Bible

 

Brojevi 7

Studie

   

1 U onaj dan kad Mojsije završi podizanje Prebivališta i kad ga pomaza i posveti sa svim njegovim posuđem, a tako i žrtvenik sa svim njegovim priborom,

2 pristupe glavari izraelski, starješine njihovih pradjedovskih domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje,

3 i dovedu svoje prinose pred Jahvu: šestora teretna kola i dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivalište.

4 Tada Jahve progovori Mojsiju:

5 "Primi to od njih za upotrebu pri službi u Šatoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj službi."

6 Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima.

7 Dvoja kola i četiri vola dade Geršonovcima prema njihovoj službi,

8 a četvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj službi pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona.

9 Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihova zadaća bila nositi posvećene predmete na ramenima.

10 Tada glavari prinesu prinos za posvetu žrtvenika na dan njegova pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred žrtvenik,

11 Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese svoj prinos za posvetu žrtvenika!"

12 Prvoga dana donese svoj prinos Nahšon, sin Aminadabov, od plemena Judina.

13 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; jedno i drugo bijaše napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu.

14 Onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

15 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

16 jedan jarac za žrtvu okajnicu,

17 a za žrtvu pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Nahšona, Aminadabova sina.

18 Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar Jisakarovaca.

19 Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu tešku sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu;

20 onda jednu zlatnu posudicu od deset šekela punu tamjana;

21 jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

22 jednog jarca za okajnicu,

23 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina.

24 Trećega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin Helonov.

25 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu;

26 jedna zlatna posudica puna tamjana;

27 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

28 jedan jarac za okajnicu,

29 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina.

30 Četvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin Šedeurov.

31 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu;

32 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

33 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

34 jedan jarac za okajnicu,

35 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Šedeurova sina.

36 Petoga dana donese svoj prinos glavar Šimunovaca, Šelumiel, sim Surišadajev.

37 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu;

38 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

39 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

40 jedan jarac za okajnicu,

41 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Šelumiela, Surišadajeva sina.

42 Šestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin Deuelov.

43 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu;

44 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

45 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

46 jedan jarac za okajnicu,

47 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina.

48 Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Elišama, sin Amihudov.

49 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu;

50 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

51 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu,

52 jedan jarac za okajnicu,

53 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elišama, Amihudova sina.

54 Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manašeovaca, Gamliel, sin Pedahsurov.

55 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu;

56 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

57 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

58 jedan jarac za okajnicu,

59 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina.

60 Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin Gidonijev.

61 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu;

62 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana,

63 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

64 jedan jarac za okajnicu,

65 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina.

66 Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin Amišadajev.

67 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prikaznicu;

68 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

69 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

70 jedan jarac za okajnicu,

71 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amišadajeva sina.

72 Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Ašerovaca, Pagiel, sin Okranov.

73 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu;

74 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

75 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

76 jedan jarac za okajnicu,

77 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina.

78 Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin Enanov.

79 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu;

80 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana;

81 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

82 jedan jarac za okajnicu,

83 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina.

84 To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu žrtvenika na dan kad bijaše pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotlića i dvanaest zlatnih posudica.

85 Svaka srebrna zdjela težila je sto trideset šekela; svaki kotlić sedamdeset šekela. Svega srebra u posuđu bilo je dvije tisuće i četiri stotine hramskih šekela.

86 Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica težila je deset hramskih šekela. Sve zlato u posudicama težilo je sto dvadeset šekela.

87 Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest jednogodišnjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest jaraca.

88 Sve stoke za pričesnicu: dvadeset i četiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset kozlića i šezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za posvetu žrtvenika pošto bijaše pomazan.

89 Kad bi Mojsije ulazio u Šator sastanka da razgovara s Njim, slušao bi glas kako mu govori ozgo s Pomirilišta što je bilo na Kovčegu svjedočanstva, među dva kerubina. Tada bi mu govorio.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Revealed # 529

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 962  
  

529. Then the temple of God was opened in heaven, and the ark of His covenant was seen in His temple. (11:19) This symbolizes the New Heaven, in which the Lord is worshiped in His Divine humanity, and where people live in accordance with the Ten Commandments, which constitute the two essential elements of the New Church that are the means of conjunction.

The temple of God symbolizes the Lord's Divine humanity, also heaven where angels dwell, and likewise the church on earth. To be shown that the temple of God has these three symbolic meanings, and that the three cannot be separated, see no. 191. Here, however, the temple of God symbolizes the Lord in His Divine humanity in heaven where angels dwell, because it is said to be the temple of God in heaven. The ark in the temple means the Ten Commandments, for the ark had as its sole contents the two tables on which the Ten Commandments were written. 1 The temple's being opened means, symbolically, that these two, the Divine humanity and the Ten Commandments, which are the two essential elements of the New Church, are now visible, and that they became visible after the evil were cast into hell (no. 528). The ark is called the ark of His covenant in His temple because a covenant symbolizes conjunction, as we will see below. But first we must say something about the Ten Commandments.

[2] What nation in the entire world does not know that it is evil to kill, commit adultery, steal, and bear false witness? If nations did not know this and enact laws to keep people from doing these things, it would be all over with them. For society, the republic, or kingdom would collapse without these laws.

Who can suppose that the Israelite nation was so stupid in comparison to all other nations as not to know that such actions are evil? One may wonder, therefore, why these laws, being so universally known throughout the whole world, were promulgated by Jehovah Himself from Mount Sinai, attended by the great miracle they were, and written, moreover, with His finger.

But listen, they were promulgated by Jehovah with such a great miracle and written with His finger in order that people might know that these laws are not only civil and moral laws, but also spiritual laws, and that to disobey them is not only to do evil to one's fellow citizen and to society, but is also to sin against God. Their promulgation by Jehovah from Mount Sinai made them therefore laws of religion. For it is evident that whatever Jehovah God commands, He commands to make it a matter of religion, so that it must be obeyed for His sake, and for a person's own sake, that he may be saved.

[3] Because these laws were the first elements of the church to be established by the Lord with the Israelite nation, and because they embrace in brief summary everything having to do with religion which makes possible a conjunction of the Lord with a person and of a person with the Lord, therefore they were so holy that nothing was more holy.

That they were so very holy can be seen from the following: That Jehovah Himself, that is to say, the Lord, descended in fire; that the mountain then smoked and quaked; and that this was attended by thunderings, lightnings, a thick cloud, and the sound of a trumpet (Exodus 19:16, 18, Deuteronomy 5:22-26). That before Jehovah descended, the people readied themselves and sanctified themselves for three days (Exodus 19:10-11, 15). That in the Temple at Jerusalem the Ark constituted the inner sanctuary (1 Kings 6:19ff., 8:3-9). That the tablets on which the Law was written were called the tablets of the covenant, and because of them the Ark was called the ark of the covenant, with the Law itself being called the covenant (Numbers 10:33, Deuteronomy 4:13, 23; 5:2-3; 9:9, Joshua 3:11, 1 Kings 8:19, 21, and elsewhere).

The Law's being called a covenant symbolizes conjunction. The reason is that covenants are made for the sake of love, friendship, and association, thus for the sake of conjunction. That is why we find it said of the Lord that He will be "a covenant to the people" (Isaiah 42:6; 49:8), and He is called "the Messenger of the covenant" (Malachi 3:1). His blood also is called "the blood of the covenant" (Matthew 26:28, cf. Zechariah 9:11, Exodus 24:4-10). And therefore the Word is called the Old and New Testaments or Covenants.

Poznámky pod čarou:

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.