¹ Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja.

² Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.

³ Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce.

⁴ Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!"

⁵ Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu.

⁶ Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,

⁷ upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.

⁸ Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu!

⁹ Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi!

¹⁰ Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!"

¹¹ Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.

¹² Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu."

¹³ Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu -

¹⁴ te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.

¹⁵ Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.

¹⁶ Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.

¹⁷ A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići."

¹⁸ Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.

¹⁹ Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu.

²⁰ Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:

²¹ "Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje.

²² No ljudi će pristati da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.

²³ Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!"

²⁴ Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata.

²⁵ A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.

²⁶ Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.

²⁷ Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeščašćena.

²⁸ Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju;

²⁹ opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje.

³⁰ Jakov reče Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom."

³¹ Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?"

¹ After these things the word of Yahweh came to Abram in a vision, saying, "Don't be afraid, Abram. I am your shield, your exceedingly great reward."

² Abram said, "Lord Yahweh, what will you give me, since I go childless, and he who will inherit my estate is Eliezer of Damascus?"

³ Abram said, "Behold, to me you have given no seed: and, behold, one born in my house is my heir."

⁴ Behold, the word of Yahweh came to him, saying, "This man will not be your heir, but he who will come forth out of your own body will be your heir."

⁵ Yahweh brought him outside, and said, "Look now toward the sky, and count the stars, if you are able to count them." He said to Abram, "So shall your seed be."

⁶ He believed in Yahweh; and he reckoned it to him for righteousness.

⁷ He said to him, "I am Yahweh who brought you out of Ur of the Chaldees, to give you this land to inherit it."

⁸ He said, "Lord Yahweh, how will I know that I will inherit it?"

⁹ He said to him, "Bring me a heifer three years old, a female goat three years old, a ram three years old, a turtledove, and a young pigeon."

¹⁰ He brought him all of these, and divided them in the middle, and laid each half opposite the other; but he didn't divide the birds.

¹¹ The birds of prey came down on the carcasses, and Abram drove them away.

¹² When the sun was going down, a deep sleep fell on Abram. Now terror and great darkness fell on him.

¹³ He said to Abram, "Know for sure that your seed will live as foreigners in a land that is not theirs, and will serve them. They will afflict them four hundred years.

¹⁴ I will also judge that nation, whom they will serve. Afterward they will come out with great wealth,

¹⁵ but you will go to your fathers in peace. You will be buried in a good old age.

¹⁶ In the fourth generation they will come here again, for the iniquity of the Amorite is not yet full."

¹⁷ It came to pass that, when the sun went down, and it was dark, behold, a smoking furnace, and a flaming torch passed between these pieces.

¹⁸ In that day Yahweh made a covenant with Abram, saying, "To your seed I have given this land, from the river of Egypt to the great river, the river Euphrates:

¹⁹ the Kenites, the Kenizzites, the Kadmonites,

²⁰ the Hittites, the Perizzites, the Rephaim,

²¹ the Amorites, the Canaanites, the Girgashites, and the Jebusites."