Bible

 

Levitska 16

Studie

   

1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseći pred Jahvom neposvećenu vatru, progovori Jahve Mojsiju.

2 Jahve reče Mojsiju: "Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetište iza zavjese, pred Pomirilište koje se nalazi na Kovčegu, da ne pogine. Jer ja ću se pojavljivati nad Pomirilištem u oblaku.

3 Neka Aron ulazi u Svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu.

4 Neka se obuče u posvećenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuče gaće od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posvećeno ruho koje ima obući pošto se okupa u vodi.

5 Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu.

6 Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom,

7 neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka.

8 Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu.

9 Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu.

10 A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju.

11 Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh.

12 Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Jahve i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese.

13 Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana zastre Pomirilište što je na Svjedočanstvu. Tako neće poginuti.

14 Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju.

15 Neka potom zakolje jarca za žrtvu okajnicu za grijeh naroda; neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi učini kako je učinio s krvlju od junca: neka njome poškropi po Pomirilištu i pred njim.

16 Tako će obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog nečistoća Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka učini i za Šator sastanka što se među njima nalazi, sred njihovih nečistoća.

17 Kad on uđe da obavi obred pomirenja u Svetištu, neka nikoga drugog ne bude u Šatoru sastanka dok on ne iziđe. Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu,

18 neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika.

19 Neka svojim prstom poškropi žrtvenik istom krvlju sedam puta. Tako će ga očistiti od nečistoća Izraelaca i posvetiti.

20 Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga.

21 Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom.

22 Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Otpremivši jarca u pustinju,

23 neka se Aron vrati u Šator sastanka, sa sebe svuče lanenu odjeću u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetište i neka je ondje ostavi.

24 Neka potom opere svoje tijelo vodom na posvećenu mjestu, na se obuče svoju odjeću te iziđe da prinese svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod.

25 Loj sa žrtve okajnice neka sažeže u kad na žrtveniku.

26 Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeću, svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga može opet doći u tabor.

27 A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu nečist.

28 Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeću, svoje tijelo okupa u vodi i poslije toga može opet doći u tabor.

29 Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji među vama boravi.

30 Jer toga dana nad vama se ima izvršiti obred pomirenja da se očistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete čisti.

31 Neka je to za vas subotnji počinak kad postite. Trajan je to zakon.

32 Neka obred pomirenja obavi onaj svećenik koji bude pomazan i posvećen za vršenje svećeničke službe namjesto svoga oca. Neka se obuče u posvećeno laneno ruho;

33 on neka obavi obred pomirenja za posvećeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad svećenicima i nad svim narodom zajednice.

34 Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je učinio kako mu je Jahve naredio.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 934

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

934. That “cold” signifies no love, or no charity and faith, and that “heat” or “fire” signifies love, or charity and faith, is evident from the following passages in the Word.

In John it is said to the church in Laodicea:

I know thy works, that thou art neither cold nor hot; I would thou wert cold or hot; so because thou art lukewarm, and neither cold nor hot, I will spew thee out of My mouth (Revelation 3:15-16); where “cold” denotes no charity, and “hot” much charity.

In Isaiah:

Thus hath Jehovah said unto me, I will be still, and I will behold in My place; like the clear heat upon the light, like a cloud of dew in the heat of harvest (Isaiah 18:4),

where the subject is the new church to be planted; “heat upon the light” and “heat of harvest” denote love and charity. Again:

Saith Jehovah, whose fire is in Zion, and His furnace in Jerusalem (Isaiah 31:9),

where “fire” denotes love. Of the cherubim seen by Ezekiel it is said:

As for the likeness of the living creatures, their appearance was like burning coals of fire, like the appearance of torches; it went up and down among the living creatures; and the fire was bright, and out of the fire went forth lightning (Ezekiel 1:13).

[2] And again it is said of the Lord, in the same chapter:

And above the expanse that was over their heads was the likeness of a throne, as the appearance of a sapphire stone; and upon the likeness of a throne was a likeness as the appearance of a man above upon it; and I saw as the appearance of burning coal, as the appearance of fire within it round about, from the appearance of His loins and upward; and from the appearance of His loins and downward I saw as it were the appearance of fire, and there was brightness round about Him (Ezekiel 1:26-27; 8:2).

Here again “fire” denotes love.

In Daniel:

The Ancient of days did sit; His throne was flames of fire, and the wheels thereof burning fire; a fiery stream issued and came forth from before Him, a thousand thousands ministered unto Him, and ten thousand times ten thousand stood before Him (Daniel 7:9-10).Here “fire” denotes the Lord’s love.

In Zechariah:

For I, saith Jehovah, will be unto her a wall of fire round about (Zechariah 2:5),

where the new Jerusalem is treated of.

In David:

Jehovah maketh His angels spirits, His ministers a flaming fire (Psalms 104:4),

“a flaming fire” denoting the celestial spiritual.

[3] Because “fire” signified love, fire was also made a representative of the Lord, as is evident from the fire on the altar of burnt-offering which was never to be extinguished (Leviticus 6:12-13), representing the mercy of the Lord. On this account, before Aaron went in to the mercy-seat, he was to burn incense with fire taken from the altar of burnt-offering (Leviticus 16:12-14). And for the same reason, that it might be signified that worship was accepted by the Lord, fire was sent down from heaven and consumed the burnt-offering (as in Leviticus 9:24, and elsewhere). By “fire” is also signified in the Word self-love and its cupidity, with which heavenly love cannot agree; and therefore the two sons of Aaron were consumed by fire, because they burned incense with strange fire (Leviticus 10:1-2). “Strange fire” is all the love of self and of the world, and all the cupidity of these loves. Moreover, heavenly love appears to the wicked no otherwise than as a burning and consuming fire, and therefore in the Word a consuming fire is predicated of the Lord, as the fire on Mount Sinai, which represented the love, or mercy, of the Lord, and that was seen by the people as a consuming fire, and therefore they desired Moses not to let them hear the voice of Jehovah God, and see that great fire, lest they should die (Deuteronomy 18:16). The love or mercy of the Lord has this appearance to those who are in the fire of the loves of self and of the world.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.