Bible

 

2. Samuelova 20

Studie

   

1 A onde se desi nevaljao čovek, po imenu Seva, sin Vihrijev, od Venijamina. On zatrubi u trubu i reče: Mi nemamo deo s Davidom, ni nasledstvo sa sinom Jesejevim; svak u svoj šator, o Izrailju!

2 Tako svi Izrailjci odstupiše od Davida i otidoše za Sevom sinom Vihrijevim; ljudi pak od Jude držaše se cara svog i otpratiše ga od Jordana do Jerusalima.

3 A kad car David dođe u kuću svoju u Jerusalim, uze car deset žena inoča, koje beše ostavio da mu čuvaju kuću, i metnu ih u zatvor, gde ih hranjaše ali ne legaše s njima, nego ostaše zatvorene do smrti svoje i življahu kao udovice.

4 Potom reče car Amasi: Sazovi mi ljude od Jude do tri dana, i nađi se i ti ovde.

5 I otide Amasa da sazove narod Judin; ali se zabavi preko roka koji mu beše određen.

6 A David reče Avisaju: Sad će nam Seva, sin Vihrijev, činiti gore nego Avesalom. Nego uzmi sluge gospodara svog, i goni ga da ne nađe za se koji tvrd grad i ne umakne nam iz očiju.

7 Tako iziđoše za njim ljudi Joavovi, i Hereteji i Feleteji i svi junaci, iziđoše iz Jerusalima da gone Sevu sina Vihrijevog.

8 I kad behu kod velikog kamena u Gavaonu, srete ih Amasa. A Joav beše opasan preko haljine koju imaše na sebi, i ozgo beše pripasao mač uz bedricu u koricama. I kad pođe, mač mu ispade.

9 Tada reče Joav Amasi: Jesi li zdravo brate? I dohvati se Joav desnom rukom svojom brade Amasi da ga celuje.

10 A Amasa ne uzimaše na um mač, koji beše Joavu u ruci; a on ga udari njim pod peto rebro, i prosu mu creva na zemlju, te od jednog udarca umre. Potom Joav i Avisaj, brat njegov, otidoše u poteru za Sevom sinom Vihrijevim.

11 A jedan od momaka Joavovih stade kod njega i reče: Ko ljubi Joava i ko je Davidov, za Joavom!

12 A Amasa se valjaše u svojoj krvi nasred puta. I videći onaj čovek gde se zaustavlja sav narod, odvuče Amasu s puta u polje i baci haljinu na nj, kad vide gde se zaustavlja svaki ko naiđe na nj.

13 I kad bi uklonjen s puta prođoše svi za Joavom da teraju Sevu sina Vihrijevog.

14 I on prođe kroz sva plemena Izrailjeva do Avela i do Vetmahe sa svim Viranima, koji se okupiše te iđahu za njim.

15 I došavši opkoliše ga u Avel-Vet-Masi, i iskopaše opkop oko grada tako da stajahu pred zidom; i sav narod što beše s Joavom navaljivaše da obori zid.

16 Tada viknu jedna mudra žena iz grada: Čujte, čujte! Kažite Joavu: Pristupi ovamo da govorim s tobom.

17 A kad on pristupi k njoj, reče žena: Jesi li ti Joav? A on reče: Jesam. A ona reče: Poslušaj reči sluškinje svoje. A on reče: Da čujem.

18 A ona reče govoreći: Od starine se govori: Valja pitati u Avelu. I tako se izvršavaše.

19 Ja sam jedan od mirnih i vernih gradova u Izrailju, a ti hoćeš da zatreš grad, i to majku u Izrailju. Zašto hoćeš da proždreš nasledstvo Gospodnje?

20 A Joav odgovori i reče: Sačuvaj Bože! Sačuvaj Bože! Neću da proždrem ni da raskopam.

21 Nije tako; nego jedan iz gore Jefremove, po imenu Seva sin Vihrijev, podigao je ruku svoju na cara Davida; dajte samo njega, pa ću otići od grada. A žena reče Joavu: Evo, glava njegova baciće ti se preko zida.

22 I žena otide k svemu narodu s mudrošću svojom; i odsekoše glavu Sevi, sinu Vihrijevom, i baciše je Joavu. A on zatrubi u trubu, te se raziđoše od grada svak u svoj šator. A Joav se vrati u Jerusalim k caru.

23 A beše Joav nad svom vojskom Izrailjevom; a Venaja sin Jodajev beše nad Hetejima i Feletejima;

24 A Adoram beše nad dancima; a Josafat sin Ahiludov beše pametar;

25 Seja pisar; a Sadok i Avijatar sveštenici.

26 I Ira Jairanin beše knez Davidu.

   

Komentář

 

Enter

  
"A Mother and Child Entering a Cottage" by Helen Allingham

All changes of place in the Bible represent changes in spiritual state. “Entering” – usually used as entering someone’s house or “going in unto” someone – particularly means adopting a spiritual state that is compatible with someone else in order to communicate with them or be conjoined with them. This is easily seen in the fact that a man “going in unto” a woman is sort of a Biblical euphemism for a physical relationship. In a broader sense, all the spiritual changes we go through in our lives involve “entering” and “leaving,” so when the Bible uses the phrasing “going in and coming out,” it symbolizes someone’s entire spiritual life.

To enter, as in Genesis 7:1, signifies to be prepared.