279. Treće iskustvo: Prije sedam godina sam prikupljao što je Mojsije zapisao u Brojevima 21 iz dvije Knjige naslovljene ‘Jehovini Ratovi’ i ‘Proročke objave’. Neki anđeli koji su bili prisutni su mi rekli kako su ove Knjige bile drevna Riječ, njezini povijesni dijelovi su se zvali ‘Jehovini Ratovi’ a njezini proročki dijelovi, ‘Proročke objave’. Oni rekoše kako je ta Riječ i dalje bila sačuvana na nebu, i tamo je u upotrebi među drevnim ljudima, koji su je posjedovali kada su bili u svijetu. Neki od tih drevnih ljudi, među kojima se ta Riječ i dalje koristi na nebu, su bili iz Zemlje Kananske, i iz susjednih zemalja Sirije, Mezopotamije, Arabije, Kaldeje, Ašura, Egipta, Sidona, Tira i Nineve. Stanovnici svih ovih kraljevstava su prakticirali reprezentativnu formu obožavanja, i posljedično tome su poznavali korespondencije. Mudrost toga vremena je dolazila od tog znanja, i pomoću njega su ljudi imali unutarnju percepciju, i također su komunicirali sa nebesima. Oni koji su razumjeli korespondencije te Riječi su se nazivali mudrima i inteligentnima, a kasnije prorocima i mudracima (magi).

[2] Kako je, međutim, ta Riječ bila puna korespondencija koje su udaljeno označavale božanstvene i duhovne stvari, mnogi ljudi su je kao posljedicu toga počeli izvrtati. Stoga je, Gospodnjom Božanskom Providnošću, ona vremenom nestala, i bila je objavljena druga Riječ, zapisana pomoću korespondencija koje su bile manje udaljene, što je bilo učinjeno kroz Proroke među djecom Izraela. U ovoj Riječi su zadržana mnoga imena lokacija ne jedino u Kananu već također i okolnim zemljama Azije, od kojih sva označavaju stvari i stanja Crkve; ali značenja su bila usvojena iz Drevne Riječi. Poradi značenja Kanana je Abramu bilo zapovjeđeno da ide u tu zemlju, i njegovo potomstvo, od Jakova na dolje, je dovedeno u nju.

[3] U svezi te Riječi koja je postojala u Aziji prije Izraelske Riječi, meni je dozvoljeno napomenuti ovu do sada nepoznatu okolnost, naime, da je ta drevna Riječ i dalje sačuvana među ljudima Velikog Tartarskog Carstva. Ja sam u duhovnom svijetu razgovarao sa duhovima i anđelima iz te zemlje, koji su me obavijestili da stanovništvo posjeduje tu Riječ, i posjedovali su je od drevnih vremena, te u skladu sa njom vrše svoj vlastiti oblik obožavanja Boga, a koja se sastoji od čistih korespondencija. Oni su također rekli da ona sadrži Knjigu Jašerovu koja je spomenuta u Jošui 10:12, 13, i u 2 Samuelu 1:17, 18; i takođe da posjeduju Knjige naslovljene ‘Jehovini Ratovi’ i ‘Proročke objave’, koje su spomenute od strane Mojsija u Brojevima 21:14, 15, i 27 do 30. Kada sam im čitao riječi koje je Mojsije citirao iz ovih Knjiga, oni su pogledali da bi vidjeli da li su se nalazile u originalu, i pronašli su ih tamo. Tako mi je postalo očigledno da oni i dalje posjeduju drevnu Riječ. Tijekom našeg razgovora oni rekoše kako obožavaju Jehovu, neki kao nevidljivog, a neki kao vidljivog Boga.

[4] Oni su mi nadalje rekli kako ne dozvoljavaju strancima doći među njih, osim Kinezima, sa kojima njeguju miroljubive odnose, pošto je Kineski Car iz njihove zemlje. Također su rekli kako su toliko mnogobrojni da ne vjeruju kako na cijelom svijetu postoji ijedna druga zemlja koja je gušće naseljena. Ovo se, uistinu, može smatrati vjerodostojnim poradi velike dužine zida kojeg su Kinezi davno izgradili kao zaštitu protiv invazije od tih ljudi. Čuo sam, međutim, od anđela da su rana poglavlja Postanka, koja obrađuju stvaranje, Adama i Evu, Edenski vrt, i njihovu djecu i potomstvo sve do Poplave, i Nou i njegove sinove, također sadržana u toj Riječi, iz koje su bila prepisana od strane Mojsija. Anđeli i duhovi iz Velikog Tartarskog Carstva okupiraju južnu oblast prema Istoku, i žive u izolaciji, budući da je zemlja koju nastanjuju na uzvišenom platou, na kojeg oni ne propuštaju nikoga iz Kršćanskog svijeta. Ako bi se itko probio gore njima su dodijeljeni čuvari i nije im dozvoljeno otići. Oni žive tako izolirani pošto posjeduju drugačiju Riječ.