvožđa koje od kala, carstvo će biti nešto jako, a nešto trošno.

43 A što si video gvožđe pomešano sa kalom lončarskim, to će se oni pomešati sa semenom čovečijim, ali neće prionuti jedan za drugog kao što se gvožđe ne može smešati s kalom.

44 A u vreme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do veka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do veka.

45 Kako si video gde se od gore odvali kamen bez ruku i satre gvožđe, bronzu, kao, srebro i zlato. Bog veliki javi caru šta će biti posle; san je istinit, i tumačenje mu verno.

46 Tada car Navuhodonosor pade na lice svoje, i pokloni se Danilu, i zapovedi da mu prinesu prinos i kad.

47 Car progovori Danilu i reče: Doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima, i koji objavljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu.

48 Tada car uzvisi Danila, i dade mu mnoge velike darove i učini ga gospodarem svoj zemlji vavilonskoj i poglavarem nad svim mudracima vavilonskim.

49 I Danilo izmoli u cara, te postavi nad poslovima zemlje vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga, a Danilo osta na dvoru carevom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Bozanska Promisao # 328

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 340  
  

328. Te ćemo tačke prikazati njihovim redosledom. Prvo: svaka religija tokom vemena opada i privodi se kraju. Mnoge crkve su, jedna za drugom, postojale na ovoj zemlji; jer gde god ima ljudskog roda, ima crkve; jer je nebo, koje je cilj stvaranja, sastavljeno od ljudskog roda, kao što je napred pokazano; a niko ne može da udje u nebo ukoliko ne prihvata dva univerzalna principa crkve, koji su, kao što je napred upravo pokaznao [br. 326], priznavanje Boga i ispravno življenje. Otuda ishodi da su na ovoj zemlji postojale crkve od najdrevnijih vremena pa sve do danas. Te crkve su opisane u Reči, ali ne istorijski, osim Izraelske i Jevrejske crkve; pre kojih su, medjutim, postojale druge, koje su tamo opisane samo pomoću imena naroda i osoba, i pomoću izvesnih pojedinosti o njima. Najdrevnija crkva, koja je bila prva, opisana je pomoću Adama i njegove žene Eve. Crkva koja je usledila, i koja se nazivala Drevnom crkvom, opisana je pomoću Noja i njegova tri sina, kao i njihovog potomstva. Ona je bila velika i raširena po mnogim carstvima Azije, koja su bila: zemlja Hanan sa obe strane Jordana, Sirija, Asirija, Haldeja, Mesopotamija, Egipat, Arabija, Tir i Sidon. Tu se nalazila drevna Reč, koja se spominje u UČENJU NOVOG JERUSALIMA O SVETOM PISMU. Da se ta crkva nalazila u tim kraljevstvima očigledno je na osnovu raznih stvari koje su rečene u onom delu Reči koji pripada prorocima. Ali tu crkvu je na izvanredan način promenio EberN, od koga je nastala Hebrejska crkva. U toj crkvi je po prvi put ustanovljeno klanjanje pomoću prinošenja žrtvi. Iz Hebrejske crkve se izrodila Izraelska i Jevrejska crkva; ona je svečano ustanovljena radi Reči, koja je u njoj trebalo da bude napisana. Te četiri crkve podrazumevaju se pod likom koji je Navuhodonosor video u snu, čija glava je bila od čistoga zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od bakra, a noge i stopala od gvoždja i gline (Dan. 2:32-33). Niti se bilo šta drugo podrazumeva pod zlatnim, srebrnim, bakarnim i gvozdenim dobima, koje spominju stari pisci. Dobro je poznato da je Hrišćanska crkva usledila za Jevrejskom. Iz Reči takodje može da se vidi da su sve te crkve tokom vremena opadale, čak do njihovog privodjenja kraju. Privodjenje kraju Najdrevnije crkve, koje je prouzrokovano kušanjem sa drveta znanja, što označava gordost na sopstvenu inteligenciju, opisano je pomoću potopa. Privodjenje kraju Drevne crkve opisano je raznim pustošenjima naroda, koja su razmatrana i u istorijskom i u proročkom delu Reči, posebno isterivanjem naroda sa hananske zemlje, izvršenim od strane sinova Izraela. Privodjenje kraju Izraelske i Jevrejske crkve podrazumeva se pod uništenjem hrama u Jerusalimu, i proterivanjem izraelskog naroda u večito ropstvo, a jevrejskog naroda u Vavilon; i na kraju pod drugim uništenjem hrama i u isto vreme N Nisam sigurna u transkripciju. Na engleskom piše Eber. Jel ti poznato? Jerusalima, kao i rasterivanjem tog naroda; što je privodjenje kraju koje je predvidjeno na mnogo mesta kod proroka, i kod Danijel 9:24-27.

