Bible

 

Postanak 17

Studie

   

1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.

2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti."

3 Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:

4 "A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima;

5 i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.

6 Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.

7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.

8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog."

9 Još reče Bog Abrahamu: "A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.

10 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.

11 Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas.

12 Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi.

13 Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.

14 Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez."

15 Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti.

16 Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći."

17 Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!"

18 Abraham reče Bogu: "Neka tvojom milošću Jišmael poživi!"

19 A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.

20 I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti.

21 Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba."

22 Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže.

23 Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.

24 Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao,

25 a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza.

26 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael;

27 i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 2077

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2077. Abraham said unto God. That this signifies the Lord’s perception from love, is evident from the signification of “saying unto God,” as being to perceive, which has often been explained before. That “Abraham” here signifies the Lord in such a state and at such an age, has been stated above (n. 1989). That the Lord said this from love, is evident, for the affection of love shines forth from the very words when it is said, “Would that Ishmael might live before Thee!” The Lord’s affection or love was Divine, being toward the universal human race, which He willed to completely adjoin to Himself, and to save to eternity, by means of the union of His Human Essence with His Divine Essence (concerning which love, see Part First, n. 1735 that from this love the Lord continually fought against the hells, n. 1690, 1789, 1812; also that in the union of His Human with His Divine, He regarded nothing but the conjunction of the Divine with the human race, n. 2034).

[2] Love such as the Lord had transcends all human understanding, and is in the highest degree incredible to those who do not know what the heavenly love is in which the angels are. To save a soul from hell, the angels would regard death as nothing, nay, if it were possible they would undergo hell for that soul. Hence it is the inmost of their joy to translate into heaven one who is rising from the dead. But they confess that this love is not one whit from themselves, but that all things of it both in general and in particular are from the Lord alone; nay, they manifest irritation if anyone thinks otherwise.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.