¹ Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.

² Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras.

³ A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.

⁴ Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci.

⁵ Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.

⁶ Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan.

⁷ Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan.

⁸ Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji.

⁹ Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve."

¹⁰ Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu.

¹¹ Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah

¹² i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad).

¹³ Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,

¹⁴ pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.

¹⁵ Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het.

¹⁶ Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani,

¹⁷ Hivijci, Arkijci, Sinijci,

¹⁸ Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše,

¹⁹ tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.

²⁰ To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.

²¹ A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi.

²² Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.

²³ A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš.

²⁴ Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera.

²⁵ Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

²⁶ Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,

²⁷ Hadoram, Uzal, Dikla,

²⁸ Obal, Abimael, Šeba,

²⁹ Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.

³⁰ Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.

³¹ To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima.

³² To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

¹ Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin.

² Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

³ Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.

⁴ Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'"

⁵ Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

⁶ on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

⁷ Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'"

⁸ Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša.

⁹ Dočuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:

¹⁰ "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja.

¹¹ Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?

¹² Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

¹³ Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"

¹⁴ Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

¹⁵ I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:

¹⁶ "Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.

¹⁷ Prikloni uho, Jahve, i počuj! Otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga.

¹⁸ Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove;

¹⁹ pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše.

²⁰ Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!"

²¹ Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.'

²² Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska.

²³ Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!

²⁴ Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti.

²⁵ Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.

²⁶ Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline;

²⁷ stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim.

²⁸ Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš.

²⁹ Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provući kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit ću te putem kojim si došao!

³⁰ A znak nek' ti bude ovo: ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.

³¹ Preživjeli iz kuće Judine, žilje će pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.

³² Jer će iz Jeruzalema izaći Ostatak. Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.

³³ Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.

³⁴ Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući - riječ je Jahvina.

³⁵ Grad ću ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida."

³⁶ Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.

³⁷ Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

³⁸ Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.