¹ Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok.

² Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje.

³ Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj.

⁴ Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje.

⁵ Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve."

⁶ Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako učiniše.

⁷ Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve.

⁸ Još doda Jahve Mojsiju i Aronu:

⁹ "Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap će se pretvoriti u zmiju."

¹⁰ Dođu Mojsije i Aron pred faraona i učine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju.

¹¹ Zovne faraon mudrace i vračare. I zaista, egipatski vračari svojim vračanjem učine isto:

¹² svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove.

¹³ Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

¹⁴ Tada Jahve reče Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod.

¹⁵ Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio.

¹⁶ Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao.

¹⁷ Ovako Jahve poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci i pretvorit će se u krv.

¹⁸ Ribe će u Rijeci pocrkati; Rijeka će se usmrdjeti, i grstit će se Egipćanima piti vodu iz Rijeke.'"

¹⁹ Još Jahve reče Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, čak i u drvenim i kamenim posudama."

²⁰ Mojsije i Aron učiniše kako im je Jahve naredio. Podiže Aron svoj štap i naočigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.

²¹ Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj.

²² Ali egipatski vračari svojim vračanjem učiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

²³ Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajući ni to k srcu.

²⁴ Svi su Egipćani počeli kopati oko Rijeke tražeći pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke.

²⁵ Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci,

²⁶ opet Jahve reče Mojsiju: "Pođi k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže.

²⁷ Ako odbiješ da ih pustiš, svu ću ti zemlju kazniti žabama.

²⁸ Rijeka će vrvjeti žabama. One će izići i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuće tvojih službenika i tvoga naroda, pod sačeve i naćve tvoje.

²⁹ Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat će žabe.'"

¹⁴ Declare in Egypt, and publish in Migdol, and publish in Memphis and in Tahpanhes: say, Stand forth, and prepare; for the sword has devoured around you.

¹⁵ Why are your strong ones swept away? they didn't stand, because Yahweh did drive them.

¹⁶ He made many to stumble, yes, they fell one on another: and they said, Arise, and let us go again to our own people, and to the land of our birth, from the oppressing sword.

¹⁷ They cried there, Pharaoh king of Egypt is but a noise; he has let the appointed time pass by.

¹⁸ As I live, says the King, whose name is Yahweh of Armies, surely like Tabor among the mountains, and like Carmel by the sea, so shall he come.

¹⁹ You daughter who dwells in Egypt, furnish yourself to go into captivity; for Memphis shall become a desolation, and shall be burnt up, without inhabitant.

²⁰ Egypt is a very beautiful heifer; [but] destruction out of the north is come, it is come.

²¹ Also her hired men in the midst of her are like calves of the stall; for they also are turned back, they are fled away together, they didn't stand: for the day of their calamity is come on them, the time of their visitation.

²² The sound of it shall go like the serpent; for they shall march with an army, and come against her with axes, as wood cutters.

²³ They shall cut down her forest, says Yahweh, though it can't be searched; because they are more than the locusts, and are innumerable.

²⁴ The daughter of Egypt shall be disappointed; she shall be delivered into the hand of the people of the north.

²⁵ Yahweh of Armies, the God of Israel, says: Behold, I will punish Amon of No, and Pharaoh, and Egypt, with her gods, and her kings; even Pharaoh, and those who trust in him:

²⁶ and I will deliver them into the hand of those who seek their lives, and into the hand of Nebuchadnezzar king of Babylon, and into the hand of his servants; and afterwards it shall be inhabited, as in the days of old, says Yahweh.