Bible

 

1. Samuelova 23

Studie

   

1 Tada javiše Davidu govoreći: Evo Filisteji udariše na Keilu, i haraju gumna.

2 I upita David Gospoda govoreći: Hoću li ići i udariti na te Filisteje? A Gospod reče Davidu: Idi, i pobićeš Filisteje i izbaviti Keilu.

3 A Davidu rekoše ljudi njegovi: Evo nas je strah ovde u Judinoj zemlji, a šta će biti kad pođemo u Keilu, na logor filistejski?

4 Zato David opet upita Gospoda, a Gospod mu odgovori i reče: Ustani, idi u Keilu, jer ću ja predati Filisteje u ruke tvoje.

5 Tada otide David sa svojim ljudima u Keilu, i udari na Filisteje, i otera im stoku, i pobi ih ljuto; tako izbavi David stanovnike keilske.

6 A kad Avijatar, sin Ahimelehov, pobeže k Davidu u Keilu, donese sa sobom oplećak.

7 Potom javiše Saulu da je David došao u Keilu; i reče Saul: Dao ga je Bog u moje ruke, jer se zatvorio ušavši u grad, koji ima vrata i prevornice.

8 I sazva Saul sav narod na vojsku da ide na Keilu i opkoli Davida i ljude njegove.

9 Ali David doznavši da mu Saul zlo kuje, reče Avijataru svešteniku: Uzmi na se oplećak.

10 I reče David: Gospode Bože Izrailjev! Čuo je sluga Tvoj da se Saul sprema da dođe na Keilu da raskopa grad mene radi.

11 Hoće li me Keiljani predati u njegove ruke? Hoće li doći Saul kao što je čuo sluga Tvoj? Gospode Bože Izrailjev! Kaži sluzi svom. A Gospod odgovori: Doći će.

12 Opet reče David: Keiljani hoće li predati mene i moje ljude u ruke Saulove? A Gospod odgovori: Predaće.

13 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi, i otidoše iz Keile, i idoše kuda mogoše. A kad Saulu javiše da je David pobegao iz Keile, tada on ne hte ići.

14 A David se bavljaše u pustinji po tvrdim mestima, i namesti se na jednom brdu u pustinji Zifu. A Saul ga tražaše jednako, ali ga Gospod ne dade u njegove ruke.

15 I David, videći da je Saul izašao te traži dušu njegovu, osta u pustinji Zifu, u šumi.

16 A Jonatan, sin Saulov, podiže se i dođe k Davidu u šumu, i ukrepi mu ruku u Gospodu;

17 I reče mu: Ne boj se, jer te neće stignuti ruka cara Saula oca mog; nego ćeš carovati nad Izrailjem, a ja ću biti drugi za tobom; i Saul, otac moj, zna to.

18 I učiniše njih dvojica veru pred Gospodom; i David osta u šumi, a Jonatan otide kući svojoj.

19 Tada dođoše Zifeji k Saulu u Gavaju, i rekoše: Ne krije li se David kod nas po tvrdim mestima u šumi na brdu Eheli nadesno od Gesimona?

20 Sada dakle po svoj želji duše svoje, care, izađi, a naše će biti da ga predamo u ruke caru.

21 A Saul reče: Gospod da vas blagoslovi, što me požaliste.

22 Idite sada i doznajte još bolje i razberite i promotrite gde se sakrio i ko ga je onde video; jer mi kažu da je vrlo lukav.

23 Promotrite i vidite sva mesta gde se krije, pa opet dođite k meni kad dobro doznate, i ja ću poći s vama; i ako bude u zemlji, tražiću ga po svim hiljadama Judinim.

24 Tada ustaše i otidoše u Zif pre Saula; a David i ljudi njegovi behu u pustinji Maonu u ravnici nadesno od Gesimona.

25 I Saul izađe sa svojim ljudima da ga traži; a Davidu javiše, te on siđe sa stene i stade u pustinji Maonu. A Saul kad to ču, otide za Davidom u pustinju Maon.

26 I Saul iđaše jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine; i David hićaše da uteče Saulu, jer Saul sa svojim ljudima opkoljavaše Davida i njegove ljude da ih pohvata.

27 U tom dođe glasnik Saulu govoreći: Brže hodi; jer Filisteji udariše na zemlju.

28 Tada se vrati Saul ne terajući dalje Davida, i otide pred Filisteje. Otuda se prozva ono mesto Sela-Amalekot.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9824

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9824. I oplećak (efod). Da ovo označava Božansku istinu u ovome carstvu u spoljašnjoj formi u kojoj se završavaju unutrašnje stvari, vidi se iz značenja oplećka (efoda), što je Božanska istina u spoljašnjoj formi. Razlog da se ova označava efodom, je to što su Aronovim svetim haljinama bile pretstavljene Božanske istine u duhovnom carstvu u njihovom redu (vidi gore, br. 9522); a efod je bio najviše spoljašnje od tri haljine; jer su Aronove haljine za njegovu svećeničku službu bile efod, košulja, i izatkani ogrtač (tunika). Da ono što je najviše spoljašnje ne samo da sadrži unutrašnje stvari, nego unutrašnje stvari se i završavaju u tome. Ovo je slučaj u ljudskom telu, pa stoga i u nebima, kojima stvari u ljudskom telu korspondiraju. Slučaj je sličan s istinama i dobrima, jer ovi sačinjavaju neba.

