290. Nemoguće je za bilo koga tko ne poznaje stvarnu prirodu Riječi razumjeti kako u svakom od njezinih detalja postoji beskonačnost značenja, to jest, da ona sadržava nebrojene stvari, koje čak ni anđeli ne mogu iscrpsti. Sve u njoj može biti uspoređeno sa sjemenom, koje može izrasti iz zemlje u veliko stablo i proizvesti obilje sjemenja, iz kojeg se opet slična stabla mogu proizvesti, i tako dalje sve do vječnosti. Takva je Riječ Gospodnja u svim njezinim djelovima, a takav je posebice Dekalog; jer ovaj je, kako naučava ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, kratak sažetak cijele Riječi. Da je to priroda Riječi Gospod također naučava u sljedećoj poredbi:

‘Kraljevstvo Božje je kao goruščino sjeme, koje je čovjek uzeo i posijao ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svake biljke. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.’ Matej 13:31, 32; Marko 4:31, 32; Luka 13:18, 19. Usporedi također sa Ezekijelom 17:2-8.

Činjenica da u Riječi ima beskonačan broj duhovnog sjemenja, ili istina, se može jasno vidjeti iz mudrosti anđela, koja je u potpunosti iz Riječi, i koja se kod njih povećava do vječnosti. Što mudriji oni postaju to jasnije vide kako je mudrost bez kraja; i percipiraju kako se nalaze samo na ulazu u hodnik, i ne mogu, čak ni u najmanjem stupnju, postići Gospodnju Božansku Mudrost, koju nazivaju nedokučivo dubokom. Dakle, pošto je Riječ izašla iz ove nedokučive dubine, jer je od Gospoda, sasvim je jasno kako u svim njezinim dijelovima postoji određena beskonačnost.