Bible

 

1. Samuelova 17

Studie

   

1 Tada Filisteji skupiše vojsku svoju da vojuju, i skupiše se u Sokotu Judinom, i stadoše u logor između Sokota i Azike na međi damimskoj.

2 A Saul i Izrailjci skupiše se i stadoše u logor u dolini Ili, i uvrstaše se prema Filistejima.

3 I Filisteji stajahu na brdu odonuda a Izrailjci stajahu na brdu odovuda, a među njima beše dolina.

4 I izađe iz logora filistejskog jedan zatočnik po imenu Golijat iz Gata, visok šest lakata i ped.

5 I na glavi mu beše kapa od bronze, i oklop pločast na njemu od bronze; i beše oklop težak pet hiljada sikala.

6 I nogavice od bronze behu mu na nogama, i štit od bronze na ramenima.

7 A kopljača od koplja mu beše kao vratilo, a gvožđa u koplju mu beše šest stotina sikala; i koji mu oružje nošaše iđaše pred njim.

8 On stavši vikaše vojsku izrailjsku, i govoraše im: Što ste izašli uvrstavši se? Nisam li ja Filistejin a vi sluge Saulove? Izberite jednog između sebe, pa neka izađe k meni.

9 Ako me nadjača i pogubi me, mi ćemo vam biti sluge; ako li ja njega nadjačam i pogubim ga, onda ćete vi biti nama sluge, i služićete nam.

10 Još govoraše Filistejin: Ja osramotih danas vojsku izrailjsku: dajte mi čoveka da se bijemo.

11 A kad Saul i sav Izrailj ču šta reče Filistejin, prepadoše se i uplašiše se vrlo.

12 A beše David sin jednog Efraćanina, iz Vitlejema Judinog, kome ime beše Jesej, koji imaše osam sinova i beše u vreme Saulovo star i vremenit među ljudima.

13 I tri najstarija sina Jesejeva otidoše za Saulom na vojsku; a imena trojici sinova njegovih koji otidoše na vojsku behu prvencu Elijav a drugom Avinadav a trećem Sama.

14 A David beše najmlađi. I ona tri najstarija otidoše za Saulom.

15 A David otide od Saula i vrati se u Vitlejem da pase ovce oca svog.

16 A Filistejin izlažaše jutrom i večerom, i staja četrdeset dana.

17 A Jesej reče Davidu, sinu svom: Uzmi sada za braću svoju efu ovog prženog žita i ovih deset hlebova, i odnesi brže u logor braći svojoj.

18 A ovih deset mladih siraca odnesi hiljadniku, i vidi braću svoju kako su, i donesi od njih znak.

19 A Saul i oni i sav Izrailj behu u dolini Ili ratujući s Filistejima.

20 I tako David usta rano i ostavi ovce na čuvaru; pa uze i otide kako mu zapovedi Jesej; i dođe na mesto gde beše logor, i vojska izlažaše da se vrsta za boj, i podizaše ubojnu viku.

21 I stajaše vojska izrailjska i filistejska jedna prema drugoj.

22 Tada ostavi David svoj prtljag kod čuvara koji čuvaše prtljag i otrča u vojsku, i dođe i zapita braću svoju za zdravlje.

23 I dokle govoraše s njima, gle, onaj zatočnik po imenu Golijat Filistejin iz Gata, izađe iz vojske filistejske i govoraše kao pre, i David ču.

24 A svi Izrailjci kad videše tog čoveka, uzbegoše od njega, i beše ih strah veoma.

25 I govorahu Izrailjci: Videste li tog čoveka što izađe? Jer izađe da sramoti Izrailja. A ko bi ga pogubio, car bi mu dao silno blago, i kćer svoju dao bi mu; i oslobodio bi dom oca njegovog u Izrailju.

26 Tada reče David ljudima koji stajahu oko njega govoreći: Šta će se učiniti čoveku koji pogubi tog Filistejina i skine sramotu s Izrailja? Jer ko je taj Filistejin neobrezani da sramoti vojsku Boga Živog?

