¹ Jahve reče Mojsiju:

² "Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora.

³ Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka.

⁴ Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisućnici.

⁵ Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istočnoj strani.

⁶ Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s južne strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu.

⁷ Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika.

⁸ Neka u trube trube svećenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje.

⁹ Kad u svojoj zemlji pođete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit će se vas i bit ćete izbavljeni od svojih neprijatelja.

¹⁰ Na dan svoje svečanosti, svojih blagdana ili svojih mjesečevih mlađaka, dok prinosite svoje paljenice i pričesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš."

¹¹ Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedočanstva.

¹² Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.

¹³ Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put.

¹⁴ Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov;

¹⁵ nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov,

¹⁶ a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov.

¹⁷ Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseći Prebivalište.

¹⁸ Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov;

¹⁹ nad vojskom plemena Šimunovaca stajao je Šelumiel, sin Surišadajev;

²⁰ nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.

²¹ Potom krenuše Kehatovci noseći posvećene predmete. Tako je Prebivalište bilo podignuto prije njihova dolaska.

²² Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov,

²³ nad vojskom plemena Manašeovaca stajaše Gamliel, sin Pedahsurov;

²⁴ nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaše Abidan, sin Gidonijev.

²⁵ A kao zalazna straža za sve tabore krenu, u svojim četama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amišadajev.

²⁶ Nad vojskom plemena Ašerovaca bio je Pagiel, sin Okranov;

²⁷ a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.

²⁸ Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje čete. Tako su putovali.

²⁹ Mojsije reče Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat ću vam ga!' Pođi s nama i dobro ćemo ti činiti, jer je Jahve obećao sreću Izraelu."

³⁰ "Ne idem", odgovori mu, "nego se vraćam u svoju zemlju; k svojima se vraćam."

³¹ "Molim te, ne ostavljaj nas!" - reče. "Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči.

³² Ako s nama pođeš, dobročinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom ćemo dijeliti."

³³ Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovčeg Jahvina saveza išao je pred njima ta tri dana hoda da im potraži mjesto odmora.

³⁴ Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili.

³⁵ Kad bi Kovčeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek' bježe pred tobom!"

³⁶ A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisuće bezbrojne!"

¹ Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.

² David dođe u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ovaj dršćući pođe u susret Davidu i upita ga: "Zašto si sam i nema nikoga s tobom?"

³ A David odgovori svećeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me dočekaju na tom i tom mjestu.

⁴ A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se nađe!"

⁵ A svećenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci običnoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena."

⁶ David odgovori svećeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. Iako je ovo običan put, uistinu su danas čisti tijelom."

⁷ Tada mu svećenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.

⁸ Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira.

⁹ David upita Ahimeleka: "A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili mač? Nisam uzeo sa sobom ni svoga mača ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan."

¹⁰ A svećenik mu odgovori: "Ovdje je mač Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza oplećka; ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva više nema, daj mi ga!"

¹¹ Potom David ustade i pobježe onaj dan daleko od Šaula i dođe Akišu, kralju Gata.

¹² A dvorani Akiševi rekoše svome kralju: "Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su plešući pjevali: 'Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.'"

¹³ David se zamisli o tim riječima i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša.

¹⁴ Tada se David poče pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao luđak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i puštao da mu teče slina niz bradu.

¹⁵ Tada Akiš reče svojim dvoranima: "Vidite dobro da je čovjek lud! Zašto ga dovodite k meni?

¹⁶ Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosađuje svojim ludilom? Zar će taj ući u moju kuću?"