Bible

 

Brojevi 25

Studie

   

1 Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama.

2 One pozivahu narod na žrtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima.

3 Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na Izraela.

4 "Pokupi sve narodne glavare", reče Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela."

5 Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim."

6 Baš tada neki Izraelac dođe i dovede k svojoj braći jednu Midjanku naočigled Mojsija i naočigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u Šator sastanka.

7 Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku

8 i pođe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ženu; nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade.

9 A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i četiri tisuće.

10 Jahve reče Mojsiju:

11 "Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet među njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.

12 Kaži mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira.

13 Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vječnoga svećeništva, jer je revnovao za svoga Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod.'"

14 Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome što je ubijen s Midjankom - bijaše Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od Šimunovih porodica.

15 A ime ubijene žene Midjanke bijaše Kozbi. Bila je kći Surova. Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu.

16 Jahve reče Mojsiju:

17 "Navali na Midjance i potuci ih,

18 jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavštinama kad su lukavo radili protiv vas u slučaju Peora i svoje sestre Kozbi, kćeri glavara midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora."

   

Komentář

 

Explanation of Numbers 25

Napsal(a) Henry MacLagan

Verses 1-5. The man of the Spiritual Church, before being made perfect, claims merit to himself for his good deeds, and consequently worship is profaned by falsity; and revelation takes place that such worship and its falsifications must be destroyed.

Verses 6-9. For by such worship the church is not only in secret, but openly corrupted, except that those who are in good, and in a state of temptation, zealously destroy it in themselves, and thus completely.

Verses 10-13. Concerning the happy state, even to eternity, of those who are in celestial-natural good and thus overcome.

Verses 14-15. The quality of the wicked who thus profane good and truth is described, and involves separation from the church, a state of confirmation in evil and falsity externally, and of the violation of the heavenly marriage internally.

Verses 16-18. Wherefore the man of the church is instructed that he must persistently oppose the deceitful insinuations of all falsity from evil.