Bible

 

Matej 7

Studie

   

1 "Ne sudite da ne budete suđeni!

2 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

3 Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?

4 Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom?

5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!"

6 "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas."

7 "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

8 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

9 Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao?

10 Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?

11 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!"

12 "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

13 "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.

14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!"

15 "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.

16 Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?

17 Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.

18 Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.

19 Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca.

20 Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati."

21 "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.

22 Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?'

23 Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"

24 "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.

25 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."

26 "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku.

27 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

28 Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.

29 Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christian Religion # 444

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

444. The reason why, when a moral life is at the same time spiritual, this is charity, is that the practices of a moral life and a charitable one are the same. Charity is willing good to the neighbour and as a result dealing well with him; and this too is the concern of a moral life. The spiritual law is the one prescribed by the Lord:

Everything you wish people to do to you, do the same to them; this is the Law and the Prophets, Matthew 7:12.

This same law applies universally to moral life. But it would take a great many pages to list all charitable deeds and compare them with the deeds prescribed by a moral life, so merely six commandments of the second table of the Ten Commandments can serve as an illustration. It is plain to anyone that they are the commandments of moral life; and it may be seen above (329-331) that they also contain everything to do with love towards the neighbour. Charity fulfils all these commandments, as is clear from the following passage of Paul:

Love one another, for he who loves another has fulfilled the law. For the commandments, You are not to commit adultery, You are not to commit murder, You are not to steal, You are not to be a false witness, You are not to covet, and any other commandment there may be, these are all summed up in this phrase: You are to love your neighbour as yourself. Charity does not do evil to the neighbour; it is the fulfilment of the law, Romans 13:8-10.

[2] If anyone's thinking comes solely from the external man, he cannot fail to be surprised that the seven commandments of the second table were delivered by Jehovah on Mount Sinai amid such miraculous circumstances, when those same rules were enjoined by the laws of the civil legal system in every kingdom upon earth, including therefore Egypt, which the Children of Israel had just left; for no kingdom can last without them. But the fact that they were delivered by Jehovah, and written by His finger on two stone tables, caused them to be not only the commandments of the civil community, and so of natural moral life, but also the commandments of the heavenly community, and so of spiritual moral life. Thus to break them would not only be acting against one's fellow men, but also against God.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.