Bible

 

Jeremija 23

Studie

   

1 "Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje" - riječ je Jahvina.

2 Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: "Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - riječ je Jahvina.

3 I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se.

4 I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti" - riječ je Jahvina.

5 "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji.

6 U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.'

7 Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske',

8 nego: 'Živoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.'"

9 Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršću mi kosti, sličan sam pijancu, čovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim riječima:

10 "Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda.

11 Da, i prorok i svećenik zlikovci su, čak i u Domu svome nađoh im pakost" - riječ je Jahvina.

12 Stog' će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove" - riječ je Jahvina.

13 "I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski.

14 Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!"

15 I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit ću ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji."

16 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slušajte riječi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viđenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih;

17 govore onima što preziru riječ Jahvinu: 'Bit će s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neće snaći!'"

18 TÓa tko bijaše na vijećanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao riječ njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti?

19 Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožničke.

20 Jahvin se gnjev neće stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti.

21 "Ne poslah ti proroka, a ipak trče! Ne govorih im, a ipak prorokuju!

22 Jest, da bijahu na mom vijećanju, moje bi riječi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih!

23 TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - riječ je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog?

24 Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - riječ je Jahvina.

25 Čuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: 'Usnio sam! Usnio sam!'

26 Dokle će među prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega?

27 Misle da će svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postići da narod moj zaboravi ime moje, kao što već oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala!

28 Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!" "Što je zajedničko slami i žitu? - riječ je Jahvina.

29 Nije li riječ moja poput vatre - riječ je Jahvina - i nije li slična malju što razbija pećinu?

30 Evo me stoga protiv proroka - riječ je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje riječi.

31 Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju.

32 Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Jahvina.

33 A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - riječ je Jahvina.

34 A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit ću toga čovjeka i dom njegov.

35 Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?'

36 Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome riječ njegova." Jer vi iskrivljujete riječi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga!

37 Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?"

38 Ali ako kažete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato što se služite riječju 'Breme Jahvino', premda sam vam poručio da je ne izgovarate,

39 ja ću visoko podići i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim!

40 I svalit ću na vas vječnu sramotu i vječnu porugu koja se neće zaboraviti."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Istinska Kršćanska Religija # 137

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

137. Četvrto iskustvo. Čuo sam da se sazvao Sabor od onih koji su bili slavljeni zbog njihovih rukopisa i naobrazbe, kako bi raspravljali o sadašnjem stanju vjere, i otud o načinu opravdavanja odabranika. To je bilo u svijetu duhova, i bilo mi je dozvoljeno prisustvovati u duhu. Ugledao sam tamo okupljene pripadnike svećenstva i iz crkava koje su se na tome bazirale i onih koje se sa time nisu slagale. Na desnoj strani su stajali oni koji su se u svijetu nazivali Apostolskim Ocima, i koji su živjeli prije Savjeta u Nikeji; a na lijevoj strani su stajali oni koji su u naknadnim stoljećima bili na glasu zbog svojih objavljenih djela ili pak onih koja su još bila u formi manuskripta. Mnogi od potonjih su bili golobradi, i nosili su perike sa loknama od ženske kose, neki u žljebovitim a neki sa zašiljenim ovratnicima; dok su prijašnji bili u bradi, i imali su svoju vlastitu kosu. Ispred obje grupe ljudi je stajao jedan koji je bio sudac i kritičar zapisa tog vremena, u ruci je imao štap, sa kojim je udarao u zemlju i uvodio tišinu. Popevši se na najvišu stepenicu propovjedaonice, ispustio je dubok uzdah, i onda je nastavio govoriti snažnim glasom, no uzdah je ugušio njegov glas u grlu.