Dok je postepeno pustošenje Hrišćanske crkve, sve do njenog kraja, Gospod opisao kod Mateja XXIV, kod Marka XIII, i kod Luke XXI; a samo privodjenje kraju - u Apokalipsi. Na osnovu ovih razmatranja postaje očigledno da crkva tokom vremena opada i privodi se kraju; a tako isto i religija. Drugo: Svaka religija opada i privodi se kraju pomoću preokretanja slike Boga u čoveku. Poznato je da je čovek stvoren po slici Boga, saglasno Njegovom obličju (Pos. 1:26); ali reći ćemo šta je slika Boga, a šta je njegovo obličje. Sam Bog je Ljubav i Mudrost; čovek je stvoren tako da može da bude prijemnik i jednog i drugog; tako da njegova volja može da bude prijemnik Božanske Ljubavi, a njegovo razumevanje, prijemnik Božanske Mudrosti. Da se ta dva prijemnika nalaze u čoveku od postanja, i da oni sačinjavaju čoveka, kao i da se kod svakoga formiraju još dok je u materici, pokazano je u prethodnom. Stoga to što je čovek slika Boga znači da je on primalac Božanske Mudrosti; a to što je obličje Boga, znači da je primalac Božanske Ljubavi; zbog toga je prijemnik koji se naziva razumevanjem slika Boga, a prijemnik koji se naziva voljom, obličje Boga. Iz toga što je čovek stvoren i oblikovan tako da može da bude prijemnik, ishodi da je on stvoren i oblikovan zato da bi njegova volja mogla da prima ljubav od Boga, i da bi njegovo razumevanje moglo da prima mudrost od Boga; to čovek prima i kada priznaje Boga i živi saglasno Njegovim zapovestima, ali u većoj ili manjoj meri, proporcijalno tome koliko, usled vere, zna o Bogu i zapovestima, i isto tako - koliko poznaje istine; jer istine poučavaju o tome šta je Bog, i kako ga treba priznavati, kao i šta su zapovesti, i kako čovek treba da živi u skladu sa njima. Slika i obličje Boga u čoveku nisu uništeni, ali jesu naizgled uništeni: jer oni su ostali usadjeni u dve sposobnosti koje se nazivaju svojevoljnošću i razboritošću, koje su često razmatrane u prethodno izloženom; oni su postali naizgled uništeni kada je čovek od prijemnika Božanske Ljubavi, što je njegova volja, napravio prijemnik ljubavi prema sebi, a od prijemnika Božanske Mudrosti, što je njegovo razumevanje, napravio prijemnik sopstvene inteligencije. Na taj način on je prevrnuo sliku i obličje Boga, jer je te prijemnike okrenuo od Boga, a ka sebi; otuda potiče to što su oni zatvoreni odozgo a otvoreni odozdo, ili što su zatvoreni napred a otvoreni pozadi; dok su stvaranjem bili otvoreni napred a zatvoreni pozadi; i pošto su tako obrnuto otvoreni i zatvoreni, prijemnik ljubavi ili volja, prima usticaj od pakla, ili od svog propriuma; a isto tako i prijemnik mudrosti, ili razumevanje. Iz toga je u crkvama poniklo klanjanje ljudima umesto klanjanja Bogu, i klanjanje na osnovu učenja obmane, umesto klanjanja na osnovu učenja istine; ovo drugo (je poniklo) iz čovekove sopstvene inteligencije, a prvo iz ljubavi prema sebi. Na osnovu ovih razmatranja je očigledno da tokom vremena dolazi do smanjenja religije i njenog privodjenja kraju, usled preokretanja slike Boga u čoveku. Treće: to se dogadja usled neprestanog povećanja naslednog zla u uzastopnim