Bible

 

Hošea 9

Studie

   

1 Ne raduj se, Izraele, ne kliči k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaću bludničku po svim gumnima žitnim.

2 Ni gumno ni kaca neće ih hraniti, i mlado će ih vino prevariti.

3 Neće više živjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim će se vratiti u Egipat i nečista će jela jesti u Asuru.

4 Neće više Jahvi lijevati vina, nit' će mu prinositi žrtve svoje; kruh će im biti kao kruh žalosti, i nečist će biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, neće ući u Dom Jahvin.

5 Što ćete činiti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine?

6 Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem; prihvatit će ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva će baštiniti, šatore će njihove obrasti trnje.

7 Dođoše dani kazne! Dođoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva.

8 Efrajim uhodi šator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kući Boga njegova.

9 U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut će se Jahve bezakonja njihova i grijehe će njihove kazniti.

10 Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi.

11 Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rođenja, od utrobe, od začeća.

12 Ako i podignu svoje sinove, oduzet ću ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim!

13 Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje.

14 Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle.

15 U Gilgalu sva je njihova zloća, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuće svoje ću ih izagnati, voljeti ih više neću, svi su im knezovi odmetnici.

16 Pogođen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neće imati. Ako im se i rodi djece, ubit ću im mili plod utrobe.

17 Odbacit će ih Bog moj jer ga nisu poslušali; i potucat će se među narodima.

   

Bible

 

Matej 21

Studie

   

1 Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika

2 govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni.

3 Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti."

4 To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku:

5 Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.

6 Učenici odu i učine kako im naredi Isus.

7 Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih.

8 Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu.

9 Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

10 Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?"

11 A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."

12 Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.

13 Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku."

14 U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi.

15 A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni

16 mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?"

17 On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći.

18 Ujutro se vraćao u grad i ogladnje.

19 Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.

20 Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!"

21 Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako.

22 I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."

23 I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?"

24 Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim.

25 Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'

26 A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom."

27 Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."

28 "A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'

29 On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode.

30 Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode.

31 Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!

32 Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

33 "Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.

34 Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.

35 A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.

36 I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako."

37 "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.'

38 Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!'

39 I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."

40 "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?"

41 Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme."

42 Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!

43 Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (

44 I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)"

45 Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima.

46 I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10438

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10438. 'For evil He led them out, to kill them in the mountains' means that those with whom good exists will be destroyed. This is clear from the meaning of 'leading out to kill' as destroying, though when such words are used in reference to Jehovah, who never destroys anyone, being destroyed by their own evil is meant; and from the meaning of 'the mountains' as heaven, consequently the good of love. The origin of the meaning of 'the mountains' as heaven lies in representatives in the next life. Mountains, hills, rocks, valleys, and many more objects appear there, as on earth; and on the mountains there are those who abide in celestial love, on the hills those who abide in spiritual love, on the rocks those who abide in faith, and in the valleys those who have not as yet been raised up to the good of love and faith.

[2] Consequently by 'mountains' those in whom the good of celestial love exists, and so who inhabit the inmost heaven, are meant, and in the abstract sense forms of the good of celestial love, and so the heaven which abides in that love; by 'hills' those in whom the good of spiritual love exists, and so who inhabit the middle heaven, are meant, and in the abstract sense the good of that love and the heaven which abides in it; by 'rocks' those in whom the good of faith exists, and who consequently inhabit the lowest heaven, are meant, and in the abstract sense that good and that heaven; and by 'valleys' those who have not as yet been raised up to those kinds of good and so to heaven are meant. Because such objects appear in the next life and such realities are consequently meant by them, those objects have a like meaning in the Word, as do the mountains, hills, rocks, and valleys in the land of Canaan, by which heaven in its entirety was therefore represented.

[3] The fact that the heaven where the good of celestial love exists is meant by 'mountains' is evident from a large number of places in the Word, such as the following: In Isaiah,

In the latter days it will be, that the mountain of Jehovah will be on the top of the mountains, and raised above the hills. Isaiah 2:2; Micah 4:1.

In David,

The mountains will bring peace, and the hills, in righteousness. Psalms 72:3.

In the same author,

Praise Jehovah, mountains and all hills. Psalms 148:7, 9.

In the same author,

A mountain of God is the mountain of Bashan; a mountain of hills is the mountain of Bashan. Why do you leap up, O mountains, hills of mountains? God desires to inhabit it; yes, Jehovah will inhabit it perpetually. Psalms 68:15-16.

In Moses,

... in regard to the firstfruits of the mountains of the east, and to the precious things of the everlasting hills 1 ... Let them come upon the head of Joseph. Deuteronomy 33:15-16.

Other places besides these contain the same meaning, see 795, 6435, 8327, 8658, 8758, 9422, 9434. All this explains why the Lord came down onto Mount Sinai; why the city of David was built on a mountain, and that mountain, which was called Mount Zion, means the inmost heaven; and also why the ancients performed holy acts of worship on mountains and hills, 2722.

Poznámky pod čarou:

1. literally, the hills of the age

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.