[2] Naposlijetku, povrativivši svoj glas, on reče: 'O braćo moja, kakvo li je ovo doba! Iz društva laika se pojavio jedan koji nema niti halju, niti mitru niti lovorov vijenac, koji je zbacio dolje s neba našu vjeru i bacio ju u paklene predjele. Kakav je to zločin! A ipak ta vjera jedina je naša zvijezda koja noću sjaji poput Oriona a jutrom poput Lucifera. Taj čovjek, iako poodmakle dobi, je sasvim slijep po pitanju misterija naše vjere, pošto ju nije istražio, i u njoj vidio pravednost Gospoda Spasitelja, Njegovo posredovanje i ublažavanje. Kako ove nije vidio nije vidio niti čudesa Njegovog opravdavanja, koja su, otpuštanje grijeha, preporod, posvećivanje i spasenje. Ovaj je čovjek, umjesto priznavanja naše vjere, koja je spasavajuća u najvećoj mogućoj mjeri, pošto je vjera u tri Božanske Osobe, i tako u cijelo Božanstvo, nju prebacio drugoj Osobi, a čak ne ni Njemu, već Njegovom Ljudskom, koje mi uistinu nazivamo Božanskim zbog utjelovljenja Sina od vječnosti; ali nitko ne uzima u obzir kako je ono išta više nego samo ljudsko. Što onda proizlazi iz takvog izvora osim vjere koja stvara prirodnjaštvo? a takva vjera, pošto nije duhovna, se vrlo malo razlikuje od vjere u Papu ili sveca. Vi znate što je Calvin u svoje vrijeme običavao reći o obožavanju iz ove vjere; i, molim vas, hoće li netko od vas izjaviti odakle dolazi vjera? Zar ne direktno od Boga, i stoga u sebi ima sve što pripada spasenju?'

[3] Na ovo su njegovi drugovi s lijeve strane, koji su bili golobradi te su nosili perike sa loknama i imali žljebovite ovratnike oko svojih vratova, zapljeskali svojim rukama i povikali: 'Govorio si naj-mudrije. Mi znamo kako ne možemo primiti ništa što nam nije dano sa neba. Neka nam taj prorok kaže odakle dolazi vjera, i što drugo vjera znači; nemoguće je da može postojati ikakva druga, ili da ima ikakav drugi izvor. Proizvesti bilo koju drugu vjeru od ove, koja je uistinu vjera, je nemoguće kao što je odjahati do jednog od sazvježđa na nebesima, ili uzeti zvijezdu iz njega, staviti ju u džep i odnijeti ju.' Ovo je on rekao kako bi među svojim drugovima mogao ismijati svaku novu vjeru.

[4] Čuvši ovo ljudi na desnoj strani, koji su imali brade i vlastitu kosu, su bili ozlojađeni. Onda je jedan od njih, starac, ali za kojeg se kasnije ukazalo kako je mladić: jer bio je anđeo sa neba, gdje stariti znači postajati sve mlađi, ustao i reče: ‘Počuo sam prirodu vaše vjere koju je vaš lider na propovjedaonici tako slavio. Što je, međutim, ta vjera nego grobnica našeg Gospoda nakon uskrsnuća, ponovno zatvorena od strane Pilatovih vojnika? Ja sam je otvorio, i ništa nisam ugledao osim prevarantskih štapića, sa kojima su čarobnjaci u Egiptu vršili svoja čudesa. Uistinu, ta vaša vjera je na sav izgled poput škrinje izgrađene od zlata, i optočene dragim kamenjem; ali kada se otvori je prazna, osim ako kojim slučajem u njezinim uglovima nema prašine sa relikvija papinskih dostojanstvenika; jer ovi imaju istu vjeru, jedino je s njihove strane ona u današnje vrijeme presvučena sa vanjskim svetostima. Štoviše, da upotrijebimo poredbe, ona je poput vestalske djevice među drevnim ljudima koja je bila zakopana živa zbog toga što je dozvolila da se sveta vatra ugasi; a ja vas uvjeravam da je u mojim očima poput zlatnog teleta, oko kojeg su sinovi Izraela plesali nakon što je Mojsije otišao kada se popeo na Sinajsku Goru k Jehovi.

[5] Ne budite iznenađeni da sam koristio takve poredbe govoreći o vašoj vjeri, jer tako mi na nebu govorimo o njoj. Ali naša vjera je, bila, i uvijek će biti, u Gospoda Boga Spasitelja, čije Ljudsko je Božansko i čije Božansko je Ljudsko. To je vjera prilagođena čovjekovoj prijemčivosti, i putem nje je duhovno Božansko ujedinjeno sa onim što je u čovjeku prirodno; i ona postaje duhovna vjera u prirodnom, čega je posljedica da prirodno postaje tako reći prosvjetljeno od duhovnog svjetla u kojem se nalazi naša vjera. Istine koje sačinjavaju ovu vjeru su toliko brojne kao pojedinačni stihovi u Svetoj Knjizi; a sve te istine su poput zvijezda koje svojim osebujnim svjetlima daju očitovanje i oblik vjeri. Čovjek zadobija ovu vjeru iz Riječi putem svjetla (lumen) svoje vlastite prirodne inteligencije, u kojem je, međutim, samo znanje, misao i uvjeravanje. Ali Gospod, kod onih koji vjeruju u Njega, uzrokuje da ova vjera postane uvjerenje, pouzdanje i povjerenje; na taj način prirodna vjera postaje duhovna, i oživljena je posredstvom ljubavi prema bližnjemu. Među nama je ova vjera poput kraljice nakićene sa onoliko dragocjenog kamenja koliko ih je na zidu svetog Jeruzalema, Apokalipsa 21:17-20.