generacijama. U prethodnom je rečeno i pokazano da nasledno zlo ne potiče od Adama i njegove žene Eve, i da nije nastalo njihovim kušanjem sa drveta znanja, već da se uzastopno nasledjuje i prenosi sa roditelja na potomke, i na taj način, neprestanim rastom, u uzastopnim generacijama postaje gore. Kada zlo na taj način medju mnogima postaje gore, ono iz sebe širi zlo na još više njih; jer u svakom zlu postoji strast za vodjenjem pogrešnim putem, koja u nekima gori od gneva prema dobru; otuda zaraza zla. Kada ona obuhvati crkvene vladare, rukovodioce i vodje, religija postaje izopačena, a lekovi, koji su istine, postaju pokvareni usled krivotvorenja. Tako nastaje uzastopno pustošenje dobra i isitine u crkvi, sve do njenog privodjenja kraju. Četvrto: i pored toga, Gospod obezbedjuje da svako može da bude spasen. Gospod obezbedjuje da se religija nalazi svuda; i da u svakoj religiji postoje dve esencijalnosti spasenja, koje su priznavanje Boga i ne činjenje zla zato što je ono protiv Boga. Sve druge stvari koje pripadaju razumevanju i otuda misli, koje se nazivaju stvarima vere, za svakoga su obezbedjene saglasno njegovom životu, jer su one pomoćna sredstva života; a ukoliko se jave pre (esencijalnosti), one u tom prethodnom periodu ne zažive. Pored toga je dato da andjeli poučavaju nakon smrti sve koji su živeli ispravno i priznavali Boga; i tada oni koji su u svetu bili u te dve esencijalnisti religije, prihvataju istine crkve kao što su one u Reči, i priznaju Gospoda kao Boga neba i crkve; i to čine lakše nego hrišćani koji su sa sobom iz sveta doneli predstavu u Ljudskom Gospodnjem koje je odvojeno od Njegovog Božanskog. Od Gospoda je dato i da svi koji umru u detinjstvu budu spaseni, gdegod da su rodjeni. Svim ljudima je nakon smrti takodje data mogućnost da poprave život, ako je to moguće; njih pomoću andjela Gospod poučava i vodi; i pošto oni tada znaju da žive nakon smrti, i da postoje nebo i pakao, oni najpre primaju istine; ali oni koji u svetu nisu priznavali Boga i nisu se klonili zala kao grehova, nakon kratkog vremena počinju da se gnušaju istina i da uzmiču; dok su oni koji su ih priznavali usnama ali ne srcem poput ludih devica koje su imale lampe ali nisu imale ulje, i koje su prosile i odlazile i kupovale ga, ali ipak nisu primljene na venčanje. Lampe označavaju istine vere, a ulje označava dobro milosrdja. Na osnovu ovoga je jasno da je Božanska Promisao da za svakog bude moguće da se spase, i da je sam čovek kriv ako nije spasen. Peto: takodje je obezbedjeno da se nova crkva uzdigne na mesto stare opustošene crkve. To se dešavalo od najstarijih vremena, naime, da bi nova crkva usledila kada bi stara bila opustošena. Drevna crkva je smenila Najdrevniju; nakon Drevne crkve usledila je Izraelska ili Jevrejska; nakon nje Hrišćanska. U Apokalipsi je predskazano da će i nakon nje uslediti nova crkva, koja se tamo podrazumeva pod Novim Jerusalimom koji se spušta sa neba. O razlogu zbog koga je od Gospoda dato da se nova crkva pojavi na mestu prethodne opustošene, može da se vidi u UČENJU NOVOG JERUSALIMA O SVETOM PISMU.

  
/ 340