27 A narod mu odgovori iste reči govoreći: To će se učiniti onome ko ga pogubi.

28 A kad ču Elijav brat njegov najstariji kako se razgovara s tim ljudima, razljuti se Elijav na Davida, i reče mu: Što si došao? I na kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja obest tvoju i zloću srca tvog; došao si da vidiš boj.

29 A David reče: Šta sam sad učinio? Zapoveđeno mi je.

30 Potom okrenu se od njega k drugom i zapita kao pre; i narod mu odgovori kao pre.

31 I kad čuše reči koje govoraše David, javiše ih Saulu, a on ga dozva k sebi.

32 I David reče Saulu: Neka se niko ne plaši od onog; sluga će tvoj izaći i biće se s Filistejinom.

33 A Saul reče Davidu: Ne možeš ti ići na Filistejina da se biješ s njim, jer si ti dete a on je vojnik od mladosti svoje.

34 A David reče Saulu: Sluga je tvoj pasao ovce oca svog; pa kad dođe lav ili medved i odnese ovcu iz stada,

35 Ja potrčah za njim, i udarih ga i oteh mu iz čeljusti; i kad bi skočio na me; uhvatih ga za grlo, te ga bih i ubih.

36 I lava i medveda ubijao je tvoj sluga, pa će i taj Filistejin neobrezani proći kao oni; jer osramoti vojsku Boga Živog.

37 Još reče David: Gospod koji me je sačuvao od lava i medveda, On će me sačuvati i od ovog Filistejina. Tada reče Saul Davidu: Idi, i Gospod neka bude s tobom.

38 I Saul dade Davidu svoje oružje, i metnu mu na glavu kapu svoju od bronze i metnu oklop na nj.

39 I pripasa David mač njegov preko svog odela i pođe, ali ne beše navikao, pa reče David Saulu: Ne mogu ići s tim, jer nisam navikao. Pa skide David sa sebe.

40 I uze štap svoj u ruku, i izabra na potoku pet glatkih kamena i metnu ih u torbu pastirsku, koju imaše, i uze praću svoju u ruku, i tako pođe ka Filistejinu.

41 A i Filistejin iđaše sve bliže k Davidu, a čovek koji mu nošaše oružje, iđaše pred njim.

42 A kad Filistejin pogleda i vide Davida, podsmehnu mu se, što beše mlad i smeđ i lepog lica.

43 I reče Filistejin Davidu: Eda li sam pseto, te ideš na me sa štapom? I proklinjaše Filistejin Davida bogovima svojim.

44 I reče Filistejin Davidu: Hodi k meni da dam telo tvoje pticama nebeskim i zverima zemaljskim.

45 A David reče Filistejinu: Ti ideš na me s mačem i s kopljem i sa štitom; a ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izrailjeve, kog si ružio.

46 Danas će te Gospod dati meni u ruke, i ubiću te, i skinuću glavu s tebe, i daću Danas telesa vojske filistejske pticama nebeskim i zverima zemaljskim, i poznaće sva zemlja da je Bog u Izrailju.

47 I znaće sav ovaj zbor da Gospod ne spasava mačem ni kopljem, jer je rat Gospodnji, zato će vas dati nama u ruke.

48 A kad se Filistejin podiže i dođe bliže k Davidu, David brže istrča na bojište pred Filistejina.

49 I David turi ruku svoju u torbu svoju, i izvadi iz nje kamen, i baci ga iz praće, i pogodi Filistejina u čelo i uđe mu kamen u čelo, te pade ničice na zemlju.

50 Tako David praćom i kamenom nadjača Filistejina, i udari Filistejina i ubi ga; a nemaše David mača u ruci.

51 I pritrčavši David stade na Filistejina, i zgrabi mač njegov i izvuče ga iz korica i pogubi ga i odseče mu glavu. A Filisteji kad videše gde pogibe junak njihov pobegoše.

52 A Izrailjci i Judejci ustaše i povikaše i poteraše Filisteje do doline i do vrata akaronskih; i padaše pobijeni Filisteji po putu sarajimskom do Gata i do Akarona.

