¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju.

² Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

³ I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

⁴ I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

⁵ Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.

⁶ I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako.

⁷ Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

⁸ A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.

⁹ I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.

¹⁰ Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.

¹¹ I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.

¹² I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

¹³ Tako bude večer, pa jutro - dan treći.

¹⁴ I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

¹⁵ i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

¹⁶ I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.

¹⁷ I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

¹⁸ da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

¹⁹ Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.

²⁰ I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.

²¹ Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

²² I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!"

²³ Tako bude večer, pa jutro - dan peti.

²⁴ I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.

²⁵ I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

²⁶ I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

²⁷ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"

²⁹ I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!

³⁰ A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.

³¹ I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

¹ Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

¹⁰ Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

¹¹ Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

¹² Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

¹³ Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

¹⁵ i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

¹⁶ Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

¹⁷ Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

¹⁸ Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

¹⁹ Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

²⁰ Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

²¹ Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

²² Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

²³ Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

²⁴ Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

²⁵ Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

²⁹ Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

³⁰ Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

³¹ Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

³² On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

³³ Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

³⁴ Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

³⁵ Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!