[2] Pošto je efod (oplećak) pretstavljao najviše spoljašnje Gospodovog duhovnog carstva, to je bio svetiji od ostalih haljina, i na njemu je bio naprsnik, u kome su bili Urim i Tumim, preko kojih je Božasko davalo odovore. Da je ono što je najviše spoljašnje svetije od unutrašnjih stvari, je stoga što spoljašnje sadrži sve unutrašnje stvari u njihovom redu, u njihovoj formi i povezanosti, toliko da ako bi se spoljašnje uklonile, unutrašnje bi se rasule; jer unutrašnje se stvari ne samo završavaju u spoljašnjim, nego su one zajedno s njima u tome. Da je ovako, mogu znati oni koji znaju kakav je sljučaj sa stvarima koje slede jedna drugu i koje suistovremene; naime, da naporedne stvari, koje slede jedna drugu njihovim redom, dasu ipak zajedno u poslednjim stvarima. Uzmimo kao primer, cilj, uzrok, i efekat; cilj je prvo u redu, uzrok je drugo, a efekat je treće u poslednjem; tako isto, one se kreću naporedno. Pa ipak urok se pretstavlja u isto vreme u efektu, što je poslednje, a cilj je tako pretstavljen u uzroku. Sledstveno, efekat je završetak, u čemu su unutrašnje ili prethodne stvari sakupljene zajedno i tako su se čuvaju.

[3] Slučaj je sličan u čoveku, s voljom, mišlju, i delom. Hteti dolazi prvo, misliti drugo, a činiti je poslednje, a to je isto tako i efekat u kojemu je prvo (priorno) ili unutrašnje stvari istovremeno u redu. jJer koliko delo sadrži u sebi ono što čovek misli, i ono što hoće, toliko se unutrašnje stvari drže skupa u u svojoj formi i svojoj povezanosti. Zbog toga se kaže u Reči da će se čoveku suditi po njegovim delima, ili u skladu s njegovim delima, što znači da će mu se suditi u skladus njegovim mislima i volji, jer ove su u njegovim delima kao što je duša u njegovom telu. Pošto su tada unutrašnje stvari pretstavljene istovremenu u poslednjim, to sledi da, kao što je rečeno, ako je red savršen, poslednje se smatr iše svetim nego unutrašnje stvari, jer je u ovima potpuna svetost unutrašnjih stvari.

[4] Pošto su unutrašnje stvari zajedno u poslednjim (kao na primer, kao što je rečeno malopre, čovekova misao i volja su zajedno u njegovim delima ili postupcima; ili u pogledu duhovnih stvari, njegova vera i ljubav su tako), stoga je Jovan bio više voljen od Gospoda nego drugi učenici, i ležao je na njegovim grudima (Jovan 13:23, 21; 20, 22), zato što je ovaj učenik pretstavljao dela ljubavi prema bližnjem. (Vidi predovor Postanju 18, 22, a isto tako i br. 3934. Iz ovoga se isto tako vidi zašto je spoljašnje ili posledje u savršenijem redu sveto nego unutrašnje stvari viđene pojedinačno; jer kada je Gospod u poslednjem, on je u isto vreme u svim stvarima, a kada je u ovome, unutrašnje se stvari drže zajedno u svom redu, povezanosti, i formi; i tako su pod nadzorom i upravljanjem po njegovoj volji. Ovo je tajna na koju se misli u br. 9360, koji broj pogledaj.

[5] Ovo je stoga razlog što se efod (naprsnik), pošto je bio reprezentativ poslednjeg u Gospodovom duhovnom carstvu, smatrao svetijim od ostalih haljina svećeničkih. Stoga je efod bio glavna svećenčka odeća, i bio je načinjen od zlatnih konacaposred plavog, skrleta, i tankog platna izvezenog (Izlazak 39:3); dok su ostali svećenici imali efod samo od lananenog platna (2:18; 22:18). Zboga ovoga je efod pretstavljao odeću svećenika, i za njega se govorilo da nosi (da se oblači) u efod, čime je bilo označeno da je svećenik (2:18; 14:3). Iz istoga razloga oplećak je bio pričvršćen za efod, a odgovori su davani preko Urima i Tumima, iz razloga što je ova odeća bila pretstava poslednjeg u Gospodovom duhovnom carstvu; a Božanski odgovori su se pokazivali u poslednjem, jer su prolazili preko svih unutrašnjih stvari uzastopno, ili bili su diktirani, jer su se tu završevali. Da su se odgovori davali onda kad je svećenik bio odeven, vidi iz 1 Samuilova 23:6-13; 30:7-8; a tako isto i kod Osije (Ozeja): jer će dugo sinovi Izrailjevi sjedjeti bez cara i bez kneza i bez žrtve i bez stupa i bez oplećka i bez likova (terafima) (Osija 3:4); gde terafimi (likovi) označava Božanske odgovore, jer su se nekad odgovori davali preko ovih (Zah. 10:2). (prim. prev. vidi terafimi u nekoj Enciklopediji). Osim toga, u izvornom jeziku efod reč dolazi od zatvoriti sve unutrašnje stvari, što se vidi z značenja reči u Izlasku 29:5; i Levitikusu 8:7).

  
/ 10837