[6] Nemojte međutim pretpostaviti da je ono što sam sada rekao samo hvalisanje; a, da ne bi bilo tako olako shvaćeno, pročitat ću neke odlomke iz Svete Riječi, iz kojih će biti očigledno da naša vjera nije, kako vi pretpostavljate, u čovjeka, već u Boga istinitog, u kojem prebiva svo Božanstvo.

Ivan kaže:

‘da je Isus Bog Istiniti, i Život vječni.’ 1 Poslanica 5:20;

Pavle kaže:

‘da u Kristu prebiva tjelesno sva punina Božanstva.’ Kološanima 2:9;

a u Djelima Apostolskim je zapisano:

‘kako je on (Pavle) svjedočio i Židovima a također i Grcima, pokajanje pred Bogom i vjeru u našeg Gospoda Isusa Krista.’ Djela Apostolska 20:21;

i Gospod Osobno kaže:

‘Dana Mi je sva vlast i na nebu i na Zemlji.’ Matej 28:18.

Ali ovi su samo nekolicina odlomaka.’

[7] Nakon toga je anđeo pogledao prema meni i rekao: ‘Ti znaš što tako zvani Protestanti Evanđelisti vjeruju, ili su skloni vjerovati, u vezi s Gospodom Spasiteljem. Pročitaj neke odlomke iz njihove vjeroispovijesti tako da možemo doznati da li su tako budalasti da vjeruju kako je Njegovo Ljudsko samo ljudsko, ili da li Mu pripisuju ikakvu Božanstvenost, i na koji način.’ Onda sam u prisutnosti svih okupljenih pročitao sljedeće odlomke od nekoliko prikupljenih iz njihovog standardnog ortodoksnog djela, koje se naziva Formula Concordiae, koje je objavljeno u Leipzigu, u 1756 godini:

U Kristu su Božanska i Ljudska priroda tako ujedinjene da čine jednu Osobu, str. 606, 762.

Krist je uistinu Bog i Čovjek u jednoj nedjeljivoj Osobi, i ostaje tako zauvijek, str. 609, 673, 762.

U Kristu je Bog Čovjek, i Čovjek Bog, str. 607, 765.

Kristova ljudska priroda je uzvišena do sveg Božanskog Veličanstva, dokazano također iz mnogih Otaca, str. 844-852, 860-865, 869-878.

Krist je s obzirom na Njegovu Ljudsku Prirodu sveprisutan, i ispunjava sve stvari, str. 768, 783-785.

Krist Njegove Ljudske Prirode što se tiče ima svu vlast nad nebom i zemljom, str 775, 776, 780.

Krist Njegove Ljudske Prirode što se tiče sjedi s desne strane Oca, str. 608, 764.

Krist Njegove Ljudske Prirode što se tiče treba biti zazivan, dokazano mnogim citatima iz Svetog Pisma, str. 226.

Augustova Ispovijest vrlo visoko hvali takvo obožavanje, str. 19.

[8] Nakon što sam pročitao ove odlomke okrenuo sam se Predsjedniku i rekao: ‘Znam da su svi ovdje prisutni povezani sa sebi sličnima u duhovnom svijetu; recite mi, molim vas, da li znate sa kime ste vi povezani?’ On je odgovorio svečanim tonom: ‘Znam. Ja sam povezan sa jednim slavnim čovjekom 1 , vođom bataljuna u vojsci čuvenih crkvenih ljudi.’ Kako je odgovorio tako svečanim tonom rekoh: ‘Oprostite mi ako vas pitam da li znate gdje taj slavni čovjek živi,’ i on reče: ‘Znam. On živi nedaleko od Lutherove grobnice.’ Na to rekoh sa osmjehom, ‘Zašto govorite o njegovoj grobnici? Zar ne znate da se Luther ustao, i sada je odbacio svoje zablude u vezi s opravdanjem putem vjere u tri Božanske Osobe od vječnosti? On je, prema tome, bio prebačen do društva blaženih u novom nebu, i smije se kada vidi svoje sljedbenike koji se i dalje drže tih apsurdnih stajališta.’ On odgovori: ‘Znam za to; ali što to meni predstavlja?’ Na to sam, govoreći istim svečanim tonom kojim je on adresirao mene, rekao: ‘Molim vas prenesite slavnoj osobi sa kojom ste povezani moje bojazni da je protivno ortodoksnom mišljenju njegove vlastite Crkve on Gospoda nekontrolirano opljačkao za Njegovu Božanstvenost; ili je dozvolio svojem peru izorati brazdu u koju je bezobzirno posadio sjeme prirodnjaštva pišući protiv obožavanja našeg Gospoda Spasitelja.’ Na to je on odgovorio: ‘Ja to ne mogu učiniti. Kako smo on i ja skoro jednog uma u ovoj stvari, što kažem on ne razumije, ali sve što on kaže ja savršeno razumijem. Jer duhovni svijet prožimlje prirodni svijet, i tamo percipira misli ljudi; ali ovo nije uzajamno: takva je priroda povezanosti između duhova i ljudi.’

