Bible

 

Амос 7

Studie

   

1 Ovo mi pokaza Gospod Gospod: Gle, sazdavaše skakavce, kad počinjaše nicati otava, i gle, beše otava po carevoj kosidbi.

2 A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se; kako će se podignuti Jakov? Jer je mali.

3 Gospod se raskaja zato: Neće biti, reče Gospod.

4 Tada mi pokaza Gospod Gospod, i gle, Gospod Gospod povika da će suditi ognjem; i oganj proždre veliku bezdanu i proždre deo zemlje.

5 A ja rekoh: Gospode, Gospode, prestani; kako će se podignuti Jakov? Jer je mali.

6 Gospod se raskaja zato: Ni to neće biti, reče Gospod Gospod.

7 Tada mi pokaza, i gle, Gospod stajaše na zidu sazidanom po merilima, i u ruci Mu behu merila.

8 I reče mi Gospod: Šta vidiš, Amose? I rekoh: Merila. A Gospod mi reče: Evo, ja ću metnuti merila posred naroda svog Izrailja, neću ga više prolaziti.

9 Jer će se razoriti visine Isakove, i svetinje će Izrailjeve opusteti, i ustaću na dom Jerovoamov s mačem.

10 Tada Amasija sveštenik vetiljski posla k Jerovoamu caru Izrailjevom i poruči mu: Amos diže bunu na te usred doma Izrailjevog, zemlja ne može podneti sve reči njegove.

11 Jer ovako govori Amos: Jerovoam će poginuti od mača, a Izrailj će se odvesti iz zemlje svoje u ropstvo.

12 Potom reče Amasija Amosu: Videoče, idi, beži u zemlju Judinu, i onde jedi hleb i onde prorokuj;

13 A u Vetilju više ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom je carski.

14 A Amos odgovori i reče Amasiji: Ne bejah prorok ni proročki sin, nego beh govedar i brah dudove;

15 A Gospod me uze od stada i reče mi Gospod: Idi, prorokuj narodu mom Izrailju.

16 Sada dakle čuj reč Gospodnju. Ti kažeš: Ne prorokuj u Izrailju, i ne kropi po domu Isakovom.

17 Zato ovako veli Gospod: Žena će ti se kurvati u gradu, i sinovi će tvoji i kćeri tvoje pasti od mača, i zemlja će se tvoja razdeliti užem, i ti ćeš umreti u nečistoj zemlji, a Izrailj će se odvesti iz svoje zemlje u ropstvo.

   

Komentář

 

Say

  

As with many common verbs, the meaning of “to say” in the Bible is highly dependent on context. Who is speaking? Who is hearing? What is it about? Is it a command, a message, an apology, instruction? All these things enter into the meaning of “say.” In general, though, “saying” has to do with sharing truth at various levels -- from the most exalted power people can have to perceive the Lord's desires directly to the most basic of orders issued to people at their lowest.