¹ Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok.

² Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje.

³ Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj.

⁴ Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje.

⁵ Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve."

⁶ Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako učiniše.

⁷ Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve.

⁸ Još doda Jahve Mojsiju i Aronu:

⁹ "Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap će se pretvoriti u zmiju."

¹⁰ Dođu Mojsije i Aron pred faraona i učine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju.

¹¹ Zovne faraon mudrace i vračare. I zaista, egipatski vračari svojim vračanjem učine isto:

¹² svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove.

¹³ Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

¹⁴ Tada Jahve reče Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod.

¹⁵ Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio.

¹⁶ Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao.

¹⁷ Ovako Jahve poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci i pretvorit će se u krv.

¹⁸ Ribe će u Rijeci pocrkati; Rijeka će se usmrdjeti, i grstit će se Egipćanima piti vodu iz Rijeke.'"

¹⁹ Još Jahve reče Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, čak i u drvenim i kamenim posudama."

²⁰ Mojsije i Aron učiniše kako im je Jahve naredio. Podiže Aron svoj štap i naočigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.

²¹ Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj.

²² Ali egipatski vračari svojim vračanjem učiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

²³ Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajući ni to k srcu.

²⁴ Svi su Egipćani počeli kopati oko Rijeke tražeći pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke.

²⁵ Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci,

²⁶ opet Jahve reče Mojsiju: "Pođi k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže.

²⁷ Ako odbiješ da ih pustiš, svu ću ti zemlju kazniti žabama.

²⁸ Rijeka će vrvjeti žabama. One će izići i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuće tvojih službenika i tvoga naroda, pod sačeve i naćve tvoje.

²⁹ Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat će žabe.'"

¹ Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!

² Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!

³ Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

⁴ Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

⁵ Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

⁶ Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

⁷ On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

⁸ On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

⁹ Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

¹⁰ Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,

¹¹ govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."

¹² Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

¹³ išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

¹⁴ ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

¹⁵ "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

¹⁶ I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

¹⁷ Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

¹⁸ Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,

¹⁹ dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.

²⁰ Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

²¹ Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

²² da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.

²³ Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

²⁴ Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.

²⁵ Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

²⁶ Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

²⁷ Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

²⁸ Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

²⁹ U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

³⁰ Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

³¹ Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

³² Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

³³ Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

³⁴ Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

³⁵ U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

³⁶ Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

³⁷ Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

³⁸ Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

³⁹ Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

⁴⁰ Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

⁴¹ Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

⁴² Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

⁴³ Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

⁴⁴ I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

⁴⁵ da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!