¹ I Bileam reče Balaku: "Ovdje mi načini sedam žrtvenika; ovdje mi pripravi sedam junaca i sedam ovnova."

² Balak učini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku.

³ Potom će Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne bih li se sreo s Jahvom, pa što mi očituje, kazat ću ti." I ode na osamljeno mjesto.

⁴ I Bog srete Bileama, koji mu reče: "Sedam sam žrtvenika podigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna."

⁵ A Jahve stavi riječi u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku i ovako govori."

⁶ Bileam se vrati k njemu, a on stajaše uza svoju paljenicu i s njim svi knezovi moapski.

⁷ Tada on poče svoju pjesmu i reče: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istočnih: 'Dođi, prokuni mi Jakova, dođi, gromom udri Izraela!'

⁸ Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara?

⁹ Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda koji odvojeno živi, među narode on se ne broji.

¹⁰ Prah Jakovljev tko će prebrojiti; pijesak Izraela tko će izmjeriti! O, da mi je umrijeti smrću pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!"

¹¹ "Što mi to uradi!" - reče Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokuneš moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!"

¹² On odgovori: "Zar mi nije dužnost kazati što mi Jahve stavlja u usta?"

¹³ "Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti" zamoli ga Balak. "Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!"

¹⁴ Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam žrtvenika i na svakom žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna.

¹⁵ Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu."

¹⁶ Jahve sretne Bileama; stavi riječi u njegova usta te mu zapovjedi: "Vrati se k Balaku i tako govori!"

¹⁷ I vrati se on Balaku, koji stajaše uza svoju paljenicu i s njim moapski knezovi. Balak ga zapita: "Što je Jahve rekao?"

¹⁸ Tada Bileam započe svoju pjesmu i reče: "Ustani, Balače, i poslušaj! Uhom me posluhni, sine Siporov!

¹⁹ Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?

²⁰ Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit ću i povuć' neću blagoslova.

²¹ U Jakovu nesreće ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja.

²² Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola.

²³ Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vračanja. I kada budu rekli Jakovu i Izraelu: 'Što radi Bog?'

²⁴ gle, ustat će narod k'o lavica, dići će se poput lava: leći neće dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih."

²⁵ Zatim Balak reče Bileamu: "Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni blagoslovom blagoslivljati."

²⁶ Bileam odvrati Balaku. "Zar ti nisam rekao: sve što Jahve kaže, to ću činiti."

²⁷ Potom Balak reče Bileamu: "Hajde! Odvest ću te na drugo mjesto. Možda će Bogu biti pravo da mi ga odande prokuneš."

²⁸ I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pruža vidik na pustaru.

²⁹ "Sagradi mi ovdje sedam žrtvenika", reče Bileam Balaku. "Nadalje, pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova."

³⁰ Balak učini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku.

¹ Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?

² Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom.

³ Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.

⁴ Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.

⁵ Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,

⁶ kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:

⁷ Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!

⁸ Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.

⁹ Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.

¹⁰ A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!

¹¹ I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost -

¹² i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.

¹³ Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.

¹⁴ Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.

¹⁵ Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.

¹⁶ Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -

¹⁷ kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

¹⁸ U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.

¹⁹ Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.

²⁰ Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,

²¹ posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.

²² Zato mu se i uračuna u pravednost.

²³ Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,

²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,

²⁵ koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.