Bible

 

Postanak 37

Studie

   

1 A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj.

2 Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.

3 Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu.

4 Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.

5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze.

6 "Poslušajte", reče im, "san što sam ga usnio!

7 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu."

8 Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima.

9 Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!"

10 Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?"

11 I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.

12 Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema.

13 Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

14 Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.

15 Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?"

16 "Tražim braću", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?"

17 A čovjek reče: "Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.

18 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju.

19 I jedan drugom reče: "Eno stiže onaj sanjar!

20 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!"

21 Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: "Nemojmo oduzimati njegova života!

22 Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.

23 Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu;

24 pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.

25 Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

26 Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?

27 Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju.

28 Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

29 Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću.

30 A kad se vratio svojoj braći, povika: "Dječaka nema! Kamo ću ja sad?"

31 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv.

32 Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije."

33 Prepozna je on pa reče: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

34 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.

35 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

36 A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 3264

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3264. 'Whom Hagar the Egyptian, Sarah's servant-girl, bore to Abraham' means the birth of the spiritual man brought about by Divine influx into the affection for knowledge. This is clear from the meaning of 'bearing' as coming into being, dealt with in 2621, 2629, from the representation of 'Hagar the Egyptian' as the life of the exterior man', dealt with in 1896, 1909, and from the meaning of 'servant-girl' as the affection for knowledge and cognitions which belong in the exterior man, dealt with in 1895, 2691. She is called 'Sarah's servant-girl' because 'Sarah' represents the Lord's Divine Truth to which the affection for knowledge and cognitions of truth was subordinate. Since Ishmael represents the spiritual man it is evident that the words 'Whom Hagar the Egyptian, Sarah's servant-girl, bore to Abraham' mean the birth of the spiritual man brought about by Divine influx into the affection for knowledge. This is the way in which man's rational is born, see 1895, 1896, 1902, 1910, 2094, 2557, 3030, 3074, and therefore the way in which his spiritual is born, seeing that this has no existence except within the rational.

[2] Consequently the spiritual man and the rational man are practically the same. The difference between one spiritual person and another lies solely in what each person's reason and his life resulting from this are like. Their birth or regeneration is brought about by Divine influx into the affection for cognitions, see 1555, 1904, 2046, 2063, 2189, 2657, 2675, 2691 (end), 2697, 2979. See what has been stated and shown already about Ishmael - that he represented the Lord's first rational which was not as yet Divine, 1893, and that later on he represented those who are truly rational, or who are spiritual, 2078, 2691, and so represented the Lord's spiritual Church, 2699.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.