Bible

 

Matej 12

Studie

   

1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti.

2 Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom."

3 On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?

4 Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima?

5 Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su?

6 A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!

7 I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive.

8 Ta Sin Čovječji gospodar je subote!"

9 Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu,

10 kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom liječiti?"

11 On im reče: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu?

12 A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro!"

13 Tada reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga!

14 A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.

15 Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi

16 i poprijeti im da ga ne prokazuju -

17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:

18 Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima;

19 preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima;

20 trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo.

21 Ime njegovo nada je narodima!

22 Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda.

23 I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?"

24 A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom."

25 A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.

26 Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?

27 I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci.

28 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."

29 "Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti."

30 "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."

31 "Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti.

32 I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem."

33 "Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.

34 Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore!

35 Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.

36 A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji.

37 Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

38 Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak."

39 A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka.

40 Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.

41 Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!

42 Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!"

43 "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi!

44 Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu.

45 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem."

46 Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore.

47 Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore."

48 Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?"

49 I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!

50 Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christian Religion # 102

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

102. The current belief of Christians is that the Lord as far as His Human is concerned not only was, but is, the Son of Mary, but this is a delusion. It is true that He was the Son of Mary, but not that He still is, since by His redeeming actions He put off the human He had from His mother and put on the Human from His Father. That is why the Lord's Human is Divine, and in Him God is man and man God. It can also be seen that He put off the human from His mother and put on the Human from his Father, that is, the Divine Human, by noticing that He never called Mary His mother, as is evident from the following passages:

Jesus' mother said to Him, They have no wine. Jesus said to her, What have I to do with you, woman? My hour has not yet come, John 2:3-4.

and elsewhere:

Jesus from the cross saw His mother and the disciple whom He loved standing next to her. He says to His mother, Woman, behold your son; then He says to the disciple, Behold your mother, John 19:26-27.

and on one occasion He did not acknowledge her:

People reported to Jesus, saying, Your mother and your brothers are standing outside and want to see you. In answer Jesus said, My mother and my brothers are those who hear the Word of God and do it, Luke 8:20-21; Matthew 12:46-50; Mark 3:31-35.

So the Lord did not call her mother, but woman, and He gave her to be a mother to John. In other passages she is called His mother, but never by the Lord himself.

[2] This is also proved by the fact that He did not acknowledge Himself to be the Son of David, for we read in the Gospels:

Jesus asked the Pharisees, saying, What is your opinion of the Christ? Whose son is he? They say to Him, David's. He said to them, How then does David call him in spirit his Lord, saying, The Lord said to my Lord, Sit at my right hand until I make your enemies the footstool for your feet? If then David calls Him Lord, how is He his son? And no one could say a word in reply to Him, Matthew 22:41-46; Mark 12:35-37; Luke 20:41-44; Psalms 110:1.

[3] Here I shall add something new.

I was once allowed to speak with Mary the mother of Jesus. She happened to be passing, and appeared in heaven above my head, dressed in white garments that looked like silk. Then she paused for a moment to say that she had been the Lord's mother, and He was born to her, but became God putting off everything human He had from her, and she therefore worships Him as her God, and she did not want anyone to acknowledge Him as her Son, because all the Divine is in Him.

The truth now shines out from these statements, that Jehovah is thus man in first things as in last, as it is written:

I am Alpha and Omega, the beginning and the end, He who is, who was and who is to come, the Almighty, Revelation 1:8, 11.

John, on seeing the Son of Man in the midst of the seven lampstands, fell at His feet as if dead. But He laid His right hand upon him, saying, I am the first and the last, Revelation 1:13, 17; 21:6.

Behold, I come quickly, to give to each according to his deeds. I am Alpha and Omega, the beginning and the end, the first and the last, Revelation 22:12-13.

Also in Isaiah:

Thus spoke Jehovah, the King of Israel and his Redeemer, Jehovah Zebaoth, I am the first and the last, Isaiah 44:6; 48:12.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.