53 Potom se vratiše sinovi Izrailjevi teravši Filisteje, i opleniše logor njihov.

54 A David uze glavu Filistejinovu, i odnese je u Jerusalim, a oružje njegovo ostavi u svojoj kolibi.

55 A kad Saul vide Davida gde ide pred Filistejina, reče Aveniru vojvodi: Čiji je sin taj mladić, Avenire? A Avenir reče: Kako je živa duša tvoja care, ne znam.

56 A car reče: Pitaj čiji je sin taj mladić.

57 A kad se vrati David pogubivši Filistejina, uze ga Avenir i izvede ga pred Saula, a u ruci mu beše glava Filistejinova.

58 I Saul reče mu: Čiji si sin, dete? A David reče: Ja sam sin sluge tvog Jeseja Vitlejemca.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4594

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4594. 'That is, Bethlehem' means a new spiritual of the celestial raised up in place of it. This is clear from the meaning of 'Bethlehem' as the spiritual of the celestial within the new state, for 'Ephrath' is the spiritual of the celestial within the initial state, 4585, while her burial there means the raising up of a new state, 4593. The fact that Bethlehem was the place where Rachel gave birth to her second son, Benjamin, and died in giving birth to him, also the place where David was born and where he was anointed king, and finally the place where the Lord was born, involves an arcanum which has not yet been revealed. Nor could it have been revealed to anyone who did not know what was meant by 'Ephrath' and by 'Bethlehem', and what was represented by 'Benjamin' and also by 'David'. Least of all could it have been revealed to anyone who did not know what the spiritual of the celestial was; for this is what was meant spiritually by those places and what was represented by those personages.

[2] The reason the Lord was born there and nowhere else was that He alone has been born a spiritual-celestial man. Everyone else has been born a natural man with the ability or capacity to become, through regeneration by the Lord, either celestial or spiritual. The Lord was born a spiritual-celestial man to the end that He might make His Human Divine, doing so according to order from the lowest degree to the highest, and so would bring order to everything in the heavens and everything in the hells. For the spiritual of the celestial is an intermediate part between the natural or external man and the rational or internal man, see above in 4585, 4592, so that below it there was the natural or external, and above it the rational or internal.

[3] Until he can grasp these things no one will ever come to understand in the light of any revelation at all why the Lord was born in Bethlehem. From most ancient times 'Ephrath' meant the spiritual of the celestial, as therefore did 'Bethlehem' subsequently. This now explains why the following words occur in David,

He swore to Jehovah, he made a vow to the Mighty One of Jacob, If I enter the tent of my house, if I go up onto the couch of my bed, if I give sleep to my eyes, slumber to my eyelids, until I find a place for Jehovah, dwelling-places for the Mighty One of Jacob. Behold, we heard of Him in Ephrath, we found Him in the fields of the forest; we will enter His dwelling-places, and bow down at His footstool. Psalms 132:2-7.

It is quite evident that these words are used to refer to the Lord. In the original language the pronoun 'Him' in 'we have heard of Him' and in 'we have found Him' is expressed by a letter added to the end of the verb - by the letter H, taken from the name Jehovah.

[4] And in Micah,

You, Bethlehem Ephrath, it is little that you are among the thousands of Judah; from you will come forth for Me one who will be ruler in Israel; and His origins are from of old, from the days of eternity Micah 5:2; Matthew 2:6.

From these prophecies it was well known to the Jewish people that the Messiah or Christ was to be born in Bethlehem, as is clear in Matthew,

Assembling all the chief priests and scribes of the people Herod inquired of them where the Christ (the Messiah) was to be born. They told him, In Bethlehem of Judea. Matthew 2:4-5.

And in John,

The Jews said, Does not the Scripture say that the Christ (the Messiah) is going to come from the seed of David, and from Bethlehem, the city where David was? John 7:42.

His birth did in fact take place there, see Matthew 2:1; Luke 2:4-7. For this reason also, and because He was descended from David, the Lord is called 'a shoot from the stem of Jesse', and 'the root of Jesse', Isaiah 11:1, 10. For Jesse, David's father, was a Bethlehemite, and David was born there and also anointed king there, 1 Samuel 16:1-14; 17:12, for which reason Bethlehem was called the city of David, Luke 2:4, 11; John 7:42. David in particular represents the Lord's kingship or Divine Truth, 1888.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.