Bible

 

Ezekijel 22

Studie

   

1 I dođe mi riječ Jahvina:

2 "Sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove!

3 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj:

4 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama.

5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!'

6 Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju.

7 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju!

8 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ.

9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote.

10 U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju žene dok su nečiste.

11 Jedan čini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga.

12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - riječ je Jahve Gospoda.

13 Zato, evo, ja rukama plješćem nad plijenom što ga ti napljačka i nad krvlju što se lije u tebi.

14 Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!

15 Zato ću te raspršiti među narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću!

16 I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!'"

17 Dođe mi riječ Jahvina:

18 "Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peći - svi su oni troska!

19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu.

20 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti.

21 Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite.

22 Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'"

23 Dođe mi riječ Jahvina:

24 "Sine čovječji, reci još: 'Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga!

25 Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje.

26 Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini.

27 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak.

28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reče.

29 Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače.

30 Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga.

31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - riječ je Jahve Gospoda."

   

Ze Swedenborgových děl

 

Doctrine of the Lord # 3

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 65  
  

3. We must briefly say here, too, what themes concerning the Lord are found in general and in particular throughout the Prophets of the Old Testament, from Isaiah to Malachi:

1. The Lord came into the world in the fullness of time, which is to say, when the Jews no longer knew Him, and when for that reason nothing of the church remained. And if the Lord had not then come into the world and revealed Himself, mankind would have perished in eternal death. He Himself says in John, “If you do not believe that I am [who I am], you will die in your sins” (John 8:24).

[2] 2. The Lord came into the world to execute a last judgment, and by doing so conquer the hells that were reigning at the time. This He did by combats, that is, by temptations or trials, which He permitted His humanity from His mother to undergo, and by continual victories in them then. If the hells had not been conquered, no one could have been saved.

[3] 3. The Lord came into the world to glorify His humanity, that is, to unite it to the Divinity that He had in Him from conception.

[4] 4. The Lord came into the world to establish a new church which would acknowledge Him as its Redeemer and Savior, so as to be redeemed and saved through love for and faith in Him.

[5] 5. At the same time He did so in order to set heaven in order, in order for it to be in harmony with the church.

[6] 6. His suffering of the cross was the last combat, or temptation or trial, by which He thoroughly conquered the hells and fully glorified His humanity.

That the Word deals with no other matters will be seen later in a short work on the Sacred Scripture.

  
/ 65  
  

Published by the General Church of the New Jerusalem, 1100 Cathedral Road, Bryn Athyn, Pennsylvania 19009, U.S.A. A translation of Doctrina Novae Hierosolymae de Domino, by Emanuel Swedenborg, 1688-1772. Translated from the Original Latin by N. Bruce Rogers. ISBN 9780945003687, Library of Congress Control Number: 2013954074.