Bible

 

Postanak 50

Studie

   

1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.

2 Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela.

3 Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali.

4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: "Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo:

5 Moj me otac zakleo govoreći: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti."

6 Faraon odgovori: "Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo."

7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;

8 sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.

9 S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.

10 Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.

11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je svečano naricanje Egipćana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.

12 Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac:

13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.

14 Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.

15 Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?"

16 Stoga poruče Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:

17 'Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te riječi Josip brizne u plač.

18 Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"

19 Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga!

20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu.

21 Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim riječima.

22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina.

23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.

24 Napokon reče Josip svojoj braći: "Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu."

25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"

26 Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6507

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6507. And the Egyptians wept for him. That this signifies the sadness of the memory-knowledges of the church, is evident from the signification of “weeping,” as being the height of sadness, and a representative of internal mourning (see n. 3801, 4786); and from the representation of the Egyptians, as being the memory-knowledges of the church (n. 4749, 4964, 4966). The sadness of the memory-knowledges of the church, which is signified by the “Egyptians weeping for Israel,” does not mean sadness on account of his death, for this is the sense of the letter; but their sadness here means sadness because the good of the church, which is represented by Israel, had left the memory-knowledges, which are the externals of the church, when it ascended from them to the internal of the church, which is the good of truth; for in this case it no longer regards memory-knowledges as being with itself, as before, but beneath itself. For when the truth of the spiritual church becomes good, a revolution takes place, and the man no longer looks at truths from truths, but from good, which revolution has already been several times described. From this comes the sadness, and it also comes from the fact that a different order is effected among the memory-knowledges, which is not effected without pain.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.