Bible

 

Postanak 42

Studie

   

1 Kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, reče svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga?

2 Čujem da ima žita u Egiptu. Otiđite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo."

3 Tako desetero Josipove braće siđe da nabavi žita iz Egipta.

4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreća", govorio je.

5 Među onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.

6 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje.

7 Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane."

8 Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali.

9 Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reče im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

10 Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane.

11 Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode."

12 On će im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

13 Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braće - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema."

14 No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam već rekao: vi ste uhode!

15 Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo!

16 Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!"

17 Potom ih baci u zatvor na tri dana.

18 Treći im dan reče Josip: "Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek bogobojazan.

19 Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima.

20 Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako da se obistine vaše riječi te da ne izginete." Oni pristanu.

21 Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla."

22 Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv."

23 Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača.

24 On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i naredi da bude svezan na njihove oči.

25 Potom Josip zapovjedi da im vreće napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreću i da im daju poputninu. Tako im učine.

26 Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande.

27 Kad na prenoćištu jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreći.

28 "Moj je novac vraćen!" - povika braći. - "Evo ga u mojoj vreći!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!"

29 Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo.

30 "Čovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode.

31 Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.

32 Bilo nas je dvanaestero braće, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlađi sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj.

33 Ali čovjek koji je gospodar one zemlje reče nam: 'Ovim ću doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite.

34 Onda mi dovedite svoga najmlađeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit ću vam vašeg brata, i vi ćete se moći slobodno kretati u ovoj zemlji.'"

35 Kako su praznili svoje vreće, svaki nađe u vreći svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac.

36 "Mene vi ostavljate bez djece!" - reče im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!"

37 Onda Ruben reče svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja ću ti ga vratiti!"

38 "Moj sin neće s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat već mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ćete poći snašla nesreća, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 5265

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5265. 'The seven good cows are seven years' means a state when truth within the interior natural is multiplied. This is clear from the meaning of 'the cows' in the good sense as the truths belonging to the interior natural, dealt with in 5198; and from the meaning of 'years' as states, dealt with in 482, 487, 488, 493, 893. There were seven because 'seven' means that which is holy and therefore adds the idea of holiness to the matter under discussion, dealt with in 395, 433, 716, 881, as well as implying a whole period from start to finish, 728. This explains why in the dream seven cows and seven heads of grain were seen, and after that why there were seven years of abundance of corn and seven years of famine. It also explains why the seventh day was made holy, why in the representative Church the seventh year was a sabbatical year, and why after seven times seven years there was a Jubilee.

[2] 'Seven' means things that are holy because of the meanings that numbers have in the world of spirits. Each number there holds some spiritual reality within it. Visual indications of numbers have appeared to me frequently, simple and compound ones, and also on one occasion a long sequence of them, when I have wondered what meanings they possessed. I have been told that they have their origin in conversations held by angels, and that it is customary from time to time to use numbers to express spiritual realities too. These numbers are not seen in heaven but in the world of spirits, where the visual presentation of such things takes place. The most ancients, who were celestial people and who talked to angels, knew all about this, which was why they used numbers to express an evaluation of the Church. The numbers used by them conveyed a general overall idea of matters for which words served to provide a detailed description. The meaning contained within every number did not however continue to be known among the descendants of these people; only the meanings of the simple numbers survived, that is to say, the meanings of two, three, six, seven, eight, twelve, and from these the meanings of twenty-four, seventy-two, and seventy-seven. In particular their descendants knew that 'seven' meant that which was most holy - that is to say, that in the highest sense 'seven' meant the Divine Himself, and in the representative sense the celestial element of love - and that the state of the celestial man was therefore meant by 'the seventh day', 84-87.

[3] It is quite evident from the numbers used plentifully in the Word that numbers mean spiritual realities, such as the following ones in John,

Let him who has intelligence reckon the number of the beast, for it is the number of a man, that is, its number is six hundred and sixty-six. Revelation 13:18.

And elsewhere in the same book,

The angel measured the wall of the holy Jerusalem, a hundred and forty-four cubits, which is the measure of a man, that is, of an angel. Revelation 11:17.

The number one hundred and forty-four is twelve squared and twice seventy-two.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.