[9] Kako sam sada ušao u razgovor sa Predsjednikom, rekoh: ‘Ako mi dozvolite, postavit ću drugo pitanje. Da li znate da ortodoksno vjerovanje Evanđelista, u priručniku njihove Crkve, koji se naziva Formula Concordiae, naučava kako je u Kristu Bog Čovjek, i Čovjek Bog, i da su Njegovo Božansko i Njegovo Ljudsko, u jednoj nedjeljivoj Osobi, i da će to zauvijek ostati? Kako onda vi i on možete oskrvnuti obožavanje Gospoda sa prirodnjaštvom? Na to je on odgovorio: 'Ja to znam, a ipak ja to ne znam.' I stoga sam nastavio: 'Ja pitam vašeg prijatelja, iako je odsutan, ili vas namjesto njega, od koga je Gospod naš Spasitelj imao Svoju dušu? Ako odgovorite, od Njegove majke, govorite budalasto; ako od Josipa, vi hulite na Riječ; ali ako od Svetog Duha, onda govorite ispravno, pod uvjetom da pod Svetim Duhom razumijete Božansko, koje proizlazi i djeluje; i prema tome da je Gospod Sin Jehove Boga.

[10] Ponovno pitam, što označava hipostatska unija? Ako kažete da je poput one između dvije osobe, jedne superiornije a jedne inferiornije, onda govorite budalasto; jer tako bi od Boga Spasitelja mogli napraviti dvije Osobe kao što od Boga činite tri. Ako, međutim, kažete da je to osobna unija, poput one od duše i tijela, vi pravilno kažete; i to je u skladu sa vašom vlastitom doktrinom i također sa onom Crkvenih Otaca, u što se možete uvjeriti ako posavjetujete Formulu Concordiae, str. 765-768; i takođe Atanasijevo Vjerovanje, gdje je rečeno:

Pravovaljana vjera je, da mi vjerujemo i ispovijedamo, kako je naš Gospod Isus Krist Bog i Čovjek; Koji, iako je On Bog i Čovjek, ipak On nije dva, već jedan Krist; u potpunosti jedan, ne pometnjom supstance, već sjedinjenjem Osoba; jer kao što su razumska duša i tijelo jedan čovjek, tako su Bog i Čovjek jedan Krist.

[11] Pitam, štoviše, koje je bilo ogavno Arijevo krivovjerje, na račun kojeg je od strane Cara Konstantina Velikog bio sakupljen Sabor u Nikeji, nego da je on negirao Božanstvo Gospodnjeg Ljudskog? Nadalje, recite mi što pretpostavljate, na koga se odnose ove riječi u Jeremiji:

‘Evo dolaze dani… podići ću Davidu izdanak pravedni, i Kralj će vladati… I ovo je Njegovo ime… Jehova, Pravednost naša.' Jeremija 23:5-6; 33:15-16.

Ako kažete, Sina od vječnosti, onda govorite budalasto, jer On nije bio Iskupitelj; ali ako kažete, Sina rođenog u vremenu, koji je bio jedino-rođeni Sin Božji, Ivan 1:18; 3:16, govorite ispravno, jer On je putem iskupljenja postao Pravednost od koje vi pravite vašu vjeru. Pročitajte također Izaiju 9:6, a također i druge odlomke, gdje je predskazano kako će Jehova Osobno doći na svijet.’ Na ove riječi je Predsjednik šutio, i otišao.

[12] Nakon ovih rasprava se Predsjednik spremao zatvoriti skup sa molitvom, kad se iz društva koje se nalazilo na lijevoj strani iznenada pokrenuo čovjek, koji je na glavi imao mitru a preko toga kapu. Dotaknuo je prstima kapu, i rekao: ‘Ja sam također povezan sa čovjekom u vašem svijetu, koji je tamo jako slavan. To ja znam jer govorim iz njega kao iz sebe.’ Ja sam onda istražio gdje je ta istaknuta osoba 2 živjela. On je odgovorio: ‘U Gottenburgu; i od njega sam jednom dobio ideju da ova vaša nova doktrina ima okus Islama.’

Čuvši ovo, primjetio sam kako su oni koji su se nalazili na desnoj strani, gdje su stajali Apostolski Oci, bili zaprepašteni, i izrazi njihova lica su se promijenili; i čuo sam ih kako svojim uzvicima izražavaju ono što im je bilo na umovima: ‘Kakav je ovo zločin!’ Kakvo doba!’ Međutim, da bi umirio njihovu pravednu ozlojađenost, ispružio sam svoju ruku, i zamolio za pažnju. To mi je bilo dodijeljeno, i rekoh: ‘Znam da je ta istaknuta osoba napisala nešto takvo u pismu koje je naknadno objavila; ali da je on tada znao kakva je to bogohulna optužba, zasigurno bi bio pokidao pismo svojim rukama, i bacio ga u vatru. Klevetanje poput tog naznačavaju riječi Gospoda Židovima, kada su rekli kako je Svoja čuda vršio nekom drugom a ne Božanskom silom, Matej 12:22-32; kao dodatak tome, Gospod je na istom mjestu rekao:

‘Onaj koji nije sa Mnom je protiv Mene; i onaj koji sa Mnom ne sakuplja, prosipa.’ Matej 5:30.

Na ove riječi je pridruženi duh pogledao dolje, ali uskoro je opet pogledao prema gore i rekao: ‘Čuo sam od tebe teže stvari nego ikad.’ No ja sam nastavio: ‘U slučaju protiv mene postoje dvije optužbe, Prirodnjaštvo i Muhamedanstvo. Ove su opake laži, vješto isplanirane, i dvije smrtonosne stigme, iskonstruirane da bi prejudicirale mišljenje ljudi, i odvratili ih od svetog obožavanja Gospoda.’ Onda sam se okrenuo prema pridruženom duhu koji je upravo govorio, i rekao sam: ‘Reci svojem prijatelju u Gottenborgu, ako možeš, da pročita što Gospodin kaže u Apokalipsa 3:18 , i također u 2:16.’

[13] Kada sam ovo rekao nastala je vika; ali je bila umirena pomoću svjetla poslanog dolje sa neba, koje je uzrokovalo da mnogi koji su bili na lijevoj strani pređu k onima na desnoj, a ostali su jedino oni koji nisu dublje razmišljali, i koji su se prema tome pouzdavali u riječ bilo kojeg učitelja; a također i oni koji su vjerovali kako je Gospod samo čovjek. Izgledalo je kako se svjetlo koje je bilo poslano dolje sa neba odbijalo nazad od ove obadvije posljednje grupe, no kako je utjecalo u one koji su sa lijeve strane prešli na desnu.

Poznámky pod čarou:

1. Ovdje spomenti slavni čovjek je bio Dr. Ernesti (1707-1781), koji je živio u Eislebenu, u Saksoniji, gdje je Luther bio zakopan. On je objavio izvjesne silovite napade na Swedenborga i njegove rukopise, na što je Swedenborg napisao kratak odgovor. Taj odgovor upućuje na duhovnu pripovijest zabilježenu u I. K. R. br. 846-851. Također spominje kako je br. 137 bila zapisana sa posebnim upućivanjem na Dr. Ernestija, i onda umetnuta u I. K. R. Treba primjetiti da su br. 137 i br. 846-851 u izvornom izdanju pod navodnicima. Vidi Tafel ‘Dokumenti, Tom 1, str. 58. ’

2. Ovdje spomenuta slavna osoba je bio Dr. O. A. Ekebom, Dekan Gottenburga u 1761. On je napisao iscrpnu optužbu protiv Swedenborgovih doktrina, pakosno ih napadajući izjavljujući ipak kako nije bio upoznat sa Swedenborgovim religioznim sistemom, i da neće uložiti nikakav trud da se sa njime upozna. Vidi Tafel ‘Dokumenti, Tom 2, str. 1133. ’